Dr. Augustin Agostino Bitanga (04.02.1841.-05.02.1912.), najmlađi sin Pavla Paola Bitange i Kate Catte Čelan rođen je u Imotskom u kojem je i umro na današnji dan 5. veljače prije 111 godina. Prvi je imotski sin koji je završio Medicinski fakultet te je ujedno i prvi fakultetski obrazovani Imoćanin koji nije pripadao kleru. Dr. Augustin Jago Bitanga maturirao je u splitskoj Klasičnoj gimnaziji 1862. godine te upisuje studij medicine u Padovi na “Facolta di medicina e chirurgia di Re Universita di Padova” na kojem je diplomirao 14. kolovoza 1868. godine. Dolazi u Imotski u kojem je 1870. godine postavljen za obćinskog liječnika dok je dr. Antonio Mazzi bio kotarskim liječnikom. U to doba u očima naroda liječnik je doživljavan poput božanstva i uživao je izniman društveni ugled. Dr. Augustin Bitanga uvijek se isticao kao hrvatski rodoljub te je sudjelovao u svim političkim aktivnostima Imotskoga i Krajine. Bio je predsjednik Hrvatske narodne stranke, prvi predsjednik Hrvatske čitaonice osnovane i svečano otvorene 1870. godine u Imotskom, delegat za sjedinjavanje Kraljevina Hrvatske i Slavonije sa Dalmacijom zajedno sa dr. Ikom Jerkovićem 1895. godine. Prijateljevao je i dopisivao se sa istaknutim suvremenicima i političkim istomišljenicima kao što su don Mihovil Pavlinović, don Josip Vergilije Perić, nadbiskup barski fra Šimun Milinović, biskup fra Paškal Vujčić, učitelj i obćinski tajnik Martin Pera, carski podpredsjednik namjestništva u Zadru Alfons Pavich pl. Pfauenthal, dr Ante Trumbič i drugi. Oženio je Splićanku Mariettu Lusnik 1879. godine u Splitu, a u braku je rođeno pet kćeri: Katinka, Antonia, Zorka, Milena i Slavka te jedini sin i najmlađe dijete Pavao. Dr Augustin je bio vrlo uporan i tvrdoglav čovjek, tako je tri puta svojim sinovima davao ime Pavao, jer su prva dva sina umrla kao male bebe, a treći dugovječni Pavao umro je u 92 godini. S druge strane kćeri je odgajao vrlo strogo, školovao ih je privatno te im nije dopuštao da za nekih svetkovina idu u društvo ili, nedajbože na ples. Govorio je “Tre piogge fontana, tre balli puttana” (tri kiše – poplava, tri plesa – kurva). Zetovi su mu bili redom: dr Mihovil Vuković, dr Ante Mladinov, kapetan Niko Cerezin, dr Lavoslav Ivančević i dr Karlo Zorec te nevjesta Marija Franceschi. Po dr Augustinu Jagi nastao je nadimak Jagul obitelji Bitanga (od 1919. godine obitelj nosi staro obiteljsko prezime Radovinović) kao i neki toponimi u Imotskom i Krajini. Naime kako je dr Augustin obilazio nekoliko puta tjedno svojom kočijom po lošim cestama bolesnike u selima Imotske krajine, a po pozivu za hitne slučajeve i češće ljudi su ga prozvali Gospodaru Jago, Jagul što im je bilo jednostavnije. Fra Ivan Tonković (1850.-1911.) u svojem putopisu Putne crte o Imotskoj krajini objavljenom u nastavcima u zadarskom Narodnom listu 1886., 1887. 1890. u jednoj crtici spominje dr Augustina navodeći “… Doša i medik, pitamo Gospodaru Jago, hoćeli, imali uzdarja? On malo ljutito “Jer mi se na na vrimnije nejaviste?….”. Dr Augustin Jago Bitanga umro je 05. veljače 1912. godine te počiva na imotskom groblju Gospe od Anđela uz voljenu suprugu Mariettu. Ante Ujević je u 2. izdanju knjige “Imotska krajina” (1991.) dr. Augustina Bitangu uvrstio u istaknute i ugledne ljude Imotske krajine cit:…Dr. Augustin Bitanga dolazi, uz ostale, u red imotskih rodoljuba. Rodio se u Imotskom 04. veljače 1841., gdje je i umro 05. veljače 1912. Bio je općinskim liječnikom i tu dužnost savjesno vršio te kao čovjek plemenite duše bio voljen od naroda Imotske krajine. Bio je predsjednikom Hrvatske stranke, pobornikom i pristašom M. Pavlinovića u borbi za narodni prepored svoga zavičaja…”

Anamaria Marušić Tonković

Portret Augustina Bitange (ulje na platnu) naslikan 1899. godine u kući Bitanga (Radovinović) u Imotskom.