Na pročeljima starijih imotskih kuća, njihovim terasama ili vrtovima i danas možemo vidjeti ostatke ukrasnih elementa proizvedene u prvoj dalmatinskoj tvornici cementari Gilardi-Bettiza iz Splita. U središnjoj ulici (Pazar) na krovu kuće obitelji Vučemilović (Zane) još uvijek se nalaze dva valjkasto-stožasta dimnjaka proizvedeni u ovoj tvornici. Tvornica ih je proizvodila u razdoblju do 30-ih godina prošlog stoljeća. Međutim, na nekim zgradama u našem gradu očuvani su i drugi elementi proizvodnog programa ove tvornice koja je nudila bogat i raznolik asortiman. Izrađivali su različite figure za uljepšavanje zgrada, dvorišta i vrtova, kao dekorativne vaze, fontane, figure lavova, skulpture žena koje simboliziraju godišnja doba. Većinu tih elementa nalazimo i danas na Mladinovoj kući i u njihovu vrtu. Također su proizvodili ogradne stupiće, čak jedanaest vrsta ograda, za stubišta i terase. Jedna takva kolonada stupića sačuvana je na terasi kuće Colombani. Popularni su bili ukrasni nadvratnici u vidu girlandi s akantom i licima mitskih žena, kojima su se ukrašavali prozori i vrata. Te ukrase možemo vidjeti i danas iznad prozora na kući Boška Bilića, doseljenika iz Livna, poslije kasarne žandarmerije, a danas u vlasništvu obitelji Parlov. Međutim, ova tvornica u svom programu imala je ponudu za groblja, od križeva, vaza, do nadgrobnih spomenika. Jedan takav primjerak je u Đombuši na starom groblju–Đukina grobnica. Radili su i biste poznatih državnika kao Napoleona i Franje Josipa i dr. Listajući njihov katalog vidimo da im je ponuda bila impresivna,i za današnje prilike. Tvornica koja se nalazila na mjestu hotela Marjan svoju proizvodnju bazirala je isključivo na dekorativnim elementima i ukrasima namijenjenim graditeljstvu i arhitekturi koristeći domaći kvalitetan lapor–tupinu koju su vadili iz „kava“ na jugoistočnim obroncima Marjana. Ove betonske ukrasne aplikacije dosta su se koristile u splitskoj i uopće dalmatinskoj arhitekturi početkom 20 st. pa do kraja 30-ih godina, kad proizvodnja u tvornici prestaje. Slijedom toga, vidimo da su se i u Imotskom koristili njeni proizvodi kojima su ukrašavane zgrade i vrtovi, kao vrsta pomodarstva koja je prilično kratko bila u primjeni. Istiskuje je daleko kvalitetnija i skupocjenija secesija (kako po korištenju i uporabi materijala, tako i dizajnu). Odjeke novog pravca- secesije, nalazimo i u Imotskom, primjenom više u interijerima varoških kuća, kao i u nabavci predmeta utilitarne namjene, a manje u arhitekturi.

Snježana Tonković

Fotografiju dimnjaka na kući Zane Vučemilovića na Pazaru snimio Luka Kujundžić, Foto-Polo