Razglednica koju je dr Augustin Bitanga prije 111 godina poslao iz Trsata, 05. travnja 1909. godine u Imoschi, Dalmazia svojoj djeci, Dragoj djeci Paolu, Mileni, Slavki Bitanga uz tekst:
Draga Djeco Budite dobri i učite bit će bolje po vas, i primite poljubac od vašeg Ćaće

 

Razglednica koju je Fabijan Truccolo poslao rodici, Gosp. Milena Bitanga iz Zagreba u Imotski, Dalmacija 16. kolovoza 1908. godine. Tekst razglednice vjerno oslikava društveno prihvatljivo ponašanje tog doba pa tako i u malom Imotskom. Naime pristojno ponašanje za vrijeme šetnje djevojaka javnim prostorima propisivalo je nužnu prisutnost odrasle udane žene jer su se uz šetnju povezivali društveni susreti, ne uvijek ugodni ali i dobra zabava. Kćeri dr Augustina Bitange obično je u šetnju pratila Bianca Bitanga, supruga učitelja Anđule Bitanga ali i rođaci kao Mileni najdraži Fabijan koji joj piše: “Kad u Imotskom za šetnjom čezneš, a što bi bilo tu? Pozdravi otca i Pavu, Dovidova Fabijan”.

Razglednica u obiteljskoj arhivi

Prva razglednica koju je bečki student prava Lavoslav Ivančević poslao Simpatičnoj Gospođici Mileni Bitanga iz Imotskog u samo Mjesto prije 111 godina, 09. travnja 1909. godine i koja je označila početak njihove veze te poslije braka.
Imotski, 9. IV. 909. 8 sati uveće

Oprostite, ali ljepšu ne mogoh dobiti, jer su već svi dućani zatvoreni. Žao mi je što se desio takav slučaj da moram odmah otputovati kad Vas istom upoznah. Budite uvjereni da ću Vas ipak skoro vidjeti, a sve dotle imat ću Vas u stalnom prisustvu. Pisat ću Vam čim stignem u Mostar. Pozdravite gospođicu Slavku, a Vi primite iskreni pozdrav.
Lavoslav Ivančević cand.iuris.

 

Dio teksta iz pjesmarice „Imotskim … krajišnicim“ autora potpisanog kao Obad sa Zevelima (fra Anđelo Frankić) izdane 1908. godine pred izbore u Imotskoj krajini. Kroz tekst pjesme vidimo da danas kao i prije 112 godina nema nikakve razlike u borbi za svakog glasača. Izborna borba vodila se između Demokratske stranke nastale fuzijom Narodne stranke te Stranke prava i Čiste stranke prava.

….Nu pogledaj, nadgorkinjo vilo,
Bijaš li ti pogledati milo,
Kad Gjiradi braća pristupiše
Pa još bilo pogledati lipše,
Tute sriše od Imocke diku
Junačinu Jerkovića Iku;
U ruci mu krstaš barjak vije,
Oa gjogatu što ga amo nije,
Opasa se mekim tambalasom
Od bedara do vitih rebara,
A pokrite kite od barjaka,
I gjogata i na njem junaka.
A do njega do dvi guje ljute,
Barjak paze ali uviek šute
Jedno Zane Vucemiloviću,
A drugo je Stipane Sučiću.

Od Podbablja vojskovodja brajne
Vridni župnik Biliću fra Dane
A do njega Petre Tonkoviću
Od starine junak i plemiću.
Treći biše Picukarić Iko,
Mlado momče gizdavo i lipo,
I ostali Podbabski junaci
Svim im sritni osvanuli danci.
Za tim idje barjak za barjakom
Dvaest četri bojom svi jednakom,
Pa pojdoše bilu Manastiru
Svoju častnu da pokažu viru.
Nu, kad biše blizu manastira,
Viknu bila sa vrh Borka vila,
Ter dozivlje starca Jagulina:
Nek iznese na prozore glavu
Pa nek vidi demokrata falu,
A iz one demokratske kule
Iz Prološca pokraj polja ravna,
Gdi se Mile fali već odavna……

Izvor: Obiteljska arhiva, Nakladnik „Hrvatska tiskara-Šibenik“, knjižica „Imotskim … krajišnicim“ izdana je uoči izbora 1908. godine u Vinjanim Gornjim.

 

Dr Augustin Bitanga (1841.-1912.) i Marietta Lusnik (1853.-1905.) vjenčali su se u Splitu 11. srpnja 1879. godine prethodno se upoznavši u Veneciji na čuvenom karnevalu. Na fotografiji su pisma koje su zaručnici poslali jedno drugome u lipnju 1879. godine u Imotski i Split. Pisma su naslovljena sa “Alla Distinta Signorina Marietta Lusnik, Spalato” i “Distinto Signore Dot-e Agostino Bitanga, Imoski”.

Izvor: Obiteljska arhiva

U spomenar Zorke Bitanga (1886.) u Imotskom 20. travnja 1902. godine zapisala prijateljica Ljubica Ljuba Bulić (1881.).

Spomen Zorki!
Kitilo Ti smilje i kovilje,
Ljubice Ti uviek mirisale,
I sanjale ponajljepše sanke,
A kod njih Ti ptice pripjevale!

 

Recept Rp izdan u Ambulatoriju za bolesti žena, kože i stidne, Šoltanina vrlo značajnog za povijest Imotskog dr Josipa Mladinova (1868. -1916.). U Splitu je završio klasičnu gimnaziju, a u Beču je na Carskom Sveučilištu Franje Josipa I diplomirao na Medicinskom fakultetu 1895. godine te specijalizirao ginekologiju i dermatovenerologiju. Dr. Josip Mladinov spletom životnih okolnosti došao je u Imotski te je u neposrednoj blizini Modrog jezera sagradio u historicističkom stilu kamenu kuću u ograđenom njegovanom perivoju te posebnu zgradu za liječničku ambulantu. Osnovao je 1904. godine Društvo za poljepšavanje mjesta i promicanje turizma “Jezero”. a na njegovu inicijativu i novcem 1907. godine sagrađene su 1100 m duge serpentine u Modrom jezeru. Dr. Josip Mladinov ostavio je svoje kuće sa kompletnom opremom Imotskom, te je upravo zahvaljujući njemu organiziran početak zdravstvene djelatnosti u gradu.
Br.
AMBULATORIJ
ZA
BOLESTI ŽENA, KOŽE I STIDNE
Dr. JOSIP MLADINOV
Ordinira od 10-12.

 

Naslovna stranica knjižice Statuta Društva za suzbijanje alkoholizma u Imotskoj krajini u nakladi Hrvatske tiskare i dr., Šibenik 1913. godine. Navode se neki dijelovi teksta iz Statuta:… Obseg djelovanja društva obuhvata Imotsku Općinu, a cilj društva je suzbijanje alkoholizma. Ovaj se cilj postizava pučkim predavanjima, bezplatnim dieljenjem brošira, izvješenjem i tumačenjem slika i oglasa u gostionama, krčmam, svratištima i javnim zgradama; spriječavanjem štetne uporabe alkoholičnih pića i uobće poduzimanjem svih koraka, koji bi mogli da zgodno dovedu do cilja… . Glavna se skupština obdržava svaku godinu po jedanput u Varoši Imotskoj, polovicom oktobra. Opazka:… Ovo je družtvo dozvoljeno Namj. odlukom 29. kolovoza 1913.

Izvor: Obiteljska arhiva

Obavijest o smrti, osmrtnica dr Augustina Bitange čiji je sprovod bio 06. veljače 1912. godine u Imotskom, a napisana 05. veljače 1912. godine:
Ucviljena srca javljamo svojti, prijateljima i znancima da je noćas u 3 sata, u 71 godini života, potkrijepljen svetotajstvima umirućih preminuo naš mili otac, odnosno brat i tast

Augustin Dr Bitanga
općinski liječnik u miru

Najstarija i najbogatija imotska likaruša formata 19×14 cm koju je bosančicom na rodnoj ikavici 1771. godine napisao fra Šimun Gudelj. Likarušu koja se čuva u imotskom samostanu posvetio je prijatelju don Grgi Ujeviću, župniku Imotskih Poljica. Fra Šimun Gudelj u svojoj po nekim izvorima najstarijoj hrvatskoj likaruši spominje narodne nazive biljaka koje su se koristile u pučkoj medicini, a sve su rasle na području Imotske krajine. Za neke spominje i lokalitete gdje ih je vidio. Fra Šimun Gudelj rodio se 14. rujna 1724. u Vrdolu gornjem, današnjim Krstaticema, selu u Imotskoj krajini gdje je kod mjesnog župnika stekao pismenost, a u Šibeniku i Padovi završio je filozofiju i teologiju. Nakon završenih studija imenovan je za župnika u Slivnu gdje ostaje od 1750. do 1757., a u Kozici kao župnik ostaje od 1757. do 1760. Na Visovcu je fra Šimun bio odgajateljem novaka, a tu je napisao priručnik za one, koji su se spremali za svečenićki poziv “Examen ordinandorum confessariorumque ex labore patris Simonis Gudegl novitiorum instructoris in caenobio Vissovacensi. MDCCLXII.” Odlučni, okretni i poduzetni fra Šimun Gudelj tri puta bijaše imotskim gvardijanom i to 1765.-1766., 1771.-1775. i 1784.- 1785. Za drugoga gvardijanstva zauzeo se za gradnju novog velikog samostana koji je želio povezati s onim kojeg je podigao fra Stipan Vrljić. Godine 1774. osnovao je samostansku biblioteku te je kupio vrijednih knjiga koje je slao u Veneciju ukoričiti u pergamentu. U Imotskom počinje 1765. u Arhivalnoj knjizi imotskoga samostana i danas sačuvanoj pisati kroniku u kojoj opisuje uglavnom ljude i događaje svoga vremena, druge polovine 18. stoljeća. Istovremeno s kronikom Gudelj piše i svoju ljekarušu koju je završio 1771. godine. Sastavio je 3 mrtvara za župe (Imotski, Proložac i Vinjane), običajnik imotske župe, rodoslov­lje Gudeljeva plemena “Liibar od familije Radić Gudelja, koga napisa otac fra Šimun Radić Gudelj U Imoskomu na prvi rujna 1794.”. Pored genealogije plemena Radić Gudelj, u njoj se nalaze razne priče, molitvice i pjesme. Fra Šimun Gudelj od splitskog geometra Petra Corira naručuje Cattastic, najstariji imotski zemljišnik te preko kojeg znamo kako je u tom razdoblju izgledala imotska tvrđava i čitav varoš Imotski. Fra Šimun Gudelj umro je u Imotskome 7.02. 1804. godine i pokopan je u samostanskoj grobnici u staroj crkvi.