Zadnje pismo koje je Toni Colombani napisao kćeri Ani 1945.

pismo-tonija-colombana-2
Zadnje pismo koje je Toni Colombani napisao kćeri Ani i koje je Ana dobila puno godina kasnije. Antun Toni Colombani (30.04.1884-?.05.1945), sin je Jakova (1834) i unuk Ivana (1793), a Tonijev šukundjed Colomban de Colombani (1690) doselio je iz Pirana kao venecijanski časnik u Imotski gdje se obitelj trajno naselila. Toni je sa Đemom Marče s kojom se vjenčao 23.10.1918. godine imao sina Marija (1920) koji je mlad umro i kći Anu (1921) udanu za Stipu Sučića. Toni Colombani, Načelnik Imotskog izabran 1941. godine odveden je prisilno krajem 1944. godine iz Imotskog u Zagreb. U veljači 1945. godine Toni je bio u zagrebačkoj Gradskoj kavani kada je jedna osoba pokazala prstom u njega govoreći „Ovaj je ustaša“, te je proglašen državnim neprijateljem i bačen u zatvor. Imoćanka gđa Draga Kurir Milun donosila mu je hranu u zatvor međutim jedan dan u svibnju 1945. godine nije ga više zatekla, te je naišla na zid šutnje. Poslije se doznalo da je ubijen od partizana u svibnju 1945. godine u Sisku u logoru Viktorovac pod optužbom „državni neprijatelj”.Zagreb, 17.V 45.
Draga moja Ana!

Razumijem da ćeš biti u mislima za mene da ne primaš moje vijesti i ako sam više puta pisao pak nisi primila…. Prekojučer sam ti pisao po jednima i drugima koji je putovao u Imotski. Ja sam dobro i mislim pribaviti propustnicu za putovanje u Imotski preko Bugojna u Split ali pošto sam zaposlen u molbi za nastanjivanje Ministarstvo unutarnjih poslova me zadržalo dok se…… ………… jer mi je dosta ciganskog života. Ovo pismo šaljem po gosp. dr. Beziću koji putuje sutra sa mnom i kćerom u Split i Šoltu. Pozdravi mi puno tete Kolombani, tete Paulinu, Kristinu i Idu, obitelj Petričević, Nikole Tomala i ostale naše prijatelje, tebe pozdravlja i voli

Tvoj pape Toni

Izvor: Arhiva i podaci Meri Sučić Batinić

Pismo prof. don Josipa Vergilija Perića iz 1898. godine

pismo-augustinu-2 

Pismo koje je prof. don Josip Vergilije Perić uputio  11. travnja 1898. godine iz Beča u Imotski prijatelju, političkom istomišljeniku, presjedniku Narodne stranke dr Augustinu Bitangi. Prof. don Josip Vergilije Perić hrvatski političar i pisac rođen je u Gornjem Podbablju kraj Imotskoga 16. travnja 1845. godine, a umro je u Zadru 2. siječnja 1919. godine. Studirao je teologiju u Šibeniku i Makarskoj, a 1877. godine diplomirao je klasičnu filologiju i slavistiku u Grazu. Radio je kao profesor u Kotoru i Zadru. Bio je član Narodne stranke i Stranke prava, narodni zastupnik Imotske krajine u Dalmatinskom saboru u Zadru i u Carevinskom vijeću u Beču. Prevodio je s grčkoga i latinskoga (Theokritove Idylle, 1909; Pastirske pjesme, 1913). Perićeva značajnija djela su: Kula od uzdaha: historički događaj iz prve polovice XVII. vieka (1900), Srpsko-hrvatski spor (Der serbo-kroatische Streit, 1903), Pjesme i poslanice (god. 1894–1906) (1906), O sveopćoj pučkoj prosvjeti (1912). Prof. don Josip Vergilije Perić veliki je zaslužni sin Imotske krajine, a po zapisima fra Vjeke Vrčića između mnogih stvarateljskih „građevina“ koje je Perić ostavio u naslijeđe generacijama poslije, među ostalim važna je i vrijedna „veza“ don Josipa Vergilija Perića s fra Lujom Marunom, ocem starohrvatske arheologije.
11.04.98.
Dragi prijatelju,
Primio sam pismo iz Zadra, odnosno na upit zajedničkih pašnjaka na bosansko – hercegovačkom mejašu i spravit mi upit za prvu sjednicu Car. vieća koja će biti na 20tak.
Nego, ako bi me vi ovlastilii, ja bih odustao, a privatno prije propitao se na ministarstvu bosanskom ovdje kod Kalaga, kad bi voljan bio, ovo pitanje ureditt, neg da ja započimljem parlamentarnu akciju. Ako mi obeća, tim ćemo prije kraja doći, ako ne obeća, a ja ću na javnost pitanje iznieti.
On se boji javnosti pak je nade, da će nam na liepe sne povoljiti.
Čim primite ovo pismo, javite mi po žici, na što pristajete.
Vami i cieloj vašoj obitelji želim sretne blagdane!
Zdravo!

Vaš odani J. V. Perić

Izvor: Obiteljska arhiva

Kata i Augustin Bitanga

Cattarina  Kata Ćelan Bitanga (18.02.1796.-26.12.1875.), supruga Pavla Bitange sa najmlađim sinom dr. Augustinom Agostinom Nicolom (04.06.1841.-05.02.1912.) u Imotskom u obiteljskoj kući ispod Volta. Imoćanka Kata kći je Anastazije Čolić (1772. ) i Nikole Čelana koji su uz nju imali i sinove Ivana i Mihovila. Kata koju su kao bogatu dotaricu u Imotskom zvali Kata Cekinarica udala se 1816. godine u Imotskom za prvog doseljenika iz Runovića Pavla Bitangu (10. 05.1786. – 21.01.1864.) s kojim je imala tri sina i pet kćeri. Kata i Pavao Bitanga su uz dr. Augustina oženjenog za Mariettu Lusnik imali i sinove Francesca Franu (1818.-1887.), službenika u poreznom uredu u Imotskom oženjenog za Annamariu Nani i Andriju Andreu (1820.-1878.), državnog službenika u Zadru oženjenog za Rosu Papucia. Za razliku od sinova koji su se oženili za strankinje svih pet kćeri udale su se u Imotskom i to: Lucija (1823.) za Jozu Raku, Annamaria (1828.) za Andriju Tripala, Cecilia (1830.) za Andriju Vrdoljaka, Venanzia (1833.) za Domenica Truccolo i Angela Nina (1836.) za Mihovila Mišu Vrdoljaka.

Izvor: Obiteljska arhiva

Modro jezero, usamljeni plivač u kolovozu 2016. godine.

Modro jezero, usamljeni plivač u kolovozu 2016. godine.

…Prošlo je više od četrdeset godina; studentom budući, u cik zore polazio sam ka Modrom jezeru i spuštao se k vodi. Sve je spavalo u dubokoj modrini kamena i vode. Sunce još uvijek na njegovim rubovima čeka da klizne nizbrdo kad se izdigne nad Krajinu. Spava i voda lagano namreškana, bezglasna i oko lađice koju je netko ostavio. Kad sunce preplavi vodu s kraja na kraj, spavanju će biti konac, zapjevat će cvrčci i pjevat će dok se sunce ne povuče iz grotla; voda će oživjeti pomaknuta rukama plivača, sječena tjelesima skakača koji će se baciti u nju s grebena. Tada, jezero je još intimniji dio gradića, pravi dar mjestu na visoravni, blagodat u ljetne dane. Na more malo tko i misli. Imamo svoje.

Dinko Štambak (1987.) Modro jezero u rano jutro

Pogled na Prološko jezero-Blato i jezero Galipovac početkom 1970-ih

Pogled na Prološko jezero-Blato i jezero Galipovac početkom 1970-ih. Posred Blata se izdiže otočić Manastir s ruševinama starog poznatog franjevačkog samostana podignutog 1435. godine koji kao da je sletio na sred vode, na sred livade, kao Božji dar da štiti, da kroz minula stoljeća zrači duhovnošću.
Iznad je jezero Galipovac čije su sjeverne i zapadne kamene okomice znatno više, dok se istočne pitomije naglo spuštaju prema polju.

Izvor: Obiteljska arhiva

Augustin Jago Radovinović (16.10.1924.-12.06.1999.)

Augustin Jago Radovinović (16.10.1924.-12.06.1999.), maturant Muške realne gimnazije u Splitu snimljen 16. listopada 1942. godine na svoj 18. rođendan.

…”U tom slatkom krilu zavičaja moga
na ognjištu svetom milih pradjedova,
za koje sam srasta od iskona svoga”…

Jago Radovinović, 1944. godine

Izvor: Obiteljska arhiva

Perinuša 1980. godine

Na teraci kuće Franceschi na Perinuši, 05. listopada 1980. godine. S desna stoje Anka Radovinović Tonković, Jozo Franceschi, Mila i Anamaria Tonković, Frane Franceschi i Marija Radovinović.

Izvor: Obiteljska arhiva