Sestre Marija Franceschi Radovinović (18.03.1898.-07.09.1968.) i Mila Franceschi (1900.-1926.), fotografija snimljena 1921. godine u atelieru Zita u Splitu. Marija Franceschi rođena je na Perinuši 18. ožujka 1898. godine od oca Josipa Bepa pl Franceschi i majke Ane pl Grubišić. U Zadru je završila licej sv. Dimitrija, prvu privatnu višu školu gimnazijskog tipa za djevojke iz plemićkih obitelji u kojem je nastava bila na talijanskom jeziku. Marija je bila višestruko talentirana, prekrasno je pjevala, vezla je kao paška čipkarica te je bila jako nadarena slikarica baš kao i sestra Mila te braća Toni, Zane i Frane. Marija se cijeli svoj život bavila slikarstvom bez obzira na velike obveze osobito za obitelj u teškim poratnim vremenima u kojima je njoj i suprugu dr Pavi Radovinoviću oduzet veliki dio imovine koja je donosila prihod, a uz to dr Pavi bilo je zabranjeno raditi kao javnom bilježniku u Imotskom. U takvoj situaciji i sa četvoro djece na školovanju Marija je bila podrška suprugu u vođenju poljoprivrednih poslova radi nužne proizvodnje na nekoliko lokacija. Istovremeno su u kući Radovinović u Imotskom vlasti naselili druge nepoznate obitelji tako da je Marija na kojoj je bio največi teret u dijelu kuće izuzetom od nacionalizacije morala organizirati život ne samo za svoju obitelj već i za svoju majku Nanu i obitelji svoje braće kojima je potres srušio kuću na Perinuši 1942. godine te rodbinu supruga dr Pave kao i obitelji nekih prijatelja. Marija je imala izraziti smisao za likovnost i estetiku pa su među ostalim ona i njena sestra Mila šile odjeću, vezle svilenim koncem i izrađivale svečane cipele od svile koja se niz godina proizvodila na Perinuši od dudovog svilca. Zanimljivo je spomenuti da se puk Imotske krajine bavo i svilogojstvom kao vrlo unosnim poslom osobito između dva rata, a u Imotskom je još prije I svjetskog rata bila organizirana Državna otkupna stanica. Slike nezaboravne none Marije su tople i pune životne radosti, a u poslijeratnoj oskudici od ničega znala je uvijek napraviti nešto. Po riječima njene kćeri Anke nona Marija bila je otvorena za svakoga i spremna pomoći. Dr Veljko Vuković, nećak dr. Pave Radovinovića napisao je u svojim memoarima: “Marija je bila najbolja žena koju sam poznavao“, a njen nećak kapetan Vjeko Franceschi napisao je: “Teta Marijina i barba Pavina kuća je bila otvorena za svih i oni su pomogli u najtežim godinama mojoj mami u odgoju nas djece”. Marija Franceschi Radovinović, nona koja je znatno utjecala na odgoj unuka razbolila se i umrla za sve nas prerano u Splitu 07. rujna 1968. godine.

Izvor: Obiteljska arhiva