Prostoručni prepis građevne čestice sa jednom od kuća dr. Pave Radovinovića uz imotsku Piazzu koji je izradio Steiner krajem 1920ih.
Izvor: Obiteljska arhiva
Prostoručni prepis građevne čestice sa jednom od kuća dr. Pave Radovinovića uz imotsku Piazzu koji je izradio Steiner krajem 1920ih.
Izvor: Obiteljska arhiva
Zapisano o ljubavi u spomenaru Zorke Bitanga (1885.-1958.), kćeri dr. Augustina Bitange u Imotskom prije 113 godina, 28. travnja 1906. godine.
Souvenir
Ljubav je kaplja rose nebeske,
Spuštena u kalež života;
Da ublaži gorčinu njegovog sadržaja.
Kad dogje onaj sretni ćas…
Te sok ljubavi ispiješ,
Pazi da se u ljubavi ne prenagliš.
Savjetujući Ti ovim redcima
Sjeti se onoga, koji Ti želi
Svaku sreću i blagostanja
Imotski 28 travnja 1906
Izvor: Obiteljska arhiva
Fra Vjeko Vrčić (28.02. 1914.-09.07. 2014), prije godinu dana prestalo je kucati srce velikog imotskog franjevca koji je život posvetio crkvi, književnom radu, pjesništvu i istraživanju povijesti Imotskog i Krajine.
Grad moj plače
Imotski plače,
plače,
plače sve jače
za proteklim
zlatnim danima,
kad se u njemu:
pjevalo,
veselilo,
plesalo,
kad se kolo igralo
i Bogu molilo.
Grad moj plače
jer
nezahvalnost
i zaborav
za redoviti život
mnogo znače.
Pjesmu “Grad moj plače” fra Vjeko je napisao i poslao dr. Veljku Vukoviću 14.12.1999. godine.
Izvor: Obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić
Antonio Benzon je doselio iz Vranjica u Imotski u kojem je sa sinom Petrom sagradio jednu od najljepših zgrada. Zgrada je zidana s fasadama sa prizemljem, dva kata i potkrovljem, a u zapadnom dijelu dvorišta je prizemna zgrada za kočiju i konje. Zgradu je u Benzona 1910. godine kupila Bratovština Presvetog Sakramenta za časne sestre. Baštinici obitelji Nore Vučemilović Baškarad poklonili su dokument Zavičajnom muzeju u Imotskom.
Tekst na Dozvoli preveo je Dragan Jutronić
Stjepan Radić (1871-1928) umro je na današnji dan 08. kolovoza 1928. godine od posljedica ranjavanja u atentatu u Narodnoj skupštini. Opširno izvješće o smrti velikog hrvatskog političara na naslovnoj stranici splitskog Novog doba od 09. kolovoza 1928. godine (poslane u Imotski poštom dr. Pavi Radovinoviću). Dnevnik Novo doba izašao je prvi put 1918. godine, a prestao je izlaziti u proljeće 1941. godine.
Izvor: Obiteljska arhiva
Privilegium dr Augustina Bitange prvog Imoćanina koji je završio studij medicine na Facolta di medicina e chirurgia nel R. Universita di Padova 1870. godine. Dr. Augustin radio je kao općinski liječnik u Imotskom cijeli radni vijek. Po Izvještaju o državnim službenicima iz Priručnika za Kraljevinu Dalmaciju za 1871. godinu zdravstveno osoblje u Imotskom čine: Dr Ante Mazzi, kotarski liječnik i dr. Augustin Bitanga, općinski liječnik, privatni liječnik-okulist te Katica Budalić čistačica. Dr. Augustin Bitanga uvijek se isticao kao rodoljub, te je sudjelovao u svim društvenim i političkim aktivnostima Imotskog i Krajine, bio je predsjednik Narodne stranke kao i delegat za sjedinjavanje Hrvatske i Dalmacije, te prvi predsjednik Hrvatske čitaonice u Imotskom osnovane 1870. godine koja je od samog osnivanja preuzela na sebe ulogu političkog kluba Narodne stranke. Dr Augustin Bitanga je uz Nikolu Miroševića (načelnika Imotskog 1865. god.) 1870-ih bio predstavnik škola u Imotskoj krajini.
… Imotski je imao liječnike za čitavu Imotsku krajinu. Bila su redovito dva kotarski i općinski. Venecija nam je dala Talijane dr. Giussepe-a Wanmulera i dr. Antonia Mazzi-a. Pamtimo dr. Augustina Bitangu koji je čitav život bio liječnik u Imotskom. Dr. Mile Vuković ostavio je uspomenu “oca sirotinje”. Ništa nije stekao, pomagao je narodu gdje god je mogao. Dr. Josip Mladinov dolazi sa Šolte, napravio je krasni dvorac koji i danas resi Imotski, a umro je mlad 1916. godine. Dugo se zadržao u Imotskom dr. Ilija Abjanić poznat po posebnom načinu rada i postupanja. Dr. Ivo Kandijaš sa Zlarina bio je dugogodišnji imotski liječnik. Iz kasnijih vremena pamtimo dr Mirka Tonkovića i dr Luju Domljana. Kuće ovih liječnika i danas postoje u Imotskom…
Osvrt fra Vjeke Vrčića uz izložbu Pogled u u građanski život Imotskog 1995. godine u Zagrebu
Dr Augustin Bitanga (1841-1912) i Marieta Lusnik (1853-1905) vjenčali su se u Splitu 11. srpnja 1879. godine. Marieta, splitska veleposjednica školovana u Veneciji jedina je kći Antonie Carminati i Mathiasa Lusnika. Marijetinoj majci Antoniji i baki Gianini Nonveiller Imotski je bio nepoznati gradić na kraju svijeta i bile su jako tužne jer su mislile da nježna Marieta naviknuta na gradski način života odlazi živjeti kako su govorile “među hajduke” ; “povera nostra Maria entra nel vivo con hajduci”. Međutim nakon nekog vremena promijenile su mišljenje jer je Marieta bez obzira što je jedva govorila hrvatski prihvatila i zavoljela Imotski u koji je donijela svoj način života, te je sa dr. Augustinom živjela u sretnom braku u kojem je rođeno pet kćeri i jedini sin Pavao.
Izvor: Obiteljska arhiva
Predsjednik ” Lipe”-Društva za poljepšavanje i unapređenje turizma u Imotskom dr. Lujo Domljan u ime Društva poslao je dana 15. 07.1932. godine Lovri Vučemiloviću dopis u kojem navodi:
“Čast nam je izvijestiti Vas da smo primili u fond našeg društva u počast uspomene blagopokojne Marije Vučemilović od slijedećih …”, pa dalje navodi imena građana koji su uplatili novac u fond društva. Društvo “Lipa” tom prigodom uručilo je zahvale Kamilu Benkoviću, dr. Pavi Radovinoviću, dr. Luji Domljanu, Niki Kuriru i Josipu Katunariću.
Izvor: Obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić
Diploma izdana 10. 12. 1929. godine dr. Radovinović Pavlu za izložene proizvode na poljoprivrednoj izložbi u Imotskom 1929. godine.
Poljoprivreda je u to vrijeme bila osnovna gospodarska grana Dalmacije od koje je živjelo skoro 90 % stanovništva. Fra. Vjeko Vrčić u članku “Nekadašnji poljoprivredni odnosi Imotskog i okolnih sela” među ostalim piše.. “Zemlja je bila na velikoj cijeni. Bdjelo se nad svakim pedljem “majke” koja je hranila i seljaka i gospodina…Zemlja se cijenila prema položaju i plodnosti. Varuške su se zemlje u tome isticale. Bila je razlika u poljoprivrednoj kulturi kod pojedinih imotskih posjednika i veleposjednika. Neki se nisu znali odmaknuti od tradicijskog korištenja zemlje: pšenica, kukuruz, vinograd, a kasnije i djetelina. Bilo je iznimaka. Pojedinci su se znali okoristiti poljoprivrednim tekovinama susjednih kulturnih zemalja…
Izvor: Obiteljska arhiva