U Zaostrogu  je 19. kolovoza. 1851. godine rođen hrvatski književnik  fra  Ivan Despot koji je umro  od sušice prije  130 godina, 19. veljače  1886. godine u  Splitu, u franjevačkom samostanu na Dobrome. U nepunih deset godina književnog djelovanja fra Ivan Despot, siroče bez majke  pokazao  je neosporni književni talent, po nekima je bio naš boem devetnaestog  stoljeća, a pisao je pjesme, književne kritike, putopise i pripovijednu prozu te se bavio i prevođenjem. Njegov doprinos hrvatskoj književnosti nije neznatan, sam je oko sebe okupljao književnike i prijatelje, a najveću popularnost je stekao rodoljubnim pjesmama osobito o bosansko-hercegovačkom ustanku. Pa iako je ušao u antologije i  encikopledije bio poznat i u inozemstvu danas je neopravdano zaboravljen. Njegovo djelce „Malo zrnja“ izdano u Spljetu 1885. godine može se smatrati po dr. Anti Franiću prvom knjižicom u hrvatskoj književnosti u kojoj su objavljene neke književne kritike. Fra Ivan Despot je napisao dva putopisa koji se odlikuju dotjeranim stilom u kojima  govori o Imotskoj krajini  i to „Put na Biokovo“ i „Putopisne crte“. Daje se dio teksta iz  putopisa „Putopisne crte“
…..Sunce odskočilo i dobro zapeklo i mi jedva domakosmo na pogled željenog Imotskog gdje opočinemo i gdje me mahomice zapanji tu ištom zenuli bastan. Sad svrnem k Prološkom Jezeru, što me sjeća na divno moje more, sad tegnem tanko-srebro Vrlikom što vrbljem lazi i bjelaska se  uzkanim, dugačkim poljem … Sad me iznebuše u goloj brižini,  ti izpečeni Gavanovi dvori, sad zamami bieli varoš  rasut izoritim briegom, da se s visa nauživa i gleda i mirisa, izkićena svakim božjim miljem. Pod Imotskim se razastrao, raznobojni sag, što ga kiti i veze liepa Živana…Tko si polazio Imocki, a da se navratio niesi nad strahota božju to Crljeno Jezero ili bolje  unorene Gavanove dvore?!… Selo Proložac popelo se na prisojnu stranu da mu se nemoš nadiviti…sreo bi i tihanu Vrliku i njezin zamierni izvor kod razvalina davnog franovačkog  manastira: vidio bi na desno dva jezerca  jedan do drugoga, neizmierne dubine…. Po  objedu roskalo i sunce grijalo a mi ćemo da se povezemo u nekakvu  koritu, k starom manastiru ili bolje na otočac S. Jakoba de Marchia, što klisio iz tog Proložkog Blata i razcviteao na sred vode, da te nekom neodoljivom silom k sebi mami. Tu je rečeni svetac u pohodih bio, kad tu fratri stanovali, nit ga voda  bila obtočila. Još su razvaline i čatrnja pram podnevu, još pristave u klak uzidane i na okolo pašu, još vrtovi pravilno osječeni, još vočke svake i biljke tu uspjevaju. Taj otočić nalik je stogu na vrhu osječenu i zakubljenu, gdje na izoritoj  ravni bio je po prilici poglednik i hladovište božjim ugodnikom. Ja sam poljubio tu svetu zemlju, koja mi uzbudila toliko milih uspomena.

Izvor: Obiteljska arhiva,  naslovna stranica knjige “Malo zrnja” naslovljena na  Veleuč  g.  Auguštin Dr  Bitanga

Hrvatsku čitaonicu u Imotskom  što je bio veliki kulturni i politički događaj otvorio je 08. veljače 1870. godine Don Mihovil Pavlinović, hrvatski političar i književnik, vođa Narodne stranke svojim prvim znamenitim govorom: „Besjeda na slavi Imotske čitaonice“.
…Braćo, ja sam primio vaš poziv da se odužim dugu ljubavi kojega prama vam dugujem odavna. Vi meni sjajno na susret pohitiste sa hrvatskim barjakom, da vam dvije-tri kažem kako je slavno i pametno prije svega u Hrvatskoj zemlji Hrvatom biti.
Krajišnici braćo!
Hrvatsku besjedu niste čuli, stoga me danas pozvaste da vam ju pripovjedim; danas, kad Imotska čitaonica pristupa veselo u narodno kolo, do Ješke čitaonice….
Prvi predsjednik Hrvatske čitaonice u Imotskom bio je  dr. Augustin Bitanga, predsjednik Narodne stranke. Na fotografiji je naslovna stranica  knjige izdane 1882. g. sa Pavlinovićevom posvetom  što joj daje kolekcionarsku vrijednost:  “Prokušanom Rodoljubu dr. Augustinu Bitangi ”
Pisac

Izvor: Obiteljska arhiva

Javna Rasprava između studenata filozofije u Župi sv. Križa Fortunata Radovinovića i Karola Gropelija održana u Crkvi prehvaljene skupštine dana 24. svibnja 1771. godine u  22 sata, zapisana latinskim jezikom na izvornom  pergamentu. Fra Fortunat Radovinović iz  Runovića stric je Pavla Bitange, župnik  u imotskom samostanu  od  1781. do 1786. godine, te gvardijan  od 1791. do 1792. godine.

Posvećeno svagda Djevici Mariji,
Bez mane ili …… začetoj
Pod isitm misterijem začetoj,
Osobitoj zaštitnici reda manjih (siromašnih)

U svom filozofskom oglasu, potvrdu sebe predajem umu tankoćutnog doktora
Ivana Dunskotija

Braća Sretan (Srećko) Radovinović i Karol Gropelli, iz Reda Manjih Čuvara S.P.
Franjevačke provinicje,
Učenici Presvetoga Otkupitelja,
Studenti filozofije u Župi Sv. Križa,
Donose i posvećuju s ljubavlju katedralu skromnom (poniznom) pomočniku
M.V.P. ……. ŽUPAN
………….
………….
Prema našim unutarnjim sudcima, po kojima treba ispitivati, logika se zauzima. Znamo najbolje da su te odredbe tumači, na koncu kojegod da Jesu. Zato drugim ispitom ovu stvar ne spominjem.
Po dvijema odredbama koje sami sebi protuslove o savršenoj budućnosti koja
Se približava svom snagom izjavljujemo da jedna je isztina, a druga laž.

II.
Nikomu nije nepoznato da studij fizike prvo, tkđ. Unutarnji temelji iz kojih se nepostojana (promjenjiva) tijela spajaju (srastaju), istražuje, otkriva, tkđ. Ilustrira, kao što neki najgore snivaju da je ona uistinu beskonačna. Odvažno kaljamo sebe očitovavši se da tri unutarnja početka prirodnog naraštaja tako održavaju dakako materiju, oblik (formu), tkđ. oslobađanje,
Međutim, sama tvar po sastavu ili stvari stvorenoj s oblikom sebi privezana je.

III.
O svojim učincima djelotvornih uzorka ……
Prinuđeni smo priopćiti i pridodati da isti učinak po broju, prirodnim …… redom, ne može baš proizvoditi od dvoje, osobito s više djelotvornih uzorka ….. roda, tkđ. Reda, štogod da nekolicina među protivničkim filozofima iz nemira brblja.

Javna rasprava održana u Crkvi Prehvaljene kupštine
Dana 24. Svibnja 1771. godine u 22.00 sata

Izvor: Obiteljska arhiva

Mate Starinski  legendarni  imotski prosjak pravim imenom Mate Soldo rođen 1893. godine u Sovićima. Daje se  dio  teksta  o Mati Starinskom  objavljenom u  novinama  „Imotska krajina“ od 01. rujna 1979. godine autora  I. Karoglana.
… Doista malo njih  zna kako se pravim imenom i prezimenom zove taj tanušni, suhonjavi starac, no i ne trebaju znati, čemu?  Starinski zvuči među nama jasno, toplo, prisno, zvuči po naški posprdno. A svakodnevno ga viđamo na Pazaru, na Jezeru, ispod  Gradske kavane, pred svojim vratima, nenajavljena i nepozvana. I tako, još  od vremena Austrije, poslije rata viđamo ga….Na pitanje  koliko će još tako, Starinski odgovara: „Dok san bija mlađi, obiša san Bosnu i Slavoniju, sad san stalno u Varušu. Tamo od kad je Drugi rat svršijo samo četiri dana san valijo da nisan doša u Varuš. Plivalo, puvalo, uvik san dolazija, ali ta četiri dana baš nisan moga doć. Za vrime Austrije vridna para bila, dalo se dobro zaradit…Misliš uprositi? Pamet, razum dite, ja san pošteno pita u gospoja i one bi mi pošteno i dale jer san jin bijo po kontu.Meni  su pokojni  Zane i  Lole uvik dobro davali, a Luka pok. Milinović meni dinar mimo svih prosjaka….A pokojna Lića Zukina, bijo san joj po kontu, ona bi mi svake sriće dala….Uvik  san ima svoju granicu i znan koliko mi obraz podnosi  i koliko me toka. Moga san i radit, nu pamet,  razum meni bilo draže ovako, a šta je život? Svanulo se, smrklo se, sve prolazno…..A  počejo san još za Austrije……

Izvor: „Imotska krajina“ od 01. rujna 1979. godine

Predizborni letak iz  1900. godine u kojem Imotsku krajinu pri osnivanju Političkog hrvatskog društva u Splitu  zastupa dr. Josip Mladinov. Letkom se pozivaju glasači da glasuju za dr. Josipa Mladinova, a protiv dr. Josipa Smodlake.

Hrvati!

DR. JOZO SMODLAKA

Poznati  je vrtikapa
Sa gospodom… slogu sklapa,
On težake ostavlja
S gospodom se zabavlja.

Pravaši

Naš poštenjak Mladinov
Drugčiji  je posve kov,
Jer je čovjek vedra lica
Nije puka varalica,
Jao jadni demokrati
Vaš Vam Jozo glavom plati,
Ne će puk mu da vjeruje
Proti puka dobru ruje,
Pripravite Jozi  grob
Neće narod biti rob,
Bog nek žive Mladinova
Da procvate zemlja ova.
Izaberite dakle

DR. JOZU MLADINOVA!

Izvor: Obiteljska arhiva

Pismo koje je napisao prof. don Josip Vergilije Perić (1845-1919),
dosljedni hrvatski političar i pisac, narodni zastupnik Imotske krajine u Dalmatinskom saboru u Zadru  i Carevinskom vijeću u Beču koji je polagao narodu račun za svoj rodoljubni rad. Josip Vergilije Perić pismo je uputio iz Beča imotskom načelniku Alfonsu Bitangi 14. ožujka 1898. godine.
Beč, 14. III  98.

 

Dragi Alfoso!

Vaše pismo nije me našlo u Zadru, već jučer primio sam ga ovdje i odmah pisao Korlaetu (op. Božo Korlaet, zastupnik u Dalmatinskom saboru) da se zauzme živo  oko  Vrankovića i ostalih članova. Čim mi  javi  uspjeh pisaću vam, a medjutim najviše će to zavisiti od političke vlasti koja je tome puno sklona. Držat ću znakom pouzdanja, ako mi u svakoj prigodi vaše naloge obćeg interesa bez ikakva obzira budete davali. Nikad mi neće biti teško vršiti moje  dužnosti,  a  kad bi to slučaj bio ne bi se ovog mjesta primio. Ja se bojim hoće li i novi ministar pobjednik  biti  bolje sreće nego li mu prešastnici.
Pozdravite sve vaše i da ste mi  zdavo!
Vaš odani
J.V. Perić

Izvor: Obiteljska arhiva

Indeks studenta Pavla Bitange (Radovinovića) upisanog na Pravni fakultet Carskog sveučilišta u Beču prije 103 godine, 17. listopada akademske 1912/ 1913 godine.

Iako je Imotski zemljopisno bio udaljen od većih srednjoškolskih i visokoškolskih središta, bogatije obitelji su još u 19. i početkom 20. stoljeća slale svoju djecu na školovanje u Split, Zadar, a ponekad i izvan granica na inozemna sveučilišta, Beč, Prag, u Italiju..Spomenut ćemo neke od njih: dr. Augustin Bitanga-liječnik, njegov sin dr. Pave Radovinović-pravnik, dr Iko Jerković-pravnik, njegov sin dr. Koloman Jerković-pravnik,  dr. Mile Vuković-liječnik, dr. Petar Benzon-pravnik, admiral Ivan Benzon-profesor, Antun Ivanović- pravnik, Đulio Vučemilović-ekonomist, sinovi doktora Antonia Mazzi-a: dr. Ante-liječnik, dr. Meme -pravnik, Aurelio-agronom, sinovi doktora Ivana Bulića: Miro-veterinar, Kruno-ljekarnik, Davor-pravnik. Svakako su to samo neka imena stanovnika Imotskoga koji su izučili škole, a nemoguće je obuhvatiti one iz kasnijeg razdoblja jer bi to iziskivalo daleko veći osvrt.

Osvrt fra Vjeke Vrčića uz izložbu “Pogled u građanski život Imotskoga” u Zagrebu 1995. godine

Izvor: Obiteljska arhiva

Diploma Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima od 30. rujna 1939. godine kojom se svjedoči da je  Ivan Zane Vučemilović, dugogodišnji imotski načelnik upisan u imenik jeronimskih članova, Dokument predstavlja zahvalu  Ivanu Zani Vučemiloviću.

Sveti Jeronim Jere rođen je u Stridonu na granici između rimskih provincija Dalmacije i Panonije  oko 347.god., a umro je u  Betlehemu  30. rujna 420. god. Sv. Jere kršćanski je svetac, autor prijevoda Biblije na latinski jezik, filozof i jezikoslovac. Zaštitnik je Dalmacije, teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja i studenata, a slavi se 30. rujna.

Izvor: obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić.