Autobus za Imotski parkiran na splitskoj Rivi sredinom 1930-ih. Svakodnevna autobusna pruga Split – Imotski – Široki Brijeg – Mostar uspostavila se 1930 godine, a određeno vrijeme imotski privatni poduzetnici braća Dinko i Miljenko Borić vlasnici “Autobusnog poduzeća Borić-Imotski” dobivaju koncesije za liniju Split-Imotski, te od 24.07.1930. godine za liniju Split-Imotski-Široki Brijeg-Mostar.
Na fotografiji je Dinko Borić za volanom dok brat Miljenko stoji ispred autobusa.

Kapetan Vjeko Franceschi se prisjeća tog vremena i autobusa: “Sjecam se autobusa poduzeća Borić koji je vozio na relaciji Imotski-Čapljina i natrag, svaki dan. Po sireni/trubi toga autobusa Imoćani su se ravnali koje je vrijeme. jer je uvijek točno prolazio i kod naše kuce Mislim da je autobus bio Mercedes, i onda su govorili da je vozio 30 godina. Neznam koje godine, autobus je na putu za Čapljinu sletio sa puta i u stvari se potpno raspao na male komade.(negdje pedesetih godina) Nitko nije poginio i od tada više nje bilo tog Borića autobusa i te pruge za Čapljinu Nakon tog perioda bli su autobusi Jugoslavenske Pošte, koji su vozili putnike i poštu. Autobusi su bili dobri ali je isto bila velika kalvarija za putovati do Splita. Mnogo su stajali i nekim mjestima su šoferi polijevali kotače vodom da se gume ohlade. Sjećam se da su beštimali na gume ruske prizvodnje”.