Imotski, 1932. godine, pogreb mlade Marije Vučemilović rod.1912. godine, kćeri Antonjete i Lovre.
Groblje Gospe od Anđela, Đombuša  građena je po nacrtu od 1859. do 1866. godine u dvije ravnine povezane lijepim stepeništem u vrijeme gvardijana fra Ante Perića. Za kapelu i mrtvačnicu napravljena je ista zgrada. Od davnine u imotskoj župi bila su ustanovljena tri reda sprovoda, a prvi je bio najsvečaniji. Na čelu pogrebne povorke bio je drveni križ  (danas se čuva u samostanskom muzeju) na štapu 5 m visokom oko kojeg bi bio zavezan dugi bijeli ili crni veo. Križ bi slijedio dvored toraca, bijelih drvenih nosača na koje su se stavljale mjedene glave u koje bi se utakle debele svijeće. Torce je iznajmljivala crkva, a i nekoliko trgovaca, te je unajmitelj plaćao i vlasniku i nosaču torca. Broj toraca ovisio je o pokojnoj osobi, a znalo ih je biti i do stotinu. Nosili su se upaljeni u širokom dvoredu iza križa.

Izvor: Arhiva Antonjete Baškarad Jutronić