Pogled iz Imotskog na polje početkom 1950-ih…
Pitomo i plodno Imotsko polje se stere na prosječnoj nadmorskoj visini od 260 m, dugo je 33 km od jezera Galipovac u sjeverozapadnom dijelu polja do sela Draganića u njegovom suženom jugoistočnom dijelu, od čega na današnju Imotsku krajinu otpada 17,5 km. Širina polja je različita. Na potezu između Runovića i Gorice u Hercegovini je 5 km. Najuži dio od 1 km je po pravcu glavne ceste Split-Mostar, od Kamenmosta do mostića preko povremenog potočića Jezerina u selu Glavina Donja kod imanja Tonković. Površina Imotsko-Bekijskog polja je 9500 ha, od čega Imoti pripada 4500 ha…

Dramski prikaz Muke Gospodina našega Isusa Krista u Imotskom održava se danas na Cvjetnicu, 20. ožujka 2016. godine 17. put zaredom. Prikaz počinje u parku samostana svetog Frane, nastavlja se ulicama Imotskog, koje imaju savršenu konfiguraciju za prikaz dramatičnih trenutaka uprizorenja i završava na imotskoj tvrđavi Topani.

10. godišnjica Imotske Muke 2009. godine, 155. Milenijska fotografija Šime Strikomana

Imotski od tvrđave do groblja snimljen iz aviona 1977. godine nekad okružen zelenilom najbujnijem s južne i istočne strane. Zelene površine Imotskoga nisu bile samo prirodne ljepote nego su takve prostore njegovale pojedine obitelji. Na jugozapadnom dijelu su bili Radovinovićevi Jagulovi vrtovi, na jugoistočnom Milinovićevi vrtovi, a među njima je bila Fratarska i Marčina ograda. Na istočnom dijelu bio je perivoj Gaj koji se poput mjesta spuštao padinom. Mnogim starijim Imoćanima su ostali u sjećanju prekrasno uređeni vrtovi obitelji Milinović sa šetnicama i pergolama, a danas su na tom mjestu sagrađene kuće. Jagulovi vrtovi u prvom planu na fotografiji kaskadno se spuštajući niz padinu sa šetnicama između ružičnjaka i brojnim suhozidima imali su provedeni sustav za navodnjavanje za različite zasađene kulture, te kamenice u kojima se ljeti “banjavalo”. Danas je južni dio zelenog obruča oko Imotskog skoro nestao jer su ga prekrile zgrade.

Imotski u veljači 2012. godine, snježni  nameti ispred kuće Colombani

Zbog brojnih stepenica Imotski s pravom može nositi naziv Gradić na skalinama, a prve su (na fotografiji) dali sagradili Mlečani krajem 18. stoljeća. Stepenice  su pobrojane 1998. godine i u Imotskom ima 1609 stepenica. Broj skalina je objavljen u knjižici dr. Veljka Vukovića “Imotski od nekad do danas” izdanoj 1998. godine.                          Fotograf: Filipa Marušić

Smrznuto  Modro jezero  09. siječnja 1947. godine, a led je trajao samo jedno jutro.

Izvor: Obiteljska arhiva

Mila, Perinuša 02. kolovoza   1999. godine….

Marija  Vuković Jelavić (1908-1996), kći Katinke i dr. Mile Vukovića i nećakinja dr. Pave Radovinovića radi kroštule  uoči  90. rođendana dr. Pave u njegovoj kući u Imotskom  1983. godine, u pozadini je  Anka Radovinović Tonković. Iz bilježnice recepata obitelji Radovinović Jagu evo recepta za kroštule, omiljenog slatkog dr Pave još iz njegovog djetinjstva i uvijek  na stolu u svečanim prigodama:
1/2 kg. brašna, 4 kašike mlika, 8 žumanjaca,  2 kašike masla, 2 kašike šećera, malo soli, te se napravi tijesto mekano rastre se tanko kao hrbat od noža, reže se rodelom po volji pa se friga u masti. U tijestu se stavi i malo alkohola

Izvor: Obiteljska arhiva

Slavko Tonković (15.12.1923.-23.5.2014.) sa suprugom Ankom na šetnici prema Modrom jezeru 1952. godine.
“Znamo da po svojim precima jesmo ono što jesmo, znamo tko smo i kakvi smo, po nama oni žive u nama, a zajedno s njima živjet ćemo u našim potomcima kojima ćemo obilježiti njihov duh i njihovu narav!”
Slavko Tonković

Imotski zbog brojnih stepeništa, a prve su napravili Mlečani u 18. stoljeću s pravom može nositi naslov “Grad na skalinama”. Broj od 1609 stepenica potvrđuje taj naziv, a u Hrvatskoj je malo gradova koji imaju toliki broj stepenica. Broj stepenica je objavljen u knjižici dr. Veljka Vukovića “Imotski od nekad do danas” izdanoj 1998. godine, a prebrojalo ih je po nalogu dr. Veljka šestoro učenika koje je izabrala nastavnica Lenka Pelicarić.