Web stranica Stari Imotski na blogu Paula Bradburyja

Pročitajte blog o novobjavljenoj stranici gdje možete pratiti najpopularnije objave s Jagul Wine Cellar. Hvala Paul Bradbury

Posted by Jagul Wine Cellar on Friday, 11 September 2015

Ispred Imotske kavane 1906. godine

Ispred čuvene Imotske kavane prije 110 godina,  zimi 1906. godine. Na sredini  “tavulina”  su Josip Bepo Petyo (1878.) i Kamilo Benković (1870.), a uz njega sa šalicom u ruci je vlasnik kavane Šimun Rako Jurkan. Šimun Rako je poginuo u  I. svjetskom ratu  pa je njegova supruga Manda (1885.) nastavila  obiteljski posao i tako  sačuvala staru imotsku kavanu. Imotska gradska kavana na Pjaci bila je statusni simbol grada, dnevni boravak Imoćana, a u nju su dolazili Tin Ujević, Dinko Štambak,Vlade Gotovac. Kamilo Benković činovnik i posjednik rođen je u Omišu, te se doselio u Imotski gdje se oženio sa Ankom Ivanišević te imao sinove Pavu (1902.) i prof. Klementa  Tina (1906.). Prof. Tino Benković  oženio se za učiteljicu iz Dubrovnika Mariju Kalafato, a bio je profesor matematike, fizike i kemije u imotskoj gimnaziji.

Pazar u Imotskom za pazarnog dana 1920. godine

Pazar u Imotskom za pazarnog dana 1920. godine, fotografija je snimljena sa sjevera sa pogledom na stare kuće na Pazaru i stoljetnu kostelu oko koje se trgovalo. Kako je zapisao fra Vjeko Vrčić Imotski je dugim desetljećima živio od Pazarne srijede. Od općine pa do najmanjeg siromaha, bilo je za svakoga zarade. Svi su čekali taj dan i nastojali se uklopiti na svoj način… Ostali su Imoćanima u dugom sjećanju Luka Jojin (Ćelan), Cokan Valdevit i Bukalo. Pomagali su srijedom Šimi Poštenjaku u gostionici. Zadaća im je bila poklati janjce, oderati i ispeći. Prošetali bi Pazarom noseći na ramenu ražanj s pečenjem, vičući iz svega glasa: „Odi ga vruća, vruća tko nije ruča! U Šime Poštenja, a kilo janjetine, 10 dinara. E, što je tuka jalova, 3 majke dojila!. Maslo i meso”.
Obična raja po Pazaru uživala je besplatno u mirisu pečenja.

Izvor: dr. Veljko Vuković (1995.) Stari Imotski

Petrolejka koja je pripadala dr. Augustinu Bitangi

UNESCO je 2015 godinu proglasio Međunarodnom godinom svjetlosti i tehnologija zasnovanih na svjetlu.Svjetlost ima vitalnu ulogu u našem svakodnevnom životu, revolucionarna je za medicinu, otvorila je put međunarodnoj komunikaciji putem interneta te je i dalje u središtu povezivanja kulturnih, ekonomskih i političkih aspekata modernog društva.
Nekad se za rasvjetu  upotrebljavala petrolejka, a lampu petrolejku imalo je svako domaćinstvo, jer druge rasvjete u ono doba nije bilo.Petrolejka je obično visila na zidu  u uglu sobe, ili je bila postavljena na stolu, ili na  peći,  tamo gdje je svijetlo bilo potrebno. Iako je petrolejka za današnje shvaćanje davala vrlo slabu svjetlost, ipak su se svi poslovi koji su se obavljali na večer mogli obaviti pomoću svijetla, koje je davala lampa petrolejka.

Na fotografiji petrolejka  koja je pripadala dr. Augustinu Bitangi i koja je stajala  na radnom stolu u knjižnici kuće Radovinović Jagul

Kćeri Mirka Marče u očevom autu 1913. godine

ĐEMA POZADINA

Imotski 1913. godine, pet kćeri veleposjednika i trgovca Mirka Marče (1869) u očevom i jednom od prvih imotskih auta ispred kuće Marče. Mirko Marče se ženio dva puta te imao pet kćeri i to Mariju (1894), Gemu (1896), Ljubu (1897), Gildu (1899) i Anu (1901). Fotografiju je Gema Marče poslala iz Imotskog 1913. godine Toniju Colombani u Split. Gema se 1918. godine udala za Tonija Colombani (1884-1945), a njena sestra Ljuba za Tonijevog brata Marketa. Toni Colombani je sa Gemom Marče imao sina Marija (1920) koji je  umro u dobi od četiri godine  i kći Anu (1921) udanu za Stipu Sučića u kojem braku su rođene kćeri Ružica i Meri. Kako je Gema Colombani umrla 1933. godine kad joj je kćeri Ani  bilo samo 12 godina, Anu su odgojile  očeve sestre Nina, Marija, Kata, Lela i Karma Colombani.
Mirko Marče rođen je u Imotskom od oca Mate (1830) i Marije Vuleta (1841), a imao je brata Petra (1865) i sestru Virginiju (1870). Mirkov djed Petar (1780) doselio se u Imotski iz Splita i oženio mještanku Anu Katanušić (1809). Svi Marčini su se bavili trgovinom i postali veleposjednici, a u jednoj od njihove dvije kuće nasuprot crkvi, zapadnoj sa prizemljem i četiri kata nalazio se Sud do 1915. godine, te u posebnoj zgradi u dvorištu sudski zatvor.

Izvor: Arhiva Meri Sučić Batinić

Božični kruh


Recept za Božični kruh iz bilježnice recepata Zorke Bitanga Cerezin


1/4 kg samlivenih oraha, 1/4 šećera, 1/4 kg brašna, !/4 suvava, !/4 sitno izrezanih suhih šljiva, 3 cijela jaja, malo kanele, garofula ili kore od limuna. Sve se to dobro izmiješa na daski i napravi jedna ili dvi štruce. Štanap se namaže mašću i peće se 1 sat popr.

Izvor: Obiteljska arhiva

Buzzolai forti po receptu Nore Vučemilović Baškarad

Buzzolai forti prema jednom od najstarijih imotskih recepata Antonjete Vučemilović rođ. Pelicarić (1884-1943) i njene kćeri Nore Vučemilović Baškarad (1913-2001) koja je način izrade dalje prenijela svojim kćerima Ljiljani, Gordani i Antonjeti.
Buzzolai forti / Tvrdi okrugli kolači koji su se jeli za Badnji dan i za Božić ujutro. Radili su se na sv. Luciju i tada bi bili tvrdi, a za Badnjak bi bili mekani.

Recept:

Na vatri otopiti – ugrijati:
50 dkg meda
12 dkg ulja finoga
10 dkg šećera
10-15 dkg čokolada
Pomalo dodavati 60-70 dkg crnog brašna
Smjesa mora biti mekana.
Odstraniti sa “vatre”, dodati:
30dkg poprženih i isjeckanih bajama
1 žlica kakaoa
2 kučarina cimeta
Nekoliko mljevenih klinčića
1/2 ostruganog oraščića
Kora limuna neprskanog
Kora od narančeTijesto “počiva” 1/2 sata /na toplome/
Praviti kolače i peći prst debele 20′ na 150°-160°C

Kada su pećeni namažu se zašećerenom vodom (pola šalice za bijelu kavu vode i dvije žlice šećera) i vratiti u pećnicu da dobiju sjaj još 10′ na 150°C

Buzzolai forti na fotografiji izradila Gordana Baškarad Bilić, kći Nore Vučemilović Baškarad

Marija Vuković Jelavić

Marija  Vuković Jelavić (1908-1996), kći Katinke i dr. Mile Vukovića i nećakinja dr. Pave Radovinovića radi kroštule  uoči  90. rođendana dr. Pave u njegovoj kući u Imotskom  1983. godine, u pozadini je  Anka Radovinović Tonković. Iz bilježnice recepata obitelji Radovinović Jagu evo recepta za kroštule, omiljenog slatkog dr Pave još iz njegovog djetinjstva i uvijek  na stolu u svečanim prigodama:
1/2 kg. brašna, 4 kašike mlika, 8 žumanjaca,  2 kašike masla, 2 kašike šećera, malo soli, te se napravi tijesto mekano rastre se tanko kao hrbat od noža, reže se rodelom po volji pa se friga u masti. U tijestu se stavi i malo alkohola

Izvor: Obiteljska arhiva

Medenjaci (Bucolai forti) po receptu iz kuće Jagul

Tradicionalni božični kolači po izvornom receptu iz kuće Radovinović  Jagul

Medenjaci (Bucolai  forti)

1,25kg. meda, 1,25 kg.brašna, 1kg. bajama poprženih, ½ paka čokolade istrugane, malo cedrina, kanele, garofula. Sve se to stavi u teću u kojoj med već  vrije, dobro se sve izmješa pak iskrene na dasku namazanu uljem. Prave se mali kolačići a stavljaju se u peć  tek sutradan. U peć se drže kratko vrijeme jer inače otvrdnu.

Izvor:Obiteljska arhiva