Imotski, 02. kolovoza 2017. godine, procesija sa zavjetnom slikom Gospe od Anđela kreće od župne crkve imotskim ulicama na proslavi blagdana Gospe od Anđela, nebeske zaštitnice Grada. Imotskog i 300-te godišnjice oslobođenja od Turaka (1717.-2017.). Procesiju je pratilo više od pedeset svečenika, brojni Imoćani i njihovi gosti.
Fotografiju iz kuće Radovinović snimila Anamaria Marušić Tonković
Šetnja imotskom Pjacom u srpnju 1947. godine; U veseloj grupi su s desna: Ana Anka Radovinović, Vojo Vučemilović i Marica Kusić.
Vide se kuće Ferrari i Jerković koje su i danas tu osim kuće Šabić u pozadini srušenoj nekoliko godina poslije rata.
Izvor: Obiteljska arhiva
Crkvica Gospe od Karmela na imotskom groblju gdje se svake godine 16. srpnja održava misa. Crkvica je sagrađena kao i groblje 1866. godine za gvardijana fra Ante Perića. Crkvica Gospe od Karmela bila je dugi niz godina u ruševnom stanju, a obnovljena je zahvaljujući velikom milodaru u iznosu od 16 tisuća DEM pok. Anke Vučemilović (1929.-.1996.), kćeri Ivana Zane Vučemilovića imotskog Načelnika od 1912. do 1918. godine u teškim ratnim danima, nositelja hrvatstva i katoličanstva u Imotskom i cijeloj Krajini te pomagača svih potrebitih.
Uspavanka iz Krivodola)
…Ti spavaš, dijete. U snu ćeš da grliš stabla sa zlatnim granama. Velike bašte od stakla i nemirne vode od žive zagolicat će te.
Ti spavaš dijete. U snu će da panu na te debela i gusta bremena omorike, a povrh ljubičastih hridina izlit će se nebesa sa hiljadu odbljesaka
……………………..
Glas čežnje izlit će, kroz svoja vajkanja, onaj nepoznati ton pijanstva u kojem će, saučesno, da zajecaju i zaplaču i da se oglase Lovreć i Cista, Lokvičići i Tamnice, Krivodol i Poljica, Zagvozd i Proložac
……………………..
Spavaj, spavaj, dijete. Sreće ćeš imati samo dok spavaš; a srca i duše samo bezazlenošću
……………………..
snatrio si Gospe s očima iz tvojega sela i stasom iz kola na sajmu u Podbablju.
Neće te razmaziti med i svila iz Bagdada i Damaska; nego ćeš sa žuljevitim rukama da se znojiš za hljeb od kukuruza i za svakodnevnu puru.
Vidjet ćeš djevojke koje gaze, sudbonosno nagnute pod naramcima drva, i starice prignječene od punih vjedara vode.
……………………..
Pjesma života je teža od sna, ali je dublja i krepča. Slabo je fajde od anđelskih mašta i od uroka zlih kneginjica;
tebe će da probudi plast na gumnu, stoka u pojatama, sjetva, kosidba, vršidba, tovari grožđa u budućim berbama, kliktava pjesma polja;
jer treba da se snaga vrši: da se lomi kamen, da se krče grudi zemlje, jer treba da se kopa, da se sije, da se ore, da se žanje, da se sadi;
jer treba da se muči i kinji, da se satire i sadire sebe, da se bude, da se dube, da se gradi. I još tako kukavno….
Jer treba da onaj, koji je dao patnju, dade i istinu našu, istinu motike, mašklina, lopate, rala, poluga, kotača, mlina, bačve s moštom i kotla gdje se rakija peče.
……………………..
Ti spavaš dijete. U snu ćeš da vidiš stabla sa zlatnim granama, velike bašte od stakla, nemirne rijeke od žive.
Htjet ćeš da grliš neizmjernost, da letiš do San Diega i San Franciska, dok ne polomiš krila ovdje niže od vode, svakako još bliže od Jauka ili Runovića.
Buktinja, 1926
Grupa imotskih gospođica u šetnji 1948. godine; stoje odozdo prema dolje: Drinka Borić, Anka Vučemilović, Sekica Jelavić, Mirjana Dešpalj i Mila Kusić.
Izvor Arhiva Antonjete Baškarad Jutronić
Serpentine u Modrom jezeru duge 1100 m sagrađene prije 110 godina, 1907. godine na inicijativu i novcem dr. Josipa Mladinova.
Fotograf: Branko Tonković
Maturanti imotske Gimnazije prije 60 godina, u lipnju 1957. godine. Od donjeg reda pa naviše s lijeva:
Kusić Ivan-Puđo, Kujundžić Nedo, Kekez Zvonko, Pivac Elvira, prof Runac, prof. Baričić, NN, Čizmić Ante, NN, prof. Babić Stojanka, prof Palmeta Ankica, prof Mastelica M., prof. Ivana B. Vučemilović, Tadić Anđa, Baketić Jozo, NN, Benković Anita, Vučemilović Jasna, Tokić Tomislav, NN, , NN, Picukarić Ljubo, Zec Zvonimir, Kukulj Dragan, NN, Rebić Ante, Rebić Alfred, NN, NN.
Izvor: Arhiva Antonjete Baškarad Jutronić
Slavko Tonković (1923.-2014.) i supruga Anka Radovinović Tonković (1926.-2012.) sa četvoro starije djece, Joškom, Jagom, Anamarijom i Milom u avliji kuće Radovinović Jagul 1959. godine.
Izvor: Obiteljska arhiva
Slavko Tonković rođen je u Podbablju 15. prosinca 1923. godine, a umro je u Splitu 23. svibnja 2014. godine. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1951. godine. U Imotskom je radio na raznim rukovodećim poslovima iz svoje struke u poduzećima i ustanovama, te je od 1955. do 1960. godine kao honorarni profesor predavao engleski i njemački u višim razredima Gimnazije Imotski. U Građevinskom poduzeću „Ivan Lučić Lavčević“ u Splitu 1966. godine postavljen je za financijskog direktora. Kao vrhunski financijski stručnjak i poliglot (aktivno je govorio 5 svjetskih jezika) radio je u mnogim zemljama od Libije do Njemačke i Engleske. Uz redovite poslove, sastavljao je ekonomske elaborate za pojedine tvrtke, projektirao modele organizacija i funkcioniranja, te upravljanje sustavima složenih poduzeća. Za Institut za pomorsku privedu Ekonomskog fakulteta u Splitu, 1972. godine napisao je opširnu monografiju „Stambena izgradnja i stambena problematika u Splitu“ katalogiziran u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, te u Nacionalnoj i Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Nadalje je 1998. godine napisao povijesnu knjigu „Pleme Tonković u Imotskoj krajini“, rad posvećen svojim suplemenjacima koji je katalogiziran u Nacionalnoj i Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. U namjeri da što više pomogne svojim Imoćanima pri zapošljavanju, rješavanju stambenih problema i drugih pitanja, s još nekolicinom ljudi 1970. godine osnovao je društvo Imoćana u Splitu. Kao pokretač, bio je izabran za predsjednika Inicijativnog odbora, pa je u tom svojstvu na Osnivačkoj skupštini Zavičajnog društva „Imotska krajina“ iznio ciljeve i program društva.Nakon sjednice ondašnjeg državnog vrha u Karađorđevu 1.XII 1971. godine bio je smijenjen s funkcije financijskog direktora Građevinskog poduzeća “Ivan Lučić Lavčević” i saslušavan od Državne sigurnosti, posebno zbog toga što je u mj. travnju 1970. godine zajedno s bratom Antom na jednom skupu u Splitu vodio polemiku s Milutinom Baltićem o klasnom i nacionalnom u okviru sindikalnog pokreta, te o medjurepubličkim odnosima i podredjenom položaju Hrvatske. Potrebno je istaknuti da je usprkos velikoj opasnosti od jugokomunističkog režima u listopadu 1991. preko Radija Split u ime Društva Imoćana uputio poziv Imoćanima za prikupljanje pomoći radi obrane domovine. Na prvim parlamentarnim izborima u travnju 1990. godine Slavko Tonković je postavljen za nositelja izborne liste HSS za Hrvatski sabor u izbornoj jedinici Grad, te je bio najstariji živući član HSS.
Slavko Tonković vjenčao se 1952. godine s Anom Radovinović, kćeri dr. Pave i Marije Franceschi. Otac je šestero djece (Josip, Jago, Anamaria, Mila, Branko i Pave), djed trinaestoro unučadi i dvoje praunučadi.
“Sjeti se onih prije Tebe i onih što će poslije doći”
Na fotografiji snimljenoj 1952. godine u vrtu kuće Radovinović u Imotskom su supružnici Slavko i Ana AnkaTonković
Danas kad maturanti širom Hrvatske bučno slave zadnji dan škole prisjetimo se maturalnog plesa maturanata imotske gimnazije 1966. godine. Prvi maturalni ples u Domu kulture na Pazaru plešu gimnazijalci Pavica Tomala i Antuška Kolovrat, a lijevo je Đurđica Bunčić. Prekrasnu Pavicinu haljinu dizajnirala je tada najpoznatija imotska modistica Marija Tila Trutanić koja je poslije godinama imala modni butik u Splitu kraj crkve sv. Klare.
Podaci i fotografija: prof. Gordana Radić
