Razglednica Imotskog 1965. god.

Razglednica  poslana iz Imotskog 24. srpnja 1965. godine.  U prvom planu dole lijevo  je lijepa kamena kuća koju je sagradio između dva svjetska rata ljekarnik Paskal Paško Ferrari (1865) koji je doselio iz Paga u Imotski, te je u kući otvorio ljekarnu (prvu ljekarnu u Imotskom otvorio je 1850-ih Jure Zorzi Vučemilović koji je završio farmaciju u Padovi). Paško Ferrari vjenčao se sa Imoćankom Klotildom Ligutić (1881), kćeri Nikole te su imali dvoje djece Stjepana Nina i Rozinu. Mr. ph. Stjepan Nino Ferrari (1908)  završio je studij farmacije u Zagrebu i u svojoj kući  nastavio očevu ljekarničku tradiciju. Vjenčao se za Zlatu Franceschi te su imali  kći jedinicu Renatu Renicu. Rozina se udala za Slavu Raku, te su imali Hrabrog i Jelku.

Izvor: Obiteljska arhiva

Hotel “Dunda”, Imotski 1928. godine

Prvi  imotski hotel “Dunda” vlasnika Marka  Dunde 1928. godine  preimenovan je  u hotel “Zagora”. Hotel je bio izuzetno lijepo i elegantno uređen biranim namještajem, te ukrašen velikim kristalnim zrcalima. U hotelu su se održavali plesovi i različite svečanosti kao i prigodni domjenci, te je bio mjesto sastajanja gradske gospode. Poslije Drugog svjetskog rata kavana hotela preuređena je u gimnastičku dvoranu, a inventar hotela netragom je nestao.

Fotografiju je 1928. godine snimio Mihail Aleksandrov  doseljeni Rus koji je bilježio izuzetno bogat i raznoliki društveni život Imotskog  između  dva rata.

Pogled na Imotski sa zapadnog oboda Plavog jezera krajem 1920-ih

Pogled na Imotski sa zapadnog oboda Plavog jezera krajem 1920-ih godina, foto: Rajmondo Gjamonja.
….Ostavio sam društvo i hitno sam se uputio k Modrom jezeru. Zastao sam na Vidilici s koje imaš u dubinama svu vodu jezera. Voda se u kamenom bubregu-sliči na bubreg, već se podosta spustila, ukazale se neke pećine, zazelenila se mlada trava po modrim bedrima vrtače, s toplijim danima oglasit će se cvrčci, ugledat će se duboke spilje, i Vilinska, i Golubarska, i Vilinsko počivalo, i Jakičina stina, a  već početkom svibnja, prvi kupači spuštat će se k vodi poluovalnim sepentinama, koje građani izvedoše kad je  Leisov prijatelj car i kralj Vranjo Josip dolazio k nama pred pedesetak godina. Spregom voda ponornica i vrela na dnju jezera, u rujnu, vode počnu rasti, a kako vode rastu, čuje se šum izmiješanih voda ponornica  i vrela, voda dođe do svog visokog vodostaja, jezero, malo more, spava i odspava jesen i zimu. Kada, jesenas, navale do brdskih strana vjetrovi-naše bure-nitko se ne ide išetati do jezera, a i pjesma kaže: čuvaj se te bure!…..
Dinko Štambak ( Pariz 1980) Oko Modrog i Crvenog jezera, pripovijetka Plinus Tacito Suo S.

Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski 1930-ih

Imotski početkom 1930-ih, dosad neobjavljena razglednica, fotograf je Rajmondo Gjamonja. Na slici se vidi kuća Ive Kordić, zatim kuća Milinović sa poznatim  perivojom, te skladišta Režije duhana. Sa gornje strane ulice su kuće dr. Frane Pelicarića, Dušana Matijaševića, te kuća Benzon (Glazbena škola). Na fotografiji ispred stare pošte  vidi se kuća dr. Ivice Jerkovića (Nikice) koja je srušena u II svjetskom ratu.
Luka Milinović došljak iz Livna kupio je dvije kuće dr. Ferrija (advokata iz Trpnja), te ih spojio u lijepu kamenu građevinu. Čitav kompleks  na kojem je bio uređen vrt sa šetnicama i pergolama bio je ograđen kamenim zidom i ogradom od kovanog željeza, a ulazna vrata ukrašena zidanim kamenim stupovima. Za vrijeme II svjetskog rata kuća je zapaljena, a kamenje sa kuće upotrijebljeno je  za gradnju prve stambene zgrade u Imotskom. Na  tom prostoru  poslije rata sagrađeno je nekoliko stambenih zgrada.

Izvor: Obiteljska arhiva

Modro jezero, imotsko gradsko kupalište

Imotski, mjesno kupalište,  neobjavljena razglednica Modrog jezera  kao imotskog gradskog kupališta izdana početkom 1930-ih. Fotograf je Ljudevit Griesbach, Nakladnik razglednice (foto material) je tvrtka “Griesbach i Knaus”, Zagreb.
U Imotskom je  tradicija kupanja u bistroj vodi Modrog jezera, ne samo kupača već i kupačica duga stotinjak godina.
…Naše jezero je sa svojim serpentinama postalo početkom ovog stoljeća i glavno šetalište zaljubljenih parova, a od oca sam čuo da je on s mojom majkom, tada još djevojkom, često odlazio sve do vode, razumije se po danu. Po onda još uščuvanim putovima to je bio zbilja užitak, a on se izgleda i tolerirao uz sav ondašnji konzervatizam, šio se može donekle objasniti time da su parovi u svakom ćasu bili kao na “pjatu” i mogli se vidjeti sa svakog mjesta na rubu jezera. Sad ću odmah prijeći na poratne godine, a to znači od mojih mladih dana, dakle od mojih sjećanja, ali i od tog je prošlo vec dobrih šezdesetak godina.
Tada se mnogo više hodalo tim istim jezerskim putovima, ali sada to nisu bili jedino zaljubljenici, nego znatno češće oni koji su u njega silazili radi kupanja. Nažalost nemam fotografija s tim kupačima, jer su to bili odrasliji dječaci koji još nisu imali “para” da se fotografiraju. Oni su se spuštali po izgradenim putovima, ali mnogo više poprijeko, a osim toga čak i sa sjeverne strane jezera niz njegov strmi šljunkoviti dio. Sve je to počelo odmah iza prvog rata, kad se i u našim primorskim krajevima tek počelo razmišljati o turizmu, ali vec od 1925. godine na jezeru je bila “kompletna” imotska mladost….

Dr. Veljko Vuković, Sjećanja na Modro jezero,Imotska krajina, br. 439. 1989.
Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski, pogled sa školske zgrade 1920-ih

Imotski, pogled  sa školske zgrade krajem 1920-ih; Izdanje: Jakov Grubišić, Imotski
..Imotski se  je u staro doba zvao Emota, te već Porfirogenet spominje to mjesto, kao siele istoimene županije u desetom vieku…. G. 1210. šibenski knez Domaldo primio je od kralja Andrije za nadarje uz neka druga mjesta i Imotski, jer je u Splitu  bio pohvatao ugarske knezove, koji su snovali urotu protiv kralja. G.1254. Imotski je u vlasti humskog župana Radoslava. Te godine spominje on u svojoj povelji, među raznom vlastelom humskom, Vojslava Radoševića, koji je tada bio imotskim satnikom. Odtad je Imotski po svoj prilici neprekidno čest humske zemlje. U darovnici kralja Ostoje Jurju knezu Vukčiću i braći Radivojevićima, nadnevkom 28-XII.1408. spominje se i “oppidum Imoschi cum provincia Imota et Posusije cum omnibus juribus et territoriis”….
Ante Tresić Pavičić (1902) Poleti

Izvor:Obiteljska arhiva

Plavo jezero u Imotskom 1930-ih

Plavo jezero snimljeno početkom 193o-ih, fotograf Rajmondo Gjamonja
…..Prošlo je više od četrdeset godina; studentom budući, u cik zore polazio sam  k Modrom jezeru i spuštao se k vodi. Sve je spavalo u dubokoj modrini kamena i vode. Sunce je još uvijek na njegovim rubovima čeka da klizne nizbrdo kad se izdigne nad Krajinu. Spava i voda lagašno namreškana, bezglasna i oko lađice koju je netko ostavio. Kad sunce preplavi vodu s kraja na kraj, spavanju će biti konac, zapjevat će cvrčci i pjevat će dok se sunce ne povuče iz grotla; voda će oživjeti pomaknuta rukama plivača, sječena talasima skakača koji će se baciti u nju s grebena. Tada, jezero je još intimniji dio gradića, pravi dar mjestu na visoravni, blagodat  u ljetne dane. Na more malo tko i misli. Imamo svoje….
Dinko Štambak (Pariz, 21.VIII 1980) Modro jezero u rano jutro

Izvor: Obiteljska arhiva