Marija pl. Franceschi (1898.-1968.) i dr Pavao Radovinović (1893.-1985.) vjenčali su se 15. studenog 1923. godine u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Durmiševcu. Fotografija mladog para Radovinović sa jednomjesečnim sinom Augustinom Jagom snimljena je na prvu godišnjicu braka, 16. studenog 1924. godine u obiteljskoj kući u Imotskom.
Izvor: Obiteljska arhiva
Odasvud ga zakrilila brda,
Ovijena kitnim vinogradim,
A prekrita svakovrstnom biljkom.
Vrlika ga rukavima grli,
Okićenim vrbam i jablanim,
Navezenim žukom i rakitom,
Izvijeni što u zagrljaju
U ponorim proždoritim ginu…
Izvor: Slavko Tonković (1998.) „Pleme Tonković u imotskoj krajini“
Indeks studenta Pavla Bitange (Radovinovića) upisanog na Pravni fakultet Carskog sveučilišta u Beču prije 103 godine, 17. listopada akademske 1912/ 1913 godine.
Iako je Imotski zemljopisno bio udaljen od većih srednjoškolskih i visokoškolskih središta, bogatije obitelji su još u 19. i početkom 20. stoljeća slale svoju djecu na školovanje u Split, Zadar, a ponekad i izvan granica na inozemna sveučilišta, Beč, Prag, u Italiju..Spomenut ćemo neke od njih: dr. Augustin Bitanga-liječnik, njegov sin dr. Pave Radovinović-pravnik, dr Iko Jerković-pravnik, njegov sin dr. Koloman Jerković-pravnik, dr. Mile Vuković-liječnik, dr. Petar Benzon-pravnik, admiral Ivan Benzon-profesor, Antun Ivanović- pravnik, Đulio Vučemilović-ekonomist, sinovi doktora Antonia Mazzi-a: dr. Ante-liječnik, dr. Meme -pravnik, Aurelio-agronom, sinovi doktora Ivana Bulića: Miro-veterinar, Kruno-ljekarnik, Davor-pravnik. Svakako su to samo neka imena stanovnika Imotskoga koji su izučili škole, a nemoguće je obuhvatiti one iz kasnijeg razdoblja jer bi to iziskivalo daleko veći osvrt.
Osvrt fra Vjeke Vrčića uz izložbu “Pogled u građanski život Imotskoga” u Zagrebu 1995. godine
Izvor: Obiteljska arhiva
Berba je gotova, rujan 1971. godine u Lugu. Na fotografiji Jago Tonković i Mila Jukić Juko, voljena dadilja djece i unuka dr.Pave Radovinovića. Nezaboravna Juko je došla 1918. godine kao mlada djevojka u kuću Radovinović i ostala u njoj kao član obitelji do smrti 1972. godine.
Izvor:Obiteljska arhiva
Diploma Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima od 30. rujna 1939. godine kojom se svjedoči da je Ivan Zane Vučemilović, dugogodišnji imotski načelnik upisan u imenik jeronimskih članova, Dokument predstavlja zahvalu Ivanu Zani Vučemiloviću.
Sveti Jeronim Jere rođen je u Stridonu na granici između rimskih provincija Dalmacije i Panonije oko 347.god., a umro je u Betlehemu 30. rujna 420. god. Sv. Jere kršćanski je svetac, autor prijevoda Biblije na latinski jezik, filozof i jezikoslovac. Zaštitnik je Dalmacije, teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja i studenata, a slavi se 30. rujna.
Izvor: obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić.
Pogled na Imotski sa obale 1982. godine
Imotski pjevački crkveni zbor koji je pjevao na velikoj misi svake nedjelje u 10h i 30min 1940. godine. Sjede s lijeva: Josip Figura, fra Ćiro Ujević i fra Stanko Romac, te Toni Tadić. Povrh njih s lijeva su: Leon Tadić, Pavica Petyo, Jela Kusić, časna Henrika, Dragica Tonković, Vjera Sučić, Abram Rako koji je bio solo pjevač, Roža Težulat, Marija Vrdoljak, Mila Marendić, Milica Poštenjak, časna Zvonka koja je bila dirigentica i svirala orgulje i Mara Kusić. U drugom redu su: Tonko Vučemilović, Mijo Nikolić, Anka Tonković Galaco, Luca Knežević, Vice Pervan, Andro Vrdoljak, Boško Ćosić, Janko Poštenjak, Marija Petyo, Pere Ćosić, Fulgencije Fuđo Vučemilović i Veselko Rako
Marčin dolac i zasadi maslina oko 1950.godine
…U Marčinom docu nastao je veliki maslinik. Od Crvenog jezera dijeli ga asfaltna cesta. Sjeverna strana doca bila je puna maslina. Spuštale su se k dnu u kaskadama, Obrađivane, dobro su rađale. Mijenjao je dolac vlasnike, poslije drugog svjetskog rata, maslinama se izgubio trag. Lijepo je bilo pogledati taj maslinik. Svakom posjetitelju Crvenog jezera njihovo vječno zelenilo upadalo je u oči…
Fra Vjekin vijek (2013) Izbor novinskih članaka fra Vjeke Vrčića
Dr Pave Radovinović, kćer Marija i unuk Joško u šetnji Imotskim 1955. godine. Na fotografiji neposredno do šetnice prema Modrom jezeru vidi se mala kućica Mare Valdevit Ćubinice, cistacice u Sudu i Opcini poslije srušena. Oko kucice je bio prekrasan vrt u kojem je Mara stalno radila. Vidi se i sjeverni dio posjeda dr. Josipa Mladinova, gdje je bio nekadašnji ulaz u ambulantu!
Izvor: Obiteljska arhiva
