Fra Vjeko Vrčić (28.02. 1914.-09.07. 2014), prije godinu dana prestalo je kucati srce velikog imotskog franjevca koji je život posvetio crkvi, književnom radu, pjesništvu i istraživanju povijesti Imotskog i Krajine.

Grad moj plače

Imotski plače,
plače,
plače sve jače
za proteklim
zlatnim danima,
kad se u njemu:
pjevalo,
veselilo,
plesalo,
kad se kolo igralo
i Bogu molilo.
Grad moj plače
jer
nezahvalnost
i zaborav
za redoviti život
mnogo znače.

Pjesmu “Grad moj plače” fra Vjeko je napisao i poslao dr. Veljku Vukoviću 14.12.1999. godine.

Izvor: Obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić

Stjepan Radić (1871-1928) umro je na današnji dan 08. kolovoza 1928. godine od posljedica  ranjavanja u atentatu u Narodnoj skupštini. Opširno izvješće o smrti velikog hrvatskog političara na naslovnoj stranici splitskog  Novog doba od 09. kolovoza 1928. godine (poslane u Imotski poštom dr. Pavi Radovinoviću). Dnevnik Novo doba izašao je prvi put 1918. godine, a prestao je izlaziti u  proljeće 1941. godine.

Izvor: Obiteljska arhiva

Privilegium dr Augustina  Bitange prvog Imoćanina koji je završio studij medicine    na Facolta di medicina e chirurgia nel  R. Universita di Padova 1870. godine. Dr.  Augustin  radio je kao općinski liječnik u Imotskom cijeli radni vijek. Po Izvještaju o državnim službenicima iz Priručnika za Kraljevinu Dalmaciju za 1871. godinu zdravstveno osoblje u Imotskom čine: Dr Ante Mazzi, kotarski liječnik i dr. Augustin Bitanga, općinski liječnik, privatni liječnik-okulist te Katica Budalić čistačica. Dr. Augustin Bitanga uvijek se isticao kao rodoljub, te je sudjelovao u svim društvenim i političkim aktivnostima Imotskog i Krajine,  bio je   predsjednik  Narodne stranke kao i delegat za sjedinjavanje Hrvatske  i Dalmacije, te prvi predsjednik Hrvatske čitaonice u Imotskom osnovane 1870. godine koja je od samog osnivanja preuzela na sebe ulogu političkog kluba Narodne stranke.  Dr Augustin Bitanga je uz  Nikolu Miroševića (načelnika Imotskog 1865. god.) 1870-ih bio predstavnik škola u Imotskoj krajini.
… Imotski je imao liječnike za čitavu Imotsku krajinu. Bila  su redovito dva kotarski i općinski. Venecija nam je dala Talijane dr. Giussepe-a Wanmulera i dr. Antonia Mazzi-a. Pamtimo dr. Augustina Bitangu  koji je čitav život  bio liječnik u Imotskom. Dr. Mile Vuković ostavio je uspomenu  “oca sirotinje”. Ništa nije stekao, pomagao je narodu gdje god je mogao. Dr. Josip Mladinov dolazi sa Šolte, napravio je krasni dvorac koji i danas resi Imotski, a umro je mlad 1916. godine.  Dugo se zadržao u Imotskom dr. Ilija Abjanić poznat po posebnom načinu rada i postupanja. Dr. Ivo Kandijaš sa Zlarina bio je dugogodišnji imotski liječnik. Iz kasnijih vremena pamtimo dr Mirka Tonkovića i dr Luju Domljana. Kuće ovih liječnika i danas postoje u Imotskom…

Osvrt fra Vjeke Vrčića uz izložbu  Pogled u u građanski život Imotskog 1995. godine u Zagrebu

Dr Augustin Bitanga (1841-1912) i Marieta Lusnik  (1853-1905) vjenčali su se u Splitu 11. srpnja  1879. godine. Marieta, splitska veleposjednica školovana u Veneciji jedina  je  kći  Antonie Carminati  i Mathiasa Lusnika. Marijetinoj majci Antoniji i baki Gianini Nonveiller Imotski je bio  nepoznati gradić na kraju svijeta i bile su jako  tužne jer su mislile da nježna Marieta naviknuta na gradski način života odlazi živjeti kako su govorile “među hajduke” ; “povera nostra Maria entra nel vivo con hajduci”. Međutim nakon nekog vremena promijenile su mišljenje jer je Marieta bez obzira što je jedva govorila hrvatski  prihvatila i zavoljela  Imotski u koji je  donijela svoj način života, te je  sa dr. Augustinom živjela u sretnom braku u kojem je rođeno pet kćeri i jedini sin Pavao.

Izvor: Obiteljska arhiva

Knjižicu ljubavnih  soneta  napisanih “in dialeto venetian” ,  izdanu u Veneciji  u srpnju 1879. godine  nećakinji Marieti Lusnik prigodom  vjenčanja  sa dr. Augustinom Bitanga  poklonio je ujak  Don Angelo Maria Nonveiller.

Izvor: Obiteljska arhiva

Predsjednik ” Lipe”-Društva za poljepšavanje i unapređenje turizma u Imotskom dr. Lujo Domljan u ime Društva poslao je dana 15. 07.1932. godine  Lovri  Vučemiloviću dopis u kojem navodi:
“Čast nam je izvijestiti Vas da smo primili u fond našeg društva u počast uspomene blagopokojne Marije Vučemilović od slijedećih …”, pa dalje navodi imena građana koji su uplatili novac u fond društva. Društvo “Lipa” tom prigodom uručilo je zahvale Kamilu Benkoviću, dr. Pavi Radovinoviću, dr. Luji Domljanu, Niki Kuriru i Josipu Katunariću.

Izvor: Obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić

Diploma izdana 10. 12. 1929. godine dr. Radovinović Pavlu  za izložene proizvode na poljoprivrednoj izložbi u Imotskom 1929. godine.
Poljoprivreda je u to vrijeme bila osnovna gospodarska grana Dalmacije od koje je živjelo  skoro 90 % stanovništva. Fra. Vjeko Vrčić u članku “Nekadašnji poljoprivredni odnosi Imotskog i okolnih sela” među ostalim piše.. “Zemlja je bila na velikoj cijeni. Bdjelo se nad svakim pedljem “majke” koja je hranila i  seljaka i gospodina…Zemlja se cijenila prema položaju i plodnosti. Varuške su se zemlje u tome isticale. Bila je razlika  u poljoprivrednoj kulturi kod pojedinih imotskih posjednika i veleposjednika. Neki se nisu znali odmaknuti od tradicijskog korištenja zemlje: pšenica, kukuruz, vinograd, a kasnije i djetelina. Bilo je iznimaka. Pojedinci su se znali okoristiti poljoprivrednim tekovinama susjednih kulturnih zemalja…

Izvor: Obiteljska arhiva

Sućut  koju je Nadbiskup Barski – Srpski Primas  fra Šimun Milinović uputio  ojađenom   dr. Augustinu Bitangi  nakon smrti supruge Marije Marijete Luznik (10.09.1853.-03.02.1905.).
Fra Šimun Milinović (1835.-1910.), rodom Lovrećanin, Imoćanin, od 1886. godine Barski nadbiskup,  jedan od najistaknutijih ljudi Dalmacije  prema nacionalnim i političkim pitanjima njegova vremena, hrvatski rodoljub, blizak prijatelj Mihovila Pavlinovića i Josipa Jurja Strossmayera. Fra Šimun Milinović se bavio književnim radom i naukom. Napisao je nekoliko historijskih rasprava i mnogo raznovrsnih članaka. Najvažniji mu je naučni rad “Knez Domaldo cetinski” (Zadar, 1886.).

Izvor: Obiteljska arhiva

Diploma dr. Josipa Mladinova o završenom Medicinskom fakultetu na Carskom sveučilištu Franje Josipa I u Beču od 22. prosinca 1895. godine.
Dr. Josip Mladinov rodio se 1868. godine u uglednoj, bogatoj obitelji u Grohotama na otoku Šolti. U Splitu je  završio klasičnu gimnaziju, a u Beču je na Carskom Sveučilištu Franje Josipa I  diplomirao na Medicinskom fakultetu 22. prosinca 1895. godine. Dr. Josip Mladinov je spletom  životnih okolnosti došao u Imotski koji mu se svojim lijepim krajolikom izuzetno svidio te je  u Imotskom namjeravao stalno živjeti. Zbog te odluke dr. Josip je u neposrednoj blizini Modrog jezera sagradio u historicističkom stilu reprezentativnu kamenu kuću u ograđenom njegovanom  perivoju na dvije razine koja je s južne strane ukrašena figurama četiri godišnja doba, a  sredini je bila posebna zgrada za liječničku ambulantu, te drugu kuću kasnije pretvorenu u zdravstvenu stanicu. Dr. Josip Mladinov umro je iznenada od upale slijepog crijeva 1916. godine u Sarajevu pred  vjenčanje sa Karmelom Tocigl.  Kuće dr. Mladinova ostavljene su Gradu Imotskom, te je upravo zahvaljujući njemu organiziran početak zdravstvene djelatnosti u Imotskom. Dr. Josip Mladinov hrvatski rodoljub bio je u Imotskom predvodnik stranke prava te u grupi  inteligencije i naprednih ljudi uz dr. Augustina Bitangu, dr. Milu Vukovića, dr. Iku Jerkovića i dr. Grisogona koji su zahtijevali ujedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom. Dr. Josip Mladinov je 1908. godine u Imotskom  jednoglasno izabran za zastupnika Stranke prava.
Dr. Ante Mladinov Josipov brat također je završio u Beču Medicinski fakultet. Kako je dr. Josip bio u dobrim odnosima sa  općinskim liječnikom dr. Augustinom Bitanga, ne samo po istoj profesiji nego i po političkim opcijama to  je Antu prigodom posjeta Imotskom upoznao sa dr. Augustinom i njegovom obitelji. To poznanstvo je dr. Antu trajno usmjerilo na određeni životni put pošto se zaljubio u Anticu kćerku dr. Augustina  s kojom se i vjenčao u Imotskom 1903. godine.

Izvor: Obiteljska arhiva