Četrdesetodnevnica ili quarragesima je vrijeme od Pepelnice do Velikog četvrtka. Njen engleski naziv je lent što nas upućuje na vrijeme kada se dani oduljuju tj postaju duži (lenghten) Prvi dan Korizme vjernici se posipaju pepelom od maslinovih i palminih grana blagoslovljenih u prethodnoj godini. Pepeo je simbol prolaznosti svega ovozemaljskoga, postajemo svjesni kako je molitva čin pobožnosti koju izražavamo i kroz Žežin ( jejunium) tj, post kojim potrebu za hranom nadomiještamo poniznošcu i žrtvom, čista srca okrenuti Evanđelju. Pripremamo se za proslavu najvećeg Blagdana-Uskrsa. Post se prvi puta spominje 306-te godine EPISTULA CANONICA (progon kršćana). Post podrazumijeva jedan obrok dnevno bez prejedanja i isključuje hranu životinjskog podrijetla, u prvom redu meso. U Korizmi imamo i nemrs, tri mala obroka bez mesa. Dva stroga posta su Čista srijeda i Veliki petak u kojima su objedinjeni post i nemrs. Rimska liturgija prva bilježi 40-todnevnu pripravu za svetkovinu Uskrsa. Počimala je prvom nedjeljom korizme, a u 6-tom stoljeću početak Korizme se prebacuju na srijedu koja prethodi prvoj nedjelji Korizme. Čista srijeda dakle je za sve vjernike početak istinske priprave tijela i duše za slavlje Uskrsa. Ispost vrše i katekumeni kako bi mogli primiti Sveti Sakrament kršćanske inicijacije u Uskršnjoj noći koju obilježava bdijenje. Korizma traje 38 isposnih dana plus nedjelje koje se ne razlikuju od drugih nedjelja kroz godinu. Stoga broj 40 ima simboličko značenje: 40 dana potopa, 40 dana Isusova boravka u pustinji, 40 godina lutanja Izraelaca pustinjom i 40 dana Isusova uzlaska na nebo. Korizmu obilježava ljubičasta boja misne odjeće, a negdje susrećemo u pola korizme i roza boju koja obilježava lagano popuštanje u strogim pravilima svetkovanja Korizme. Korizma ima šest nedjelja: Prva ili Čista Druga ili Pačista-čišća od prve Treća ili bezimena –Gaudeata i ovdje se ponegdje počimaju nositi roza liturgijske halje. Četvrta ili Sredoposna- Letare-Veselite se (veseli se Jeruzaleme, kličite zbog njega svi koji ga ljubite). Ova nedjelja je na polovici Korizme. Peta ili Glušna- Gluha, jer se u ovoj nedjelji prekrivaju i prestaju svirati orgulje. Da bismo dobili nekićeni izgled crkve prekrivaju se križevi, kipovi i slike.Šesta ili Cvjetnica-nedjelja pjevanja Muke Isusove. Ime dobiva po ulasku Isusa u Jeruzalem kada ga narod dočekuje posipanjem masline i palme, kao i halja na put kojim Isus prolazi. Narod mu kliče Hosana Davidovu sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Ovo je vrijeme u kojem nema riječi Aleluja i Slava. Cvjetnicu obilježavaju Antifone-kratke pjesmice koje se pjevaju kao refreni, a u stvari su Psalmi. Ulazak Isusa nam govori i o Davidovu sinovstvu. Isus ulazi u grad na magarčiću, jednako kako je u Jeruzalem ujahao David kao kralj svih Židova.

CVJETNICA U IMOTSKOM

Još kao dijete pamtim naše Cvjetnice kao dan u kojem je sve bilo posebno, drugačije, dan koji je i u dječje srce ukorijenio ljubav prema Bogu i istini. Istina nas svih oslobađa, unosi ponos sljedbe: Istina-Put-Život. Isus je razapet kako bi otkupio grijehe naše i smijemo li griješiti. Dan Cvjetnice imao je simboliku i posebnost u tradiciji našeg grada. Jutrom bi nas dočekao “kain” vode prepun latica cvijeća kojim smo ispirali svoja lica i ruke, čudnovato osjećajući se čišćim i ljepšim, jer su nam govorili da će voda sprati naše sitne grijehe koje ne smijemo ponoviti, dati nam ljepotu lica i duše. Gospode kako su opojno mirisale ljubice i voda u kojoj su se močile preko noći. Polazili smo k Crkvi svetog Frane u koju su se slijevale rijeke ljudi iz svih mjesta koja su pripadala našoj Župi. Svi su nosili grane maslina, a većina je bila nakićena bijelim golubicama. Taj simbol ljubavi, ufanja i nade, simbol Duha Svetoga izrađivali su mnogi. Proces nimalo lagan i zahtjevan rezultirao je nevjerojatnom porukom iz tih grana. Uh kako smo voljeli nakititi te masline koje su u tinelu imale posebno mjesto čak i kada su se posušile. https://stari-imotski.com/?p=2148 Blagoslovljene grane su se postavljale po dvorištima, gospodarskim zgradama, kitila se njime polja i ono svima nama sveto mjesto, Groblje Gospe od Anđela. Grana bi se polagala na grobne kamene ploče i ubadala u željezne alke na istima. Gdje ih nije bilo jednostavno bi se stavljale na ploču. Pamtim da me je baka učila i naučila da po odlasku na groblje moram pogledati nenakićen grob i tu ostaviti malu grančicu, jer pred Bogom svi smo jednaki. Usadila mi je tu “obavezu” pa i danas kada idem u obilazak počivališta mojih najmilijih ponesem nekoliko cvjetova za one kojih se nema tko sjetiti. Na Cvjetnicu bi se grobovi prekrižili krštenom vodom koja je bila pohranjena u maloj bočici negdje ostavljenoj još od Vodokršća. Pjevala sam u crkvenom zboru i do danas moje Cvjetnice su obilježene sjećanjem na predivne glasove starijih pjevača u grlenom izvođenju napjeva Puče moj i Ispovidite se. Kako se ne sjetiti barba Abrama Rake i drugih koji su se mogli čuti nadaleko. Čuvali ih anđeli nebeski. Pjevanje Muke Isusove nije samo obilježavanje Cvjetnice. Nama je to bilo puno više od toga. Naše pjevanje je posebno, nigdje toliko naboja nisam osjetila nikada više. Zrak u našoj crkvi bio je “nabiven” emocijom da se kako kažu, mogao opipati i zarezati. Posebno veseli da je i danas tako. Danas kada Imotski postaje živa slika prikazom ulaska Isusa u Jeruzalem. O tome se nema što reći osim VELIČANSTVENO. Kakav ponos, jer mnogi pamtimo te iste procesije kroz crkveno Šamatorje. Hvala ti grade za ponos koji osjećamo zbog onog čime danas obiluješ. Poniznost, pobožnost i predanost u ponavljanju slika Jeruzalemskih iz kojeg će Isus izaći i opet tvojim skalinadama, ulicama na Kalvariju (našu Topanu). Nisam tamo, ali običaj mog doma je da se danas gleda film koji prikazuje Cvjetnicu u Imotskom. Svaki put osjećaj je isti, da mi je biti tamo.

Imotski moj mili

O ti moja Golubice bijela

Iz kamena bezvremena

Postojana i stoljetna

U običaje prošlosti ukovitljena

P,S. Davno, davno učila sam praviti golubice za svoju granu Blagoslova. Postupak je lagan, ali zahtijeva strpljenje. Odrežemo grane smokve, poludrvenaste mlade izboje. Svaki članak grane oslobodimo odgropa-pupa. Moramo imati drvene štapiće sa različitim promjerima debljine, kako bi istiskivanje srčike bilo lakše. Dakle promjer srčike smokve, srednji spužvasti dio grane i štapića mora biti gotovo isti. Lagano istiskujemo srčiku i ispasti će nam malo nagužvana nit koju moramo pažljivo rastegnuti i odmah staviti u posudu sa vodom. Pravimo kostur u lagano razvučenom slovu S na čijem jednom kraju je glava i na suprotnom, izduljenom je rep. Uzimamo novi komada srčike, presavijemo ga u obliku slova U i postavimo ga ispod glave s krakovima prema repu. Tada uzimamo kraći komad srčike, obavijemo krila priljubljena uz tijelo i vrlo pažljivo stisnemo veoma tankom bakrenom žicom (vadila se iz oguljenih električnih kabela) Golubici obojimo kljun, netko iscrtava oči i pričvrstimo je na granu masline. Običaj je da se izrađuju i tri u dnu spojene srčike koje su simbol Svetog Trojstva, mnogi imaju i natpis INRI koji se učvršćivao na vrh grane. Meni osobno Golubice su najmilije. Posebno raduje da danas živi taj običaj u jednoj divnoj Varuškoj obitelji. Ovjekovječeni na filmu neka nam pokažu svoju ljubav i umIjeće u izradi ukrasa za grane Blagoslova. Riječi su suvišne osim: Hvala Vam Nenuka i Katija.https://www.facebook.com/INmagazinNovaTV/videos/10156582099395361Na Cvjetnicu naše majke i bake sijale su mesliđan, koji je krasio prozorske daske gotovo svake kuće, bio pitar obavezan na svakom imotskom balkonu. Tko ga od nas bar jedanput nije stavio iza uha.Obilježimo Cvjetnicu kako su to činili naši stari. Neka vam podari obilje mira i Blagoslova i povede nas čista srca u Veliki tjedan.

Tekst i fotografija Mercedes Ceda Marinković