U spomen ljubavi, Toni Colombani zapisao u  spomenar Zorki Bitanga (1885.-1958.)  u Imotskom prije 112 godina, 4. svibnja 1906. godine

Mi e tanto il cuore soffocato,
Che il sospiro assai spiacente,
Staccassi da lui turbato,
Ed esce fuori dolenterrante,

Brzojavka, brzojav koji je dr Augustin Bitanga poslao iz Ureda brzojavke u Imotskom 27.06.1879. godine zaručnici Marietti Lusnik u Split u kojem se navodi: “Parto domani probabilmente arrivo Spalato stesso giorno. Telegrafero da Sign. Saluto Agostino”-“Idem sutra.Vjerovatno dolazim u Split istog dana. Poslat ću brzojav od gosp. Pozdrav Augustin”
U Imotskom je pokretanjem organiziranog poštanskog prometa osnovan poštanski ured 1834. godine, telegraf je uspostavljen 1868. godine, a telefon tek 1915. godine. U Izvještaju o državnim namještenicama iz 1871. godine navodi se da je u Imotskom poštar Josip Colombani, a telegraf vodi Ivan Walthauser. Imotski je 1881. godine spojen preko Škobaljuše (Zagvozda) s Napoleonovim putem, a preko njega sa Makarskom i Vrgorcem. Ova se veza još bolje upotpunjuje izgradnjom puta Šestanovac-Cista (1901) koji veže Napoleonov put s Rimskom cestom preko Prpuše. Poštanska veza održavana je poštanskim kočijama-diližansama do uvođenja poštanskog automobila 1913. godine. Kočije su uz poštu mogle prevesti i manji broj putnika kojima je to bilo gorko iskustvo jer su tadašnje konjske zaprege često završavale u jarku ili se prevrtale.

Molba koju je Uzoritoj Gospodični Marieti Lusnik (poslije supruzi dr Augustina Bitange) na Dobri (predio Splita) 16. travnja 1879. godine uputio predsjednik splitskog Ureda Javne dobrotvornosti za pomoć pri školovanju jednom dječaku.

Uzorita Gospodično!
Usudjujem se najsmjernije zamoliti Vas da kada budete dokona milostivo blagoizvolite prijaviti se ovom Uredu Jav. Dobrotvornosti pakle inače nije mi nužno obaviestiti Vas, kako bi se moglo, ne očekivajući uspjeh prošnje, već sada upraviti dječkom Cvitkovićem dobrostivo i zamjerito po vami zagovorenim. Oprostite na ovolikoj drzovitosti, i predubokim poštovanjem i naklonom izrazujem se

Pietro Corir, javni vještak iz Splita završio je na današnji dan, 28. studenog 1774. godine izradu najstarijeg imotskog Cattastica, Zemljišnika koji je dao izraditi fra Šimun Gudelj, gvardijan imotskog samostana u razdobljima 1765.-1766., 1771-1775., 1784.-1785.. Na 34 stranice tvrdog papira na dragocjenom dokumentu koji se čuva u imotskom samostanu nacrtano je 17 slika na naličju sa toliko tumačenja na poleđini. Na prvoj stranici Cattastica naslikan je Borgo d Imoschi-Varuš-Grad Imotski, na vrhu je slika Topane, ispod su ucrtane tada postojeće varuške kuće te samostan, crkva i groblje. Iznad Imotskog je sveti Frane koji izranja iz oblaka, a čiji lik je do poloviine 19. stoljeća bio grb općine Imotski. Pietro Corir, Petar Kurir rođen 1717. godine u Splitu obavljao je mjerenja na području Imotske krajine u razdoblju od 1754. do 1779. godine.

Katastarski plan Imotskog (Imoschi) izrađen 1835. godine, mjernik Anton Višić iz Hrvatske. Katastarske mape i knjige su zapisi pisani i oslikani o našim gradovima i manjim ili većim naseljima kako na kopnu tako i na otocima.
„Svaki grad je jedan rukopis,
jedan lik u igri našeg opstanka,
jednokratan i neponovljiv kao svaka osobitost.
U svakom gradu prepoznaju se njegovi građani
I svijet kojem pripadaju.“

Uoči lokalnih izbora dajemo dio teksta iz pjesmarice „Imotskim … krajišnicim“ autora potpisanog kao Obad sa Zevelima (fra Anđelo Frankić) izdane 1908. godine pred izbore u Imotskoj krajini. Kroz tekst pjesme vidimo da danas kao i prije stodeset godina nema nikakve razlike u borbi za svakog glasača. Izborna borba vodila se između Demokratske stranke nastale fuzijom Narodne stranke te Stranke prava i Čiste stranke prava. Nakon izbora kako piše Ante Ujević u “Imotskoj krajini” sve je natkrilio govor demokratskog kandidata dr Mile Vukovića u kojem je pozvao sve krajišnike, da velom zaboravi prikriju stranačke borbe i da svi prihvate zajednički rad na korist Krajine..

Diploma Sbora liečnika Kraljevina Hrvatske i Slavonije potpisana od predsjednika Sbora dr. Josipa Kallivode Falkensteinski poslana dr Augustinu Bitangi, općinskom liječniku Imotskoga 1888. godine. Hrvatski liječnički zbor osnovan je pod imenom Sbor liečnika Kraljevina Hrvatske i Slavonije 1874. godine, a na izvanrednoj glavnoj skupštini Sbora liečnika 1885. godine donesena su nova pravila da mogu redoviti članovi biti liečnici koji obitavaju i izvan područja kraljevina Hrvatske i Slavonije. Članstvo Sbora liečnika krajem 1888. dosegao je broj od 202 redovita člana. Na diplomi poslanoj dr Augustinu Bitangi u Imotski, Dalmaciju sljedeći je tekst: „Sbor Liečnika Kraljevina Hrvatske i Slavonije prima p.n. gospodina Dra Augusta Bitanga, općinskog liečnika za svojega pravoga člana, o tom podjeluje mu se ova diploma. U Zagrebu, dne 1. siečnja 1888.“