Razglednice do 1918.

Imotski sa zapada 1910.

Stari Imotski

Razglednica Imotskog snimljena sa zapadne strane početkom 20. stoljeća, ali svakako prije 1910. godine jer se na fotografiji ne vidi zgrada Suda. Od postojećih zgrada uz crkvu sv. Frane u prvom planu je kuća Radovinović (Bitanga) sagrađena 1892. godine, zatim kuća Colombani te kuća Marče u kojoj je tada radio Sud. Desno se vidi duhovito postavljeni feral sa “petruljačom svićom” koji se redovito stavlja na kuće, ali kako ih nije bilo stavljen je na visoku gredu pa je još bolje osvjetlavao okolinu. Lijevo je dio oveće gomile kamenja na mjestu na kojem je poslije sagrađena Borića kuća. Na mjestu današnje zgrade Suda, tada je bio vrt-njiva, pa se i ulica na fotografiji u staro vrijeme zvala “Ispod njive”.

Nakladnik je Josip Tripalo

Pogled spolja na Varoš Imotski 1908. godine

Stari Imotski

Pogled spolja na Varoš Imotski 1908. godine, Vlastnik M. Dunda.
Nakon završetka mletačko-turskog rata 1717. godine Mlečani su u Glavini sagradili veliku kasarnu i konjušnicu-Kvartir (tal. quartiere-logor, vojarna). Nakon pada Mletačke Republike krajem 1824. godine preostali gradevinski materijal i srušeni krov Kvartira prodani su na dražbi. Ostaci zidova nekadašnjeg Kvartira vide se u jednoj kući kao i čatrnja u dvorištu. Cijeli predio u Glavini i danas se naziva Kvartir.
Razglednica je upućena iz Imotskog 17. travnja 1908. godine gospogjici Zorki Pelicarić u Filipjakov.

Tekst Maja Delić Peršen-Suzana Budimir (2007) Imotski u razglednici

Izvor: Arhiva Antonjete Baškarad Jutronić

Pazar u Imotskome 1916. godine

Stari Imotski

Pazar u Imotskome 1916. godine, zadnja razglednica koju je 4. svibnja 1916. godine  dr. Josip Mladinov  poslao zaručnici Carmeli Tocilj u Split jer je uskoro iznenada umro.
Na razglednici je Pazar snimljen sa istoka pa se vidi cijelo tadašnje sajmište kao i kuće,  zadnja desno je kuća Edmonda Vučemilovića (vlasnik poznate imotske kavane Central) gdje je prestajala ulica i grad. Vidi se i stup javne rasvjete tzv petromaks koji je davao jaču svjetlost od ferala, a bila su tri na Pazaru te su se palili u noćima bez mjeseca.
Razglednica je objavljena u monografiji Zaboravljena Dalmacija na starim razglednicama (2015) Igora Goleša

Izvor: Arhiva Antonjete Baškarad Jutronić

Sajmište Imotskoga, razglednica iz 1915. godine

Stari Imotski

Sajmište Imotskoga, razglednica iz 1915. godine, Vlastnik Josip Tripalo.
Na fotografiji su dadilje sa djecom, dadilja lijevo drži u naručju jednogodišnjeg. Veljka Vukovića kasnije poznatog liječnika pedijatra.
Razglednica je uvrštena u II. dopunjeno izdanje monografije “Zaboravljena  Dalmacija na starim razglednicama” (2015) nakladnika i glavnog urednika Igora Goleša.

Izvor: Obiteljska arhiva

Prva fotografija Crvenog jezera 1912. godine

Stari Imotski

Prva fotografija Crvenog jezera snimljenog 1912. godine, a snimio je sarajevski fotograf St. v. Ossko koji je dolazio povremeno u Imotski. Po nekim izvorima ona je najstarija dopisnica u Hrvatskoj sa speleološkim, odnosno krškim pejzažem, naknadno je bojana i to uspješno jer je istaknuta modrina vode i crvenilo jezerskih strmina…

Izvor: obiteljska arhiva

Pogled na Imotski iz polja 1915. godine

Stari Imotski

Pogled na Imotski iz polja 1915. godine. Izdavač: C-S. 66. Naklada Filipa Vučemilovića, Imotski.
…Na visokoj brdini Podine (622 met.) opaziš odaljeni bieli varoš Imotski; pod tobom dolje, među brdi i planinami stere se kao prosjednuto i upalo divno “Imotsko polje”…

Fra Šimun Milinović, Jezera naokolo Imotskog polja, Vienac br. 49/1876

Izvor:Obiteljska arhiva

Motivi Imotskog 1910. godine

Stari Imotski

Razglednica poslana iz Imotskog 06. srpnja 1910. godine dičnoj gospođici Zorki Pelizarić u Filip Jakov. Razglednica prikazuje više gradskih motiva snimljenih 1910. godine i to: zapadni dio mjesta sa kućom Radovinović, Režiju duhana, Tvrđavu i Pjavcu. Fotograf je St. v. Ossko, a vlastnik (nakladnik) je Josip Tripalo.
…Tri sam dana stao u Imotskom i nisam niti jednog časa očutio dosade. Mjesto vrlo prijatno. Priroda je dala polju i ljudima pobude života…..Imotski može gledati u bolju budućnost, ako mu se ispune ova dva uvjeta: polje obrani od poplavi i željeznica ga spoji s morem….
Frano Ivanišević (1914) Iz dalmatinskog zagorja

Izvor: Obiteljska arhiva baštinika Nore Vučemilović Baškarad

Imotski, Glavna ulica 1912. godine

Stari Imotski

Razglednica Imotskog iz 1912. godine, vlastnik je Josip Tripalo. U sredini fotografije se vidi  secesijska fasada kuće obitelji Benzon, a desno je lijepa  kamena kuća obitelji Tripalo. Kuću je nakon vjenčanja sa Marijom Anom Bitanga kupio od trgovca Bulića doseljenik iz Sinja Andrija Tripalo. Njihov jedini sin Josip sa prvom ženom Milicom Jerković imao je kćer Mariju koja se poslije udala za Vrgorčanina Ivu Jelavića. Kao udovac vjenčao se sa Splićankom Dobrilom Šegvić s kojom je imao četri sina Andru (1899), Ljubu (1902), Antu Tonka (1903) i Mira (1907), te dvije kćeri Milicu (1898) i Nevenku (1905). Nitko od Josipove djece nije imao djece, te je obitelj izumrla. Josip i sin Ljubo  su  bili načelnici koji su puno napravili za Imotski. Ante Tonko jedini  oženjen bio je profesor fizike i matematike na Sarajevskom sveučilištu. Prof.Tonko je prije smrti 1993. godine u ratnom Sarajevu napisao oporuku prema kojoj imovina obitelji pripada Gradu Imotskom. Po oporuci Grad Imotski bi trebao prodati dio velike imovine Tripalovih, a kuću na kojoj treba stajati natpis “Obitelj Tripalo”  preurediti za kulturne ili karitativne sadržaje. Do danas ništa nije napravljeno iako je obitelj Tripalo  kroz proteklih  više od stotinjak godina puno napravila za razvoj grada  Imotskog.

Izvor: Obiteljska arhiva