Pazar u Imotskom za pazarnog dana 1920. godine, fotografija je snimljena sa sjevera sa pogledom na stare kuće na Pazaru i stoljetnu kostelu oko koje se trgovalo. Kako je zapisao fra Vjeko Vrčić Imotski je dugim desetljećima živio od Pazarne srijede. Od općine pa do najmanjeg siromaha, bilo je za svakoga zarade. Svi su čekali taj dan i nastojali se uklopiti na svoj način… Ostali su Imoćanima u dugom sjećanju Luka Jojin (Ćelan), Cokan Valdevit i Bukalo. Pomagali su srijedom Šimi Poštenjaku u gostionici. Zadaća im je bila poklati janjce, oderati i ispeći. Prošetali bi Pazarom noseći na ramenu ražanj s pečenjem, vičući iz svega glasa: „Odi ga vruća, vruća tko nije ruča! U Šime Poštenja, a kilo janjetine, 10 dinara. E, što je tuka jalova, 3 majke dojila!. Maslo i meso”.
Obična raja po Pazaru uživala je besplatno u mirisu pečenja.