Razglednice

Pogled na Imotski iz polja 1915. godine

Stari Imotski

Pogled na Imotski iz polja 1915. godine. Izdavač: C-S. 66. Naklada Filipa Vučemilovića, Imotski.
…Na visokoj brdini Podine (622 met.) opaziš odaljeni bieli varoš Imotski; pod tobom dolje, među brdi i planinami stere se kao prosjednuto i upalo divno “Imotsko polje”…

Fra Šimun Milinović, Jezera naokolo Imotskog polja, Vienac br. 49/1876

Izvor:Obiteljska arhiva

Prvi snimak Imotskog iz aviona oko 1930. godine

Stari Imotski

Prvi snimak Imotskog iz  avijona oko 1930. godine. Izdanje: J. Grubišić, Imotski. Kartolina je uz popratni tekst na njemačkom jeziku poslana 23. prosinca 1936. godine iz Imotskog u Rumunjsku.
….Imotski je lijepa varošica, na čistu zraku, sa divnim pogledom na gotovo čitavu Imotsku krajinu. “Oko njega dva jezera oholo se koče.-Svak bi reka ta ždrijela progutat ga hoće.-Al Imotski, kanda nezna u kakvu je kolu,- Mirnim okom svedjer gleda u pitomu dolu”!…
Vatroslav Malić, “Naokolo po Imotskoj krajini”, Katolička riječ 5/1939, 49-50

Izvor: Obiteljska arhiva

Crveno jezero 1920. godine

Stari Imotski

Crveno jezero sa svojom tamnom dubokom vodom i okomitim stijenkama koje su kao plamenom obrubljene pobuđuje strah i o čijem je nastanku u 19. stoljeću spjevana pjesma Imotsko Crveno jezero. Po pjesmi oholi i bogati Gavan i njegova žena Gavanica odbijaju nahraniti anđela prerušenog u prosjaka i na njega puštaju pse. Prosjak je tada prokleo njihove dvore i oni su se “profundali” u bezdan, te je na tom mjestu nastalo Crveno jezero. Pjesma se pripisuje Josipu Eugenu Tomiću, Jovanu Sundečiću ili nepoznatom franjevcu.

Radi žarka stijenja svoga
svijet Crvenim prozvao ga
U jezeru toga krilu
puk strahota znade silu
Zloduhe se ondje vile
zauvijek udomile
A vještice, vukodlaci žive uz njih ko ortaci
Tu po tamnoj, gluhoj noći
ako imaš srca proći
uz vilinsku ćut ćeš ciku
vukodlaka strašnu viku…
.. Kosa ti se od stra(ha) ježi
bjež, čovječe! Odatle bježi!

Fotografija Crvenog jezera snimljena je 1920. godine,a nakladnik razglednice je Josip Tripalo
Izvor: Obiteljska arhiva

Motivi Imotskog 1910. godine

Stari Imotski

Razglednica poslana iz Imotskog 06. srpnja 1910. godine dičnoj gospođici Zorki Pelizarić u Filip Jakov. Razglednica prikazuje više gradskih motiva snimljenih 1910. godine i to: zapadni dio mjesta sa kućom Radovinović, Režiju duhana, Tvrđavu i Pjavcu. Fotograf je St. v. Ossko, a vlastnik (nakladnik) je Josip Tripalo.
…Tri sam dana stao u Imotskom i nisam niti jednog časa očutio dosade. Mjesto vrlo prijatno. Priroda je dala polju i ljudima pobude života…..Imotski može gledati u bolju budućnost, ako mu se ispune ova dva uvjeta: polje obrani od poplavi i željeznica ga spoji s morem….
Frano Ivanišević (1914) Iz dalmatinskog zagorja

Izvor: Obiteljska arhiva baštinika Nore Vučemilović Baškarad

Pjaca, 1920. godine

Stari Imotski

Pjaca u Imotskom 1920. godine. S lijeve strane je  kuća obitelji Tripalo. Kuću je nakon vjenčanja sa Marijom Anom Bitanga, kćeri Pavla kupio od trgovca Bulića doseljenik iz Sinja Andrija Tripalo. Njihov jedini sin Josip imao je sedmoro djece ali nitko od njih nije imao potomaka, te je obitelj izumrla. Obitelj Tripalo je  kroz proteklih  više od stotinjak godina  puno napravila za razvoj grada  Imotskog, te je Ante Tonko Tripalo oporučno obvezao grad kojem je pripala imovina obitelji da se u kući Tripalo organiziraju karitativni ili kulturni sadžaji, a na kući je trebao stajati natpis “Obitelj Tripalo” što do sada nije napravljeno. Josip Tripalo je  bio  najuspješniji načelnik  Imotskog (inicijator je gradnje Pučke i Građanske škole koja je i izgrađena za njegovog mandata, izgradio je vodovod, osvjetlio mjesto).