Frane Franceschi, pl Josipa Bepa (1901.-1984.) snimljen kao maturant u Atelieru Zita u Splitu 21.02.1919. godine. Frane Franceschi jedan je od tri sina Ane i Josipa Bepa pl Franceschi, dobri duh obitelji i Perinuše. Visoki, naočiti Frane pravi gospodin, izuzetno talentiran nakon studiranja u Ljubljani bio je općinski tehničar u Imotskom. Frane Franceschi među ostalim projektirao je zgradu imotske vinarije i dva mosta preko odvojka Vrljike, uz mlinove i kod Kuzmana, preko matice čija je izgradnja započeta 1938. godine pod njegovim nadzorom. Frane je bio jako vezan za rodnu Perinušu gdje bi rado sa mlinarima dugo pričao, a znali ga svi koji su dolazili na mlinice. Frane je poput braće Tonija i Zane, te sestara Marije i Mile prekrasno slikao osobito u akvarelu, a za dugih zimskih večeri sam je izrađivao okvire za slike kao i namještaj dijelom sačuvan i danas. Oženio se za Maru Vidak iz Prološca s kojom je imao troje djece Josipa Jozu, legendarnog imotskog novinara te kćeri Milu i Anku.

Proslava svete Ane 1934. godine na teraci kuće Carminati Lusnik na Dobrome u Splitu. Na teraci nonine kuće u prvom redu sjedi slavljenica osmogodišnja djevojčica Ana Anka Radovinović, poviše nje je rodica Marija, kći Katinke Bitanga i dr. Mile Vukovića, desno od Marije su teta Tonća Bitanga Mladinov i rodica Marica, kći Milene Bitanga i dr. Lavoslava Ivančevića.

Izvor: Obiteljska arhiva

Mirko Marče (lijevo) i Ante Dunda 1895. godine u Imotskom. Mirko Marče posjednik i trgovac rođen je 1869. godine u Imotskom, otac mu je Mate (1830), a majka Marija Vuleta. Mirkov djed Petar Marče (1780) doselio se iz Splita i oženio mještanku Anu Katanušić (1809). Svi Marčini bavili su se trgovinom i postali jaki posjednici. Mirko se ženo dva puta te je imao pet kćeri: Mariju (1894), Đemu (1896), Ljubu (1897), Đildu (1899) i Anu (1901).
Ante Dunda rođen je 1873. godine u Imotskom, otac mu je Frane (1836) čiji otac Ante (1792) se doselio u Imotski,a majka Anka Bettini (1832). Ante Dunda činovnik u Imotskom imao je dvije kćeri Mihovilu (1898) i Vojnu (1904) dok je njegov brat Marko poznati imotski hotelijer imao dvoje djece Franu Mihu (1893) i Ljeposavu (1897).

Izvor: Arhiva Meri Sučić Batinić

Imotski  krajem 1950-ih, u prvom planu su kuće Colombani, Marče i Radovinović te crkva sv. Frane.Dvije kuće Marče sagradio je krajem 18. stoljeća bogati trgovac Nikola Mendeš iz Sovića kojem su pomoćnici bili braća Marin i Petar Marče (1780) iz Splita. Kako Nikola Mendeš nije imao djece oporućno je 1835. godine kuće i ostalu imovinu ostavio braći Marče. U velikoj kući Marče bio je smješten Kotarski sud od 1868. do 1915. godine. U dvorištu kuće u posebnoj zgradi nalazio se sudski zatvor kojeg je posjetio i car Franjo Josip I za svog boravka u Imotskom 24. travnja 1875. godine, a kako piše izvjestitelj zadarskog Narodnog lista: “Nek sada svak pomisli prie svega na čudo, a poslije na uzhit, koji je nadvladao onim pukom kada je Car banuo i kad je pošao da pregleda urede, tamnicu, crkvu i učione”. U usmenom predanju je ostala poznata uzrečica kojom se prijetilo po Imotskom: “Vidit ćemo se na Marčinim skalinama!”

Pogled iz Imotskog na polje početkom 1950-ih…
Pitomo i plodno Imotsko polje se stere na prosječnoj nadmorskoj visini od 260 m, dugo je 33 km od jezera Galipovac u sjeverozapadnom dijelu polja do sela Draganića u njegovom suženom jugoistočnom dijelu, od čega na današnju Imotsku krajinu otpada 17,5 km. Širina polja je različita. Na potezu između Runovića i Gorice u Hercegovini je 5 km. Najuži dio od 1 km je po pravcu glavne ceste Split-Mostar, od Kamenmosta do mostića preko povremenog potočića Jezerina u selu Glavina Donja kod imanja Tonković. Površina Imotsko-Bekijskog polja je 9500 ha, od čega Imoti pripada 4500 ha…

Dramski prikaz Muke Gospodina našega Isusa Krista u Imotskom održava se danas na Cvjetnicu, 20. ožujka 2016. godine 17. put zaredom. Prikaz počinje u parku samostana svetog Frane, nastavlja se ulicama Imotskog, koje imaju savršenu konfiguraciju za prikaz dramatičnih trenutaka uprizorenja i završava na imotskoj tvrđavi Topani.

10. godišnjica Imotske Muke 2009. godine, 155. Milenijska fotografija Šime Strikomana

Marija Franceschi Radovinović (18.03.1899.-07.09.1968.) rođena je na Perinuši, a u Zadru je pohađala licej sv. Dimitrija, prvu privatnu višu školu gimnazijskog tipa za djevojke iz plemićkih obitelji. Marija je bila višestruko talentirana, prekrasno je pjevala, te su unucima u sjećanju ostale “canzone di Napoli”, bila je jako nadarena slikarica baš kao i njena sestra Mila, te braća Toni, Zane i Frane, te je cijeli svoj život bez obzira na velike obveze kada je god mogla slikala u raznim tehnikama čak i u bolnici, te se bavila umjetnošću na razne načine kroz vezenje, ukrašavanje i dizajniranje. Marija Franceschi je po riječima kćeri Anke bila otvorena za svakoga, a dr.Veljko Vuković, nećak dr. Pave Radovinovića napisao je u svojim neobjavljenim memoarima ..“dr. Pavina supruga bila je najbolja žena koju sam poznavao“.

Obitelj pl. Josipa Bepa i  Ane  Franceschi rođ. pl. Grubišić na Perinuši u ožujku 1936. godine. S desna stoje: Vjeko Žabkar, brat Marice Franceschi, Marija Franceschi Radovinović, Marica Franceschi  (Zanina supruga), Marijin suprug dr. Pave Radovinović, Stefanija Lelas Franceschi i njena kći Neva Franceschi. S desna čuči Frane Franceschi, Marija (supruga Tonija Franceschi) sa sinom Josipom Kikom, Ana Nana Franceschi  i Mara (Franina supruga) sa sinom Josipom Jozom. S desna sjede  Zora i Anka Radovinović (ispred svoje none Nane), Mara Duzbaba i Aleksa Leše Franceschi.
Interesantno je spomenuti da je Aleksin brat don Petar Franceschi , sin Frane, Bepova brata bio svećenik u Grabovcu (književniku Raosu bio je predložak za lik čuvenog don Petra). Josip Bepo pl. Franceschi, sin Ante direktni je potomak vojskovođe Zuane de Franceschi (1673.-1741.), gubernatora Imotskoga koji je za zasluge u borbama za oslobođenje Imotskog od Turaka 1717. godine dobio od Mletačke Republike velike zemljišne posjede na Vrljici, te kuće, mlinice i kulu arcibega Čauševića na Perinuši. Od Zuane de Franceschi korijeni slijede preko Petra (1703.), Ante (1723.), Petra (1757.) i Ante (1801.) do Josipa Bepa.

Niccolo Franceschi (1318. – 1362?) najraniji predak obitelji, njezin rodonačelnik za svoje zasluge dobio je od hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Velikog Anžuvinskog posjede u Zadru i okolici, a prema povelji potpisanoj u Budi 8. ožujka 1359. godine primljen je u kraljevsko nasljedno ugarsko – hrvatsko plemstvo i dobiva grb. Od tada se rodoslovlje obitelji može pratiti na tlu Hrvatske. Franceschi su se ženidbenim vezama vezali sa drugim plemenitim obiteljima i to Grubišić, Coltroni, Kallay, Camozzini, Grisogono, Caralipeo Despotović, Cambj, Benković…