Medenjaci (Bucolai forti) po receptu iz kuće Jagul

Tradicionalni božični kolači po izvornom receptu iz kuće Radovinović  Jagul

Medenjaci (Bucolai  forti)

1,25kg. meda, 1,25 kg.brašna, 1kg. bajama poprženih, ½ paka čokolade istrugane, malo cedrina, kanele, garofula. Sve se to stavi u teću u kojoj med već  vrije, dobro se sve izmješa pak iskrene na dasku namazanu uljem. Prave se mali kolačići a stavljaju se u peć  tek sutradan. U peć se drže kratko vrijeme jer inače otvrdnu.

Izvor:Obiteljska arhiva

Imotski kapurali

Imotski kapurali tradicionalno imotsko jelo iz bilježnice recepata Zorke Bitanga Cerezin (1886.-1958.), kćeri dr. Augustina Bitange iz 1920. godine koja je recepte skupljala i rukom zapisivala gotovo pet desetljeća. Početkom XX. stoljeća baš kao i danas bio je običaj da žena s udajom počne sastavljati svoju kuharicu i učiti kuhati. tako da bilježnica recepata nije sačuvala samo stare nazive jela već i nazive posuđa u kojem se kuhalo i dokument je o imotskoj kuhinji prve polovine XX. stoljeća.  Stari tradicionalni nazivi jela dalmatinskih lokalnih kuhinja kao i staro keramičko, bakreno i pocinčano posuđe polako nestaju i danas su kao arhivsko blago postali predmet etnografskih i povijesnih istraživanja. Naziv jela „kapural“ usko vezan za Imotski nastao je zato što su zamotuljci poredani u bronzinu poput malih kaplara odnosno vojnika u urednim redovima, jedni iznad drugih, uronjeni u umak. Imotski kapurali uvijek su dio pjatance na blagdanskim stolovima imotskih obitelji pa tako i za Božić.

Kapurali
½ kg. govedine, ¼ kg. prašćevine, ¼ kg. slanine, papra, soli, kore od limuna. To sve dobro zamiješati. Od te smjese uzimlju se male porcije koje se zamataju u listove kiselog kupusa i slažu u bronzin. Na dno bronzina stavi se najprije koža od slanine. Kad je sve poslagano ulije se povrh ¼ l bijeloga vina i vode koliko je dovoljno.

izvor: Obiteljska arhiva

 

Recept za Imotsku tortu iz bilježnice recepata Zorke Bitanga Cerezin

Recept za Imotsku tortu iz bilježnice recepata Zorke Cerezin (1886-1958), kćeri dr Augustina Bitange napisan 1920. godine. Imotska torta se više od dvjesto godina priprema u Imotskom za blagdane, rođendane, imendane, svadbe, te se nosi kao dar u različitim prigodama. Austro ugarskom caru Franji Josipu za posjeta Imotskom 1875. godine servirana je Imotska torta za tu priliku izrađena s kružno istaknutim roščićima nalik na kraljevsku krunu i oni su i danas njezin ukras. Kasnije za carev rođendan Imoćani su caru slali ovu tortu, a s njom su u Beč putovali imotski kapurali i to u mišini kako bi zadržali svježinu. Imotska torta se tradicionalno ne peče u običnom kalupu za torte, nego u plitkom kalupu koso položenih bridova koji se posebno naručivao. Recept za Imotsku tortu iz kuće Jagul kao i recepti za Imotsku tortu obitelji Benzon, Ćosić, Vučemilović, Colombani, Gjamonja, Franceschi, Vuković, Furlan danas su čuvari imotske tradicije.
IMOTSKA TORTA
1/4 kg bajama oguljenih i samlivenih, 1/4 kg cukra, 8 jaja žbatiti
1 bićerin rakije ili rožolja, kore od limuna.
Napose napraviti tanak švoj, izreži rodelom krug za 3, 4 prsta veći nego što je dno kalupa. Položi krug u namazanom kalupu i iskreni gornji nadjev i poravnaj. Od ostatka tijesta napravi se švoj, izreže rodelom na vrpce i položi na nadjev kao rešetke, malo koji vise preko kalupa okrene se na tortu i pričvršćuje se pinjolima ili na dugo izrezanim bajamima, tako isto se garnira rešetka.
Izvor: Obiteljska arhiva

Recept za krafne krafene iz bilježnice recepata Mile Franceschi iz 1922. godine.

Recept za krafne krafene iz bilježnice recepata Mile Franceschi (1900-1926) iz 1922. godine:

1/4 mlijeka, 7 dkg masla, 1 žlicu cukra, 4 dkg kvasa, malo soli, 40-45 dkg brašna, bicerin ruma i 4 žumanjca od jaja. Najprvo se učini kvas sa malo mlijeka, brašna i cukra, te se pusti da uskisne, tada se učini krafen i puste se dignuti te se frigaju u štrutu ili pako u ulju.
Pokladni utorak je posljednji dan prije Pepelnice, odnosno Čiste srijede, koja označava početak Korizme. Još od srednjeg vijeka u Crkvi se ustalilo pravilo da svećenici na taj dan poste. Otuda je i došao naziv “mesopust” koji je prijevod talijanske riječi “karneval” ili “carnivale” (carni vale = zbogom mesu). Hrvatski jezik karneval naziva i “pokladama”, što dolazi od starohrvatskog glagola “klasti” -prerušavati se.
.. U Imotskoj krajini u Pokladnu nedjelju dolazile su odive u rod, a svaka je kuća na taj dan morala imati ušćipaka… (Silvestar Kutleša).
Za Pokladni utorak prije početka korizmenog posta od četrdeset dana uživa se u tradicionalnim pokladnicama, krafnama koje su dobar energetski izvor za znatno povećane tjelesne aktivnosti svih skupina kojima je zajedničko ime maškare….

Izvor: Obiteljska arhiva