Šarampov most u Prološcu oko 1902 godine. Most je izgrađen u tursko vrijeme na ostacima rimskog mosta, a po predaji je dobio naziv po Šaramp-begu koji je živio na istočnoj strani mosta na Suvaji u tvrđavi Badnjevica. Na blagdan sv. Jerolima, zaštitnika Dalmacije, 1901. godine, samo dan poslije posvete nove župne crkve Sv. Mihovila, svečano je otvoren kod Šarampovog mosta kip Krista Kralja Otkupitelja, rad danas gotovo zaboravljenog splitskog klesara i graditelja oltara Josipa Bariškovića (Split ?, oko 1870. — ?) koji je 1902. godine izradio i glavni oltar u župnoj crkvi u Prološcu s kipovima Sv. Ćirila i Metoda.
….Ta zemlja prije se zvala ” Krvava njiva”. Pridaja kaže: Malo prije nego će ovdolen za uvik potrat Turčina, kršćani, nemogavši podnositi njihova zuluma, pobune se i odmetnu se u goru, odklen su Turcim zadavali mnogo jada. Kad su Turci vidili da im sila nepomaže, pozovu ih na na izmirbu. U to ime učine gostbu, s ugovorom da ni jedna ni druga strana ne ima doći pod oružje. Na njivu, gdi su imali zajedno blagovati, pristupe obe strane, pa uokolo zasidnu, sve jedan kršćanin, a jedan Turčin. Turci kad su vidili svoju zgodu, namignu jedan na drugoga, povade sakrite nože i pokolju kršćane. Rad krvi tu prolite prozva se “Krvava njiva”…

Fra Ivan Tonković, Narodni list, 1887. br. 96.-97.

Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski, fotografija  s vizurom grada koju je snimio dr. Mile Vuković oko 1900. godine.
…Gdje je polje najuže, tu ti se na drugoj strani na brdu prikazuje gjegjerna varoš Imotski, bjelasajuć sa svojim pločnatim krovovima, na suncu, kano labud nad ponornim jezerom. Hridine se oko njega rumene, kao prožete cinabrom, a na najvišoj klisuri, nad samim jazom, strši stara rušna utvrda…

Ante Tresić Pavičić (1902) Poleti

Izvor: Obiteljska arhiva

Dr. Augustin Jago Bitanga (u sredini) i kolege na dan promocije na Facolta di medicina e chirurgia  nella  R. Universita di Padova  u kolovozu 1868. godine. U veljači 2015., 147 godina  poslije  promocija je dr. Augustinove šukununuke Filipe Marušić.

Fotograf: T. Burato, Padova

Izvor: Obiteljska arhiva

Antonia Carminati Lusnik (1826.-29.07.1907), baka dr. Pave Radovinovića. Splitska veleposjednica Antonia je kći Giannine Nonveiller i Gian Batiste Carminatija koji su uz nju imali još i kćer Elisabetu Elisu vjenčanu za Francesca de Geremiu (colonelo  koji se istaknuo u Viškom boju 1866. godine na strani Talijana). Rodonačelnik obitelji, Antonijin djed Giovanni Carminati doselio se kao bogati trgovac svijećama iz  Bergama u Italiji u Split, te su se Carminatijevi  nastanili na predjelu Dobri gdje su sagradili  lijepu kamenu kuću (i danas u vlasništvu baštinika Antonije Carminati). Antonia Carminati vjenčala se 1852. godine za Slovenca Mathiasa Lusnika, te je u braku 1853. godine rođena kći Marietta (vjenčana za dr. Augustina Bitangu) i 1860. godine sin Antonio. Antonio Lusnik je kao maturant Klasične gimnazije umro od ospica 1878. godine, te je sahranjen na groblju Sustipan u Splitu.  Antonia Lusnik nadživjela je i kći Mariettu koja je umrla 1905. godine. Dr Pave  se sjećao da je njegova nona Antonia često dolazila iz Splita u Imotski i da su sluge trčale oko nje, a na kraju dana grijali bi joj krevet. Stara nona bi govorila “Maledetta vecchia sprecata da tuuti”, a dječak bi se čudio zašto je nezadovoljna. Tek godinama poslije znao je kako je bilo noni kojoj su djeca umrla. Antonia Lusnik umrla je u Splitu, a pokopana je na Sustipanu na kojem je devastiran njen i majčin grob koji je krasio Rendićea skulptura anđela, a koji je netragom nestao.  Uz kuću na Dobrome obitelj Carminati je imala dvije kuće u Dioklecijanovoj palači, dio Gašpinih mlinica u Solinu i velike zemljišne posjede u Splitu i bližoj okolici. Fotografija je  snimljena oko 1860 god.  u atelieru fotografa Edoardo Gallicy pittore u  Splitu i uopće je jedna  od prvih fotografija izrađenih u navedenom atelieru.

Izvor: Obiteljka arhiva

Gianina de Nonveiller Carminati,  prabaka dr. Pave Radovinovića  sa kćerima Antoniom i Elisom. Antonia Carminati Lusnik  (1827-1907)  baka dr. Pave  sjedi lijevo, a  Elisa Carminati de Geremia (Jeremiasch) sjedi desno, iza su Elisine kćeri Maria  i Gianina de Geremia.
Gianina  Nonveiller (1800-1880)  kći je  posjednika Pietra Giuseppa de Nonveillera i Francesce Grego de Rossi koji su uz nju imali još 11 djece (među kojima  su dr. Luigi, ing Marco i visoki crkveni dostojanstvenik  Don Angielo, književnik i pjesnik).
Dr.  Pave Radovinović je preko svoje prabake Gianine de  Nonveiller rodbinski povezan sa Vladimirom Nazorom hrvatskim književnikom, pjesnikom, prozaistom, prevoditeljem, političarom, predsjednikom ZAVNOH-a i prvim predsjednikom Narodne Republike Hrvatske  (Postira, 30. svibnja 1876. – Zagreb, 19. lipnja 1949.).
Naime Gianinina sestra Lucia de  Nonveiller udala se za Jurja Zorzija Nazora, a njihov jedini sin Pietro i supruga Maria Tommaseo su roditelji Vladimira Nazora čijim imenom je  nazvana  najveća državna nagrada u Republici Hrvatskoj “Nagrada Vladimir Nazor” koja se  dodjeljuje za najbolje umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primjenjenih umjetnosti. Prema tome, Vladimir Nazor je 2. rođak sa majkom dr. Pave Radovinovića, Mariettom Lusnik  koja je došla u Imotski nakon udaje za dr. Augustina Bitangu (Pietro, Nazorov otac i Antonia, Mariettina majka su 1. rođaci).
Dr. Branko Vodnik piše 1915. godine o Vladimiru Nazoru prigodom izlaska životinjskog epa “Medvjed Brundo” cit: “Vladimir Nazor  sin Petra i Lucije Nonveiller koja je bila unuka ili praunuka francuskog časnika  koji je došao u Split  jamačno u doba Marmonta i oženio bogatu Spljećanku i ostao tamo, te ova podrijetlom francuska porodica i danas živi u Spljetu”.
Međutim ovo nije točno jer je porodica Nonveiller podrijetlom iz Triera u Njemačkoj, a rodonačelnik obitelji u Splitu je Stefano de Nonveiller (1660.-1735.), general venecijanske vojske.
Zanimljivo je spomenuti da je kuća Radovinović smještena  u Imotskom u ulici koja nosi ime Vladimira Nazora.

Fotografija je snimljena oko 1883. godine u kući Carminati na Dobrome u Splitu.

Izvor: Obiteljska arhiva

Na blagdan sv Ilije crkva sv. Ilije u Metkoviću  podignuta prije 1700. godine, fotografija snimljena oko 1900. godine.
Evo nekih pučkih izreka o vremenu za sv. Iliju iz knjige Ante Ćelana Gaganića (2007) Pučke izreke o vremenu
-Padne li  kiša (u Imotskoj krajini) o Gospi od Karmena ili Ilinjdanu sigurno će biti kukuruza i duhana
-Sv. Ilija valja bačve (kada grmi)
-Kiša na Ilinje ne donosi milinje
-Od sv. Ilije haljine sve milije
-Ilija žeže, Jakov kuri, Ana žari
-Sv Ilija gromom ubija

Izvor: Obiteljska arhiva

Diplomanti Medicinskog fakulteta u Padovi 14. kolovoza 1868. godine (Facolta di medicina e chirurgia nella R. Universita di Padova). Prvi imotski sin koji je završio studij medicine dr Augustin Bitanga sjedi u prvom redu  1. lijevo.

Izvor: obiteljska arhiva