Pogled sa Suda k Crkvi krajem 1970-ih. U sredini Marčina kula, dugogodišnji sud kojim se prijetilo po Imoti: Vidit ćemo se na Marčinim skalinama!
….Smjelo bi se moglo reći da Imota, pored nakrševitije krške planine, Bijakove, najplodnijega i najpitomijega krškoga polja, najstudenije najmnogoimenije rijeke Vrljike, najdubljih i najstrašnijih krških jezera, Crljenoga i Modroga, ima i najljepše iskresano lice jadranskoga krša: Imotski-grad. Gradili ga bogati zemljoposjednici, mletački zaslužnici, domaći plutokrati, galentari, trgovci.. Mnoge kuće kao Vučemilovića na Pazaru i Marčina kod crkve, sliče na monumentalne i raskošne kule… Još je više ljepotica što im je jedini ukras skladno kameno tijelo. Kolombani nad ulazom dali usjeći porodični grb, s golubicom-kolumbinom u sredini. Imotski trgovci to se zna, na kilogramu kukuruza, metru cica, litru petrulja, šaci soli, od imotske sirotinje uzimali po neku suznu banicu više.Nisu je, uz Skaline odnili na oni svit: ugradili su je u Imotski. Ako je na svaku vacadu pala pa jedna suza, i ta suza svijetli na licu Imotskoga: od nje se srebri kamen i grad…..