Dr. Pavao Radovinović rođen je 01. 11. 1893 godine u Imotskom gdje je i umro 25. 09. 1985. godine. Jedini sin Mariette rođ. Lusnik i dr. Augustina Bitange rođen je kao Pavao Ante Mate Bitanga nakon pet starijih sestara, a na dan njegovog rođenja cijeli su dan zvonila zvona na imotskoj crkvi sv. Frane. Završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu 1912. godine, a kako mu te godine umire otac mladi Pavao umjesto željenog studija medicine upisuje Pravni fakultet na Carskom sveučilištu Franje Josipa I. u Beču da bi se što prije vratio u Imotski gdje je imao i obveze i odgovornosti upravljati kućama i velikim zemljišnim posjedima. Za njegove odsutnosti upravitelj imanja bio je rođak Alfonso Maia Bitanga, imotski Načelnik i prvi kapelnik imotske glazbe. Studij prava završava u Grazu gdje je i doktorirao 1919. godine. Te godine Pavao je svojoj obitelji vratio staro obiteljsko prezime Radovinović. Mladi Pavao tada je jedan od najpoželjnijih ženika Imotske krajine, a Imoćani su ga prozvalii Pasqualino di quattro bellezze, buono, bello, bravo, bezzi; odnosno zlatni mladic Pavao od 4 ljepote, dobar, lijep, sposoban i bogat (pun cekina). Dr. Pave vjenčao se 15.11.1923. godine za Mariju pl. Franceschi te su imali četvoro djece: Jagu, Anku, Mariju i Zoru. Po povratku u Imotski radio je kao pripravnik nekoliko godina kod javnog bilježnika Ermenegilda Božića, pa četiri mjeseca kod javnog bilježnika Tome Polića u Splitu te od 1938. godine kao zamjenik javnog bilježnika dr. Huga pl. Montija u Imotskom čiji je ured smjesten u kuci Radovinovic Jagul kasnije i preuzeo. Sudački ispit pred Apelacionim sudom u Splitu položio je sa vrlo dobrim uspjehom 1937. godine te je radio nekoliko godina kao sudac na Kotarskom sudu u Imotskom. Dr. Pavi je iza II. svjetskog rata od tadašnje vlasti bilo zabranjeno raditi kao javnom bilježniku, a istovremeno mu su nacionalizirane gotovo sve zemlje u Imotskom polju, a u Imotskom dvije kuće, ispod Volta i na skalinama ispod Pjace dok mu je u trećoj kući pokraj crkve ostavljen samo jedan stan te vrtovi ispred kuće. U druge stanove naprosto su useljeni stanari odnosno više različitih obitelji. Do tada društveno vrlo aktivan potpuno se povukao iz javnog života i do kraja života se nije htio u ništa uključivati. Za ponudu tadašnje vlasti da radi kao sudac na Sudu u Imotskom pod određenim uvjetima nije htio ni čuti. Da bi omogućio djeci školovanje bavio se poljoprivredom na dijelu zemalja koje su mu ostavljene i održavanjem posjeda. Pave Jagulov umro je 25. 09. 1985. godine u Imotskom, a vječno počivalište mu je na groblju Gospe od Anđela u obiteljskoj grobnici.

Na fotografiji u obiteljskoj arhivi snimljenoj u Atelieru Zita u Splitu su dr. Pavao i njegove sestre 1919. godine. S lijeva sjede: Pavao, Zorka i Slavka, a stoje s lijeva: Tonća, Katinka i Milena.

Anamaria Marušić Tonković