Iz spomenara Zorke Bitange 1906. godine

Zapisano o ljubavi u spomenaru Zorke Bitanga (1885.-1958.), kćeri dr. Augustina Bitange u Imotskom prije 113 godina, 28. travnja 1906. godine.

Souvenir

Ljubav je kaplja rose nebeske,
Spuštena u kalež života;
Da ublaži gorčinu njegovog sadržaja.

Kad dogje onaj sretni ćas…
Te sok ljubavi ispiješ,
Pazi da se u ljubavi ne prenagliš.

Savjetujući Ti ovim redcima
Sjeti se onoga, koji Ti želi
Svaku sreću i blagostanja

Imotski 28 travnja 1906

Izvor: Obiteljska arhiva

 

Fra Vjeko Vrčić (1999) Grad moj plače

Fra Vjeko Vrčić (28.02. 1914.-09.07. 2014), prije godinu dana prestalo je kucati srce velikog imotskog franjevca koji je život posvetio crkvi, književnom radu, pjesništvu i istraživanju povijesti Imotskog i Krajine.

Grad moj plače

Imotski plače,
plače,
plače sve jače
za proteklim
zlatnim danima,
kad se u njemu:
pjevalo,
veselilo,
plesalo,
kad se kolo igralo
i Bogu molilo.
Grad moj plače
jer
nezahvalnost
i zaborav
za redoviti život
mnogo znače.

Pjesmu “Grad moj plače” fra Vjeko je napisao i poslao dr. Veljku Vukoviću 14.12.1999. godine.

Izvor: Obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić

Dozvola za slobodno kretanje i obavljanje trgovačkih poslova iz 1854. godine


Dozvola za slobodno kretanje i obavljanje trgovačkih poslova u krajevima pod turskom vladavinom koju je izdalo Namjesništvo Dalmacije 05. kolovoza 1854. godine ANTONIJU BENZONU. Dozvola je pisana na staroslavenskom, turskom i talijanskom jeziku sa sljedećim tekstom:
“Namjesništvo Dalmacije postavljeno u Zadru po njihovom veličanstvu caru i kralju apostolskome podaje Benzon Antonio posjedniku— koji putuje za trgovačke poslove
Rođen-Vranjic
U Okrugu-Split
Pasoš za Bosnu i Hercegovinu
U Bosni vrijedi 1 godinu.
Poziva sve oblasti otomanskog vladanja da gore spomenutom udijele svoju zaštitu kako na putovanju tako na mjestima njegova prebivališta neka može prolaziti slobodno, smireno i bez zapreka”
1797. rođen
Vjera katolička
Stas srednji
Lice ovalno
Kosa kafena
Oči kafene
Usta, nos pravilni
Osobiti biljezi nema
05. kolovoza 1854.Barun Mamula NamjesnikDozvola za slobodno trgovanje je pisani pravni akt čiji sadržaj su određeni imuniteti i privilegije koje su uživali pripadnici kršćanskih država u nekršćanskim (muslimanskim) državama čija svrha je bilo poticanje i reguliranje trgovine između država Zapada i Istoka.

Antonio Benzon je doselio iz Vranjica u Imotski u kojem je sa sinom Petrom sagradio jednu od najljepših zgrada. Zgrada je zidana s fasadama sa prizemljem, dva kata i potkrovljem, a u zapadnom dijelu dvorišta je prizemna zgrada za kočiju i konje. Zgradu je u Benzona 1910. godine kupila Bratovština Presvetog Sakramenta za časne sestre.  Baštinici obitelji Nore Vučemilović Baškarad poklonili su dokument  Zavičajnom muzeju u Imotskom.

Tekst na Dozvoli preveo je Dragan Jutronić

 Izvor: Obiteljska arhiva baštinika Nore Vučemilović Baškarad

 

Novo doba, izvješće o smrti Stjepana Radića

Stjepan Radić (1871-1928) umro je na današnji dan 08. kolovoza 1928. godine od posljedica  ranjavanja u atentatu u Narodnoj skupštini. Opširno izvješće o smrti velikog hrvatskog političara na naslovnoj stranici splitskog  Novog doba od 09. kolovoza 1928. godine (poslane u Imotski poštom dr. Pavi Radovinoviću). Dnevnik Novo doba izašao je prvi put 1918. godine, a prestao je izlaziti u  proljeće 1941. godine.

Izvor: Obiteljska arhiva

Privilegium dr. Augustina Bitange iz 1870. godine

Privilegium dr Augustina  Bitange prvog Imoćanina koji je završio studij medicine    na Facolta di medicina e chirurgia nel  R. Universita di Padova 1870. godine. Dr.  Augustin  radio je kao općinski liječnik u Imotskom cijeli radni vijek. Po Izvještaju o državnim službenicima iz Priručnika za Kraljevinu Dalmaciju za 1871. godinu zdravstveno osoblje u Imotskom čine: Dr Ante Mazzi, kotarski liječnik i dr. Augustin Bitanga, općinski liječnik, privatni liječnik-okulist te Katica Budalić čistačica. Dr. Augustin Bitanga uvijek se isticao kao rodoljub, te je sudjelovao u svim društvenim i političkim aktivnostima Imotskog i Krajine,  bio je   predsjednik  Narodne stranke kao i delegat za sjedinjavanje Hrvatske  i Dalmacije, te prvi predsjednik Hrvatske čitaonice u Imotskom osnovane 1870. godine koja je od samog osnivanja preuzela na sebe ulogu političkog kluba Narodne stranke.  Dr Augustin Bitanga je uz  Nikolu Miroševića (načelnika Imotskog 1865. god.) 1870-ih bio predstavnik škola u Imotskoj krajini.
… Imotski je imao liječnike za čitavu Imotsku krajinu. Bila  su redovito dva kotarski i općinski. Venecija nam je dala Talijane dr. Giussepe-a Wanmulera i dr. Antonia Mazzi-a. Pamtimo dr. Augustina Bitangu  koji je čitav život  bio liječnik u Imotskom. Dr. Mile Vuković ostavio je uspomenu  “oca sirotinje”. Ništa nije stekao, pomagao je narodu gdje god je mogao. Dr. Josip Mladinov dolazi sa Šolte, napravio je krasni dvorac koji i danas resi Imotski, a umro je mlad 1916. godine.  Dugo se zadržao u Imotskom dr. Ilija Abjanić poznat po posebnom načinu rada i postupanja. Dr. Ivo Kandijaš sa Zlarina bio je dugogodišnji imotski liječnik. Iz kasnijih vremena pamtimo dr Mirka Tonkovića i dr Luju Domljana. Kuće ovih liječnika i danas postoje u Imotskom…

Osvrt fra Vjeke Vrčića uz izložbu  Pogled u u građanski život Imotskog 1995. godine u Zagrebu

Obavijest o vjenčanju (1879) Mariete Lusnik i dr. Augustina Bitanga

Dr Augustin Bitanga (1841-1912) i Marieta Lusnik  (1853-1905) vjenčali su se u Splitu 11. srpnja  1879. godine. Marieta, splitska veleposjednica školovana u Veneciji jedina  je  kći  Antonie Carminati  i Mathiasa Lusnika. Marijetinoj majci Antoniji i baki Gianini Nonveiller Imotski je bio  nepoznati gradić na kraju svijeta i bile su jako  tužne jer su mislile da nježna Marieta naviknuta na gradski način života odlazi živjeti kako su govorile “među hajduke” ; “povera nostra Maria entra nel vivo con hajduci”. Međutim nakon nekog vremena promijenile su mišljenje jer je Marieta bez obzira što je jedva govorila hrvatski  prihvatila i zavoljela  Imotski u koji je  donijela svoj način života, te je  sa dr. Augustinom živjela u sretnom braku u kojem je rođeno pet kćeri i jedini sin Pavao.

Izvor: Obiteljska arhiva

Dopis društva “Lipa” Lovri Vučemiloviću 1932. godine

Predsjednik ” Lipe”-Društva za poljepšavanje i unapređenje turizma u Imotskom dr. Lujo Domljan u ime Društva poslao je dana 15. 07.1932. godine  Lovri  Vučemiloviću dopis u kojem navodi:
“Čast nam je izvijestiti Vas da smo primili u fond našeg društva u počast uspomene blagopokojne Marije Vučemilović od slijedećih …”, pa dalje navodi imena građana koji su uplatili novac u fond društva. Društvo “Lipa” tom prigodom uručilo je zahvale Kamilu Benkoviću, dr. Pavi Radovinoviću, dr. Luji Domljanu, Niki Kuriru i Josipu Katunariću.

Izvor: Obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić

Diploma za izložene poljoprivredne proizvode (1929)

Diploma izdana 10. 12. 1929. godine dr. Radovinović Pavlu  za izložene proizvode na poljoprivrednoj izložbi u Imotskom 1929. godine.
Poljoprivreda je u to vrijeme bila osnovna gospodarska grana Dalmacije od koje je živjelo  skoro 90 % stanovništva. Fra. Vjeko Vrčić u članku “Nekadašnji poljoprivredni odnosi Imotskog i okolnih sela” među ostalim piše.. “Zemlja je bila na velikoj cijeni. Bdjelo se nad svakim pedljem “majke” koja je hranila i  seljaka i gospodina…Zemlja se cijenila prema položaju i plodnosti. Varuške su se zemlje u tome isticale. Bila je razlika  u poljoprivrednoj kulturi kod pojedinih imotskih posjednika i veleposjednika. Neki se nisu znali odmaknuti od tradicijskog korištenja zemlje: pšenica, kukuruz, vinograd, a kasnije i djetelina. Bilo je iznimaka. Pojedinci su se znali okoristiti poljoprivrednim tekovinama susjednih kulturnih zemalja…

Izvor: Obiteljska arhiva