Darinka Jerković (1888.-1962.)

Prije nekoliko dana, 12. siječnja navršila se 61 godina od smrti Darinke Dare Jerković, lijepe, izuzetno zanimljive žene sa bogatom biografijom, a o kojoj se danas u Imotskom zna malo i nimalo. Darinka Hanuš rođena je 1888. godine u Zagrebu od oca Čeha, Josipa Hanuša i majke, Bečanke Auguste Bartol. Josip Hanuš rođ.1852. završio je Gimnaziju i Trgovačku školu u Pragu, a od 1883. u Zagrebu radi kao tajnik podružnice praške banke “Slavija” kojoj je ravnatelj od 1887. do umirovljenja 1919. Dolaskom u Zagreb 1883. postaje prednjakom u Hrvatskome Sokolu, obnašao je mnoge najviše društvene funkcije, od 1926. prvim je začasnim starješinom Hrvatskoga sokolskog saveza. Dugogodišnji je član odbora Braće hrv. Zmaja, uvršten u izdanje “Znameniti i zaslužni Hrvati od 925-1925”. Kći Darinka kreće se u odabranom društvu i dobiva najbolju naobrazbu, umjetnički jako talentirana završila je više privatnih tečajeva slikanja, među ostalim i kod Bele Čikoša Sesije (1864. – 1931.), jednog od osnivača Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu te pohađa satove pjevanja kod Ivana pl Zajca. Dara je na jednom putovanju 1906. godine u Beču upoznala imotskog studenta prava Kolomana Jerkovića (1882.-1945.). Ubrzo su se zaručili, a zaruke su trajale 6 godina dok Koloman koji je studirao u Beču, Parizu i Pragu nije završio fakultet. Sačuvana je anegdota kako je Koloman jednom za Darin rođendan dao podšišati sve tulipane na Zrinjevcu i poslao ih oduševljenoj zaručnici na kućnu adresu. Darinka Hanuš i dr Koloman Jerković vjenčali su se u tada dalekom Imotskom 1912. godine. Nakon vjenčanja Darinkinu majku Augustu koja je osim materinskog njemačkog govorila i jednom čudnom mješavinom od češkog, slovenskog i hrvatskoga jezika pratila je kočijom do Splita Kolomanova majka Jelena Bolis, Talijanka iz Imotskoga koja je govorila talijanski i loš hrvatski. Jelena je na putovanju koje je trajalo 4 dana pratila Augustu da bi je uvjerila kako će njenoj kćeri biti lijepo u novom okruženju, a bizarno je što su se očito teško mogle sporazumjeti. Darinka je donijela sa sobom namještaj, spavaću sobu iz Beča, a tinel iz Venecije. Do dolaska u Imotski, osim hrvatskoga, Darinka je govorila njemački i češki, ali došavši u Imotski, naučila je talijanski kako bi se mogla družiti sa svojim društvenim slojem. Njezin muž Koloman inzistirao je da se u kući njeguje hrvatski jezik do te mjere da je zabranjivao kćerki Lidiji da sa svojim bakama razgovara njihovim materinskim jezicima. Po doseljenju Darinka se družila sa obiteljima u kojima se govorilo talijanski, Colombani i Marocchini te se brzo snašla u Imotskom, stavila je ključeve oko pasa i postala gazdarica. Na I katu kuće Jerković na imotskoj Pjaci Koloman je naslijedio odvjetničku kancelariju od oca, dr Ike Jerkovića, a neke njegove parnice su bile antologijske. Darinka se sprijateljila sa lokalnim obiteljima, volila je kartanje, tako se često kod Colombanovih igrao maus i poker. Aktivno je sudjelovala u imotskim maškaravanjima, šivala je kostime zajedno sa svojim prijateljicama. Bila je dama par excellence, po kazivanju Nore Vučemilović Baškarad, Darinka bi cijelo popodne držala uvijače na glavi da bi sa uređenom frizurom prošetala po Pjaci, tada gotovo u mraku jer je jedva bila osvjetljena sa nekoliko ferala. Iako nitko od šetača nije mogao vidjeti Darinkinu lijepu frizuru niti najnoviju haljinu to njoj nije bilo važno, ona se i u zabitnom Imotskom ponašala kao da je usred Zagreba. Darinka, talentirana slikarica cijeli život bavila se slikarstvom, a u Imotskom još ima njezinih slika, barem desetak. Da se ne zaboravi Darinkin opus bilo bi lijepo organizirati i provesti u djelo izložbu s temom imotskih slikarica. Darinka i Koloman imali su troje djece i to: Lidiju (1912.-2006.), udanu za Milivoja Jojića, Antu (1914.-2002.) i Davora (1922.-1991.). Darinka Jerković umrla je 12. 01.1962. godine u Zagrebu, a posljednje počivalište joj je na Mirogoju u obiteljskoj grobnici njezina oca Josipa Hanuša (koju resi reljefni portret Josipa Hanuša okruženog sokolima koju je ‘svom starješini’ podigao Hrvatski sokolski savez). Koloman Jerković te njegovi sinovi Ante i Davor pokopani su u Imotskom u obiteljskoj grobnici, a kći Lidija u Zagrebu.

Tekst: Anamaria Marušić Tonković

Podatci u tekstu: Darinkina unuka mr.sc. Ljiljana Jojić