Razglednice

Imotski 1930-ih

Stari Imotski

Imotski početkom 1930-ih, dosad neobjavljena razglednica, fotograf je Rajmondo Gjamonja. Na slici se vidi kuća Ive Kordić, zatim kuća Milinović sa poznatim  perivojom, te skladišta Režije duhana. Sa gornje strane ulice su kuće dr. Frane Pelicarića, Dušana Matijaševića, te kuća Benzon (Glazbena škola). Na fotografiji ispred stare pošte  vidi se kuća dr. Ivice Jerkovića (Nikice) koja je srušena u II svjetskom ratu.
Luka Milinović došljak iz Livna kupio je dvije kuće dr. Ferrija (advokata iz Trpnja), te ih spojio u lijepu kamenu građevinu. Čitav kompleks  na kojem je bio uređen vrt sa šetnicama i pergolama bio je ograđen kamenim zidom i ogradom od kovanog željeza, a ulazna vrata ukrašena zidanim kamenim stupovima. Za vrijeme II svjetskog rata kuća je zapaljena, a kamenje sa kuće upotrijebljeno je  za gradnju prve stambene zgrade u Imotskom. Na  tom prostoru  poslije rata sagrađeno je nekoliko stambenih zgrada.

Izvor: Obiteljska arhiva

Modro jezero, imotsko gradsko kupalište

Stari Imotski

Imotski, mjesno kupalište,  neobjavljena razglednica Modrog jezera  kao imotskog gradskog kupališta izdana početkom 1930-ih. Fotograf je Ljudevit Griesbach, Nakladnik razglednice (foto material) je tvrtka “Griesbach i Knaus”, Zagreb.
U Imotskom je  tradicija kupanja u bistroj vodi Modrog jezera, ne samo kupača već i kupačica duga stotinjak godina.
…Naše jezero je sa svojim serpentinama postalo početkom ovog stoljeća i glavno šetalište zaljubljenih parova, a od oca sam čuo da je on s mojom majkom, tada još djevojkom, često odlazio sve do vode, razumije se po danu. Po onda još uščuvanim putovima to je bio zbilja užitak, a on se izgleda i tolerirao uz sav ondašnji konzervatizam, šio se može donekle objasniti time da su parovi u svakom ćasu bili kao na “pjatu” i mogli se vidjeti sa svakog mjesta na rubu jezera. Sad ću odmah prijeći na poratne godine, a to znači od mojih mladih dana, dakle od mojih sjećanja, ali i od tog je prošlo vec dobrih šezdesetak godina.
Tada se mnogo više hodalo tim istim jezerskim putovima, ali sada to nisu bili jedino zaljubljenici, nego znatno češće oni koji su u njega silazili radi kupanja. Nažalost nemam fotografija s tim kupačima, jer su to bili odrasliji dječaci koji još nisu imali “para” da se fotografiraju. Oni su se spuštali po izgradenim putovima, ali mnogo više poprijeko, a osim toga čak i sa sjeverne strane jezera niz njegov strmi šljunkoviti dio. Sve je to počelo odmah iza prvog rata, kad se i u našim primorskim krajevima tek počelo razmišljati o turizmu, ali vec od 1925. godine na jezeru je bila “kompletna” imotska mladost….

Dr. Veljko Vuković, Sjećanja na Modro jezero,Imotska krajina, br. 439. 1989.
Izvor: Obiteljska arhiva

Ratni siročići 1918. godine sa imotskim gospođama

Stari Imotski

Imotski, 1918. godine, imotske gospođe sa ratnim siročićima o kojima su se skrbile. S  lijeva na desno stoje: N.N. , Zlata Grubić Benzija, Ana Dežulović (supruga suca Dežulovića), Ljubica Milinović, Rozina Pelicarić, N.N., Danica Truccolo, Tona Markota  Vlatković, Darinka Vučemilović i Katinka  Bitanga Vuković. U  donjem redu  stoje s lijeva četvoro djece Milinovića  Marica, Ksenija, Braco i Radojka, te dvadesetak  male ratne siročadi.

Izvor: Obiteljska arhiva

Pučka i Građanska škola 1915. godine

Stari Imotski

Imotski, Pučka i Građanska škola 1915. godine, nakladnik je Josip Tripalo. Škola je građena od 1909. do 1911. godine i na ovoj razglednici je njen konačni  izgled. Na fotogafiji ispred škole se vidi stup javne rasvjete  tzv. petromaks koji je davao jaču svjetlost od ferala, a bili su u upotrebi do dolaska električne rasvjete.
Pretvarenjem  Imotskoga u Varoš i stvaranjem građanskog života  javljaju se i prve škole. Do 1836. godine u Imotskom su držali osnovnu školu fratri. Nadzornik iz Zadra dolazio bi ispitivati učenike da mogu dobiti svjedodžbe. Te godine škola prelazi u civilne ruke. Među učiteljima istakla su se dvojica fratara; fra Petar Prgomet i fra Ante Perić. Među prvim zaslužnim učiteljima bio je i učitelj Stipančić. Istakao se i Pavao Bezić koji se oženio Imoćankom Vrdoljakovom, učitelj Martin Pera također oženjen Imoćankom Bulić, zatim Ivan Bulić, učitelj Mandić, Stanko Margetić, Duško Vlajčić i Ante Markota…
Fra Vjeko Vrčić,  Osvrt na građanski život u Imotskom uz izložbu  u Zagrebu 1995. godine.
Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski, pogled sa školske zgrade 1920-ih

Stari Imotski

Imotski, pogled  sa školske zgrade krajem 1920-ih; Izdanje: Jakov Grubišić, Imotski
..Imotski se  je u staro doba zvao Emota, te već Porfirogenet spominje to mjesto, kao siele istoimene županije u desetom vieku…. G. 1210. šibenski knez Domaldo primio je od kralja Andrije za nadarje uz neka druga mjesta i Imotski, jer je u Splitu  bio pohvatao ugarske knezove, koji su snovali urotu protiv kralja. G.1254. Imotski je u vlasti humskog župana Radoslava. Te godine spominje on u svojoj povelji, među raznom vlastelom humskom, Vojslava Radoševića, koji je tada bio imotskim satnikom. Odtad je Imotski po svoj prilici neprekidno čest humske zemlje. U darovnici kralja Ostoje Jurju knezu Vukčiću i braći Radivojevićima, nadnevkom 28-XII.1408. spominje se i “oppidum Imoschi cum provincia Imota et Posusije cum omnibus juribus et territoriis”….
Ante Tresić Pavičić (1902) Poleti

Izvor:Obiteljska arhiva

Plavo jezero u Imotskom 1930-ih

Stari Imotski

Plavo jezero snimljeno početkom 193o-ih, fotograf Rajmondo Gjamonja
…..Prošlo je više od četrdeset godina; studentom budući, u cik zore polazio sam  k Modrom jezeru i spuštao se k vodi. Sve je spavalo u dubokoj modrini kamena i vode. Sunce je još uvijek na njegovim rubovima čeka da klizne nizbrdo kad se izdigne nad Krajinu. Spava i voda lagašno namreškana, bezglasna i oko lađice koju je netko ostavio. Kad sunce preplavi vodu s kraja na kraj, spavanju će biti konac, zapjevat će cvrčci i pjevat će dok se sunce ne povuče iz grotla; voda će oživjeti pomaknuta rukama plivača, sječena talasima skakača koji će se baciti u nju s grebena. Tada, jezero je još intimniji dio gradića, pravi dar mjestu na visoravni, blagodat  u ljetne dane. Na more malo tko i misli. Imamo svoje….
Dinko Štambak (Pariz, 21.VIII 1980) Modro jezero u rano jutro

Izvor: Obiteljska arhiva

Iskočivši iz kočije

Stari Imotski

Jezero kod Imotskog, fotografija snimljena 1910. godine, nakladnik Josip Tripalo. Razglednicu je poslala Rea prijateljici  Dragici Novaković u Sumartin putujući u Čapljinu, zaustavivši se u Imotskom sa sljedećim tekstom:
Mila moja Draga
Evo ti pišem iskočivši iz kočije na po puta k Čapljini. Idem kući Mila Dragice netom dođem kući pisat ću ti opširnije. Čuvaj se, starije je zdravlje nego škola i sve drugo.

Ljubi te uvijek tvoja Rea

Izvor: Obiteljska arhiva baštinika Nore Vučemilović Baškarad

Crkva sv. Franje Asiškog u Imotskom

Stari Imotski

Gradnja nove crkve svetog Franje Asiškog u Imotskog započela je desetljeće poslije završetka zvonika, a temeljni kamen postavljen je 20. travnja 1863. godine za gvardijana i župnika fra. Ante Perića. Graditelj crkve je Antun Ciciliani  rođ.  1815. god. u Trogiru. Zid crkve je bio dovršen do praga vrata na zapadnom pročelju kad je car Franjo Josip I došao u Imotski 24. travnja 1875. godine, te je on na taj prag kleknuo i darovao za gradnju crkve 500 forinti.
Razglednicu je poslao1932. godine iz Imotskog  dr. Lujo Domljan, zet hvarskog Načelnika Andre  Pavišića  za njegov imendan.

Izvor:Obiteljska arhiva baštinika Nore Vučemilović Baškarad