Imotski 1909. godine, mještani dočekuju na Pazaru diliđencu  što je prometovala sa Splitom putujući dva dana. Od prisutnih Imoćana desno kod stabla je Jure Vučemilović, te malo naprijed njegove dvije kćeri Antonjeta i Darija, zatim u sredini fotografije je  Filip Vučemilović sa majkom, suprugom i sinom Tonom. Desno se vidi mramorno poprsje u naravnoj veličini cara Franje Josipa I. (car je posjetio Imotski 1875. godine) postavljenog na visoki kameni stup. Carev spomenik  bačen na otpad 1918. godine spasio je 1963. godine fra Vjeko Vrčić, te se danas  nalazi u Muzeju franjevačkog samostana u Imotskom.
Nakladnik razglednice je Filip Vučemilović, Imotski.

Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski, 1918. godine, imotske gospođe sa ratnim siročićima o kojima su se skrbile. S  lijeva na desno stoje: N.N. , Zlata Grubić Benzija, Ana Dežulović (supruga suca Dežulovića), Ljubica Milinović, Rozina Pelicarić, N.N., Danica Truccolo, Tona Markota  Vlatković, Darinka Vučemilović i Katinka  Bitanga Vuković. U  donjem redu  stoje s lijeva četvoro djece Milinovića  Marica, Ksenija, Braco i Radojka, te dvadesetak  male ratne siročadi.

Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski, Pučka i Građanska škola 1915. godine, nakladnik je Josip Tripalo. Škola je građena od 1909. do 1911. godine i na ovoj razglednici je njen konačni  izgled. Na fotogafiji ispred škole se vidi stup javne rasvjete  tzv. petromaks koji je davao jaču svjetlost od ferala, a bili su u upotrebi do dolaska električne rasvjete.
Pretvarenjem  Imotskoga u Varoš i stvaranjem građanskog života  javljaju se i prve škole. Do 1836. godine u Imotskom su držali osnovnu školu fratri. Nadzornik iz Zadra dolazio bi ispitivati učenike da mogu dobiti svjedodžbe. Te godine škola prelazi u civilne ruke. Među učiteljima istakla su se dvojica fratara; fra Petar Prgomet i fra Ante Perić. Među prvim zaslužnim učiteljima bio je i učitelj Stipančić. Istakao se i Pavao Bezić koji se oženio Imoćankom Vrdoljakovom, učitelj Martin Pera također oženjen Imoćankom Bulić, zatim Ivan Bulić, učitelj Mandić, Stanko Margetić, Duško Vlajčić i Ante Markota…
Fra Vjeko Vrčić,  Osvrt na građanski život u Imotskom uz izložbu  u Zagrebu 1995. godine.
Izvor: Obiteljska arhiva

Jezero kod Imotskog, fotografija snimljena 1910. godine, nakladnik Josip Tripalo. Razglednicu je poslala Rea prijateljici  Dragici Novaković u Sumartin putujući u Čapljinu, zaustavivši se u Imotskom sa sljedećim tekstom:
Mila moja Draga
Evo ti pišem iskočivši iz kočije na po puta k Čapljini. Idem kući Mila Dragice netom dođem kući pisat ću ti opširnije. Čuvaj se, starije je zdravlje nego škola i sve drugo.

Ljubi te uvijek tvoja Rea

Izvor: Obiteljska arhiva baštinika Nore Vučemilović Baškarad

Gradnja nove crkve svetog Franje Asiškog u Imotskog započela je desetljeće poslije završetka zvonika, a temeljni kamen postavljen je 20. travnja 1863. godine za gvardijana i župnika fra. Ante Perića. Graditelj crkve je Antun Ciciliani  rođ.  1815. god. u Trogiru. Zid crkve je bio dovršen do praga vrata na zapadnom pročelju kad je car Franjo Josip I došao u Imotski 24. travnja 1875. godine, te je on na taj prag kleknuo i darovao za gradnju crkve 500 forinti.
Razglednicu je poslao1932. godine iz Imotskog  dr. Lujo Domljan, zet hvarskog Načelnika Andre  Pavišića  za njegov imendan.

Izvor:Obiteljska arhiva baštinika Nore Vučemilović Baškarad