Izvor: Fotografija Anđela Bitange snimljena oko 1885. godine u Italiji u arhivi je njegovog unuka prof. dr. sc.Petra Čumbelića
Author: Stari Imotski
Anka Radovinović Tonković (06.06.1926.-13.07.2012.)
Anka Radovinović Tonković (06.06.1926.-13.07.2012.)
Augustin Jago, Anka i Marija Radovinović 1932. godine
Augustin Jago (16.10.1924.-12.06.1999.), Anka (06.06.1926.-13.07.2012.) i Marija Radovinović (11.08.1929.-30.03.2009.) snimljeni 1932. godine u avliji kuće Radovinović u Imotskom između stabala limuna.
…”U tom slatkom krilu zavičaja moga
na ognjištu svetom milih pradjedova,
za koje sam srasta od iskona svoga”…
Jago Radovinović, 1944. godine
Izvor: Obiteljska arhiva
Katastarski plan Imotskog (Imoschi)
Katastarski plan Imotskog (Imoschi) izrađen 1835. godine, mjernik Anton Višić iz Hrvatske. Katastarske mape i knjige su zapisi pisani i oslikani o našim gradovima i manjim ili većim naseljima kako na kopnu tako i na otocima.
„Svaki grad je jedan rukopis,
jedan lik u igri našeg opstanka,
jednokratan i neponovljiv kao svaka osobitost.
U svakom gradu prepoznaju se njegovi građani
I svijet kojem pripadaju.“
Vlado Gotovac
Antonjeta Baškarad Jutronić
Perinuša, 29. lipanj 1943. godine
Perinuša, 29. lipanj 1943. godine, s desna: Zora i Anka Radovinović, Slavica Zorec, Marija Radovinović i Vesna Korbel.
Izvor: Obiteljska arhiva
Serpentine u Modrom jezeru
Serpentine u Modrom jezeru duge 1100 m sagrađene prije 110 godina, 1907. godine na inicijativu i novcem dr. Josipa Mladinova.
Fotograf: Branko Tonković
Maturanti imotske Gimnazije u lipnju 1957. godine
Maturanti imotske Gimnazije prije 60 godina, u lipnju 1957. godine. Od donjeg reda pa naviše s lijeva:
Kusić Ivan-Puđo, Kujundžić Nedo, Kekez Zvonko, Pivac Elvira, prof Runac, prof. Baričić, NN, Čizmić Ante, NN, prof. Babić Stojanka, prof Palmeta Ankica, prof Mastelica M., prof. Ivana B. Vučemilović, Tadić Anđa, Baketić Jozo, NN, Benković Anita, Vučemilović Jasna, Tokić Tomislav, NN, , NN, Picukarić Ljubo, Zec Zvonimir, Kukulj Dragan, NN, Rebić Ante, Rebić Alfred, NN, NN.
Izvor: Arhiva Antonjete Baškarad Jutronić
Slavko i Anka Tonković 1959. godine
Slavko Tonković (1923.-2014.) i supruga Anka Radovinović Tonković (1926.-2012.) sa četvoro starije djece, Joškom, Jagom, Anamarijom i Milom u avliji kuće Radovinović Jagul 1959. godine.
Izvor: Obiteljska arhiva
Dr. Uroš Mladinov
Dr. Uroš Mladinov, sin dr. Ante i nećak dr. Josipa Mladinova rodio se 28. 05. 1910. godine u Grohotama na otoku Šolti, a umro je u Splitu 16. 08.1996. godine. Šoltanin dr. Josip Mladinov (1868.-1916.) hrvatski rodoljub spletom životnih okolnosti došao je u Imotski krajem 1890-ih u kojem je u neposrednoj blizini Modrog jezera sagradio u historicističkom stilu reprezentativnu kamenu kuću te drugu kuću u kojoj je bila ambulanta, a obje kuće sa kompletnom opremom ostavio je Gradu Imotskom. Kako je dr. Josip Mladinov bio u dobrim odnosima sa općinskim liječnikom dr. Augustinom Bitanga, ne samo po istoj profesiji nego i po političkim opcijama to je brata Antu prigodom posjeta Imotskom upoznao sa dr. Augustinom i njegovom obitelji. To poznanstvo je dr. Antu trajno usmjerilo na određeni životni put pošto se zaljubio u Antoniju Tonću kćerku dr. Augustina s kojom se vjenčao u Imotskom 1903. godine i u tom braku rođeno je troje djece Marija, Dušan i Uroš. Marija se udala za ing Antu Meichsnera, Dušan za Silvanu Morpurgo dok se Uroš nije ženio.
Otac dr. Uroša, dr. Ante Mladinov, Josipov brat završio je u Beču Medicinski fakultet kao i Josip. Dr. Uroš Mladinov poput oca Ante i strica Josipa bio je specijalist za zarazne bolesti, osnivač je zaraznog odjela splitske bolnice gdje je ostao na mjestu predstojnika do umirovljenja te je cijeli svoj radni vijek posvetio bolesnicima kao i prevenciji protiv zaraznih bolesti.
Dr. Uroš Mladinov bio je i dobar sportaš, te je kao gimnazijalac splitske Klasične gimnazije bio jedan od osnivača Jedriličarskog kluba Labud u Splitu. Kako je navedeno u izdanju Povijest hrvatskog sporta (2011) izdavača HOO dr. Uroš je uz brata ing. Dušana i nekoliko drugih sportaša bio sudionik prve Mrdujske regate 1927. godine.
Na fotografiji snimljenoj 4.10.1926. godine u foto atelijeru Rembrandt u Splitu su kćer i sinovi Tonće Bitanga i dr Ante Mladinova: dr Uroš (lijevo), Marija i ing. Dušan.
Izvor: Obiteljska arhiva
Slavko Tonković (1923.-2014.)
Slavko Tonković rođen je u Podbablju 15. prosinca 1923. godine, a umro je u Splitu 23. svibnja 2014. godine. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1951. godine. U Imotskom je radio na raznim rukovodećim poslovima iz svoje struke u poduzećima i ustanovama, te je od 1955. do 1960. godine kao honorarni profesor predavao engleski i njemački u višim razredima Gimnazije Imotski. U Građevinskom poduzeću „Ivan Lučić Lavčević“ u Splitu 1966. godine postavljen je za financijskog direktora. Kao vrhunski financijski stručnjak i poliglot (aktivno je govorio 5 svjetskih jezika) radio je u mnogim zemljama od Libije do Njemačke i Engleske. Uz redovite poslove, sastavljao je ekonomske elaborate za pojedine tvrtke, projektirao modele organizacija i funkcioniranja, te upravljanje sustavima složenih poduzeća. Za Institut za pomorsku privedu Ekonomskog fakulteta u Splitu, 1972. godine napisao je opširnu monografiju „Stambena izgradnja i stambena problematika u Splitu“ katalogiziran u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, te u Nacionalnoj i Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Nadalje je 1998. godine napisao povijesnu knjigu „Pleme Tonković u Imotskoj krajini“, rad posvećen svojim suplemenjacima koji je katalogiziran u Nacionalnoj i Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. U namjeri da što više pomogne svojim Imoćanima pri zapošljavanju, rješavanju stambenih problema i drugih pitanja, s još nekolicinom ljudi 1970. godine osnovao je društvo Imoćana u Splitu. Kao pokretač, bio je izabran za predsjednika Inicijativnog odbora, pa je u tom svojstvu na Osnivačkoj skupštini Zavičajnog društva „Imotska krajina“ iznio ciljeve i program društva.Nakon sjednice ondašnjeg državnog vrha u Karađorđevu 1.XII 1971. godine bio je smijenjen s funkcije financijskog direktora Građevinskog poduzeća “Ivan Lučić Lavčević” i saslušavan od Državne sigurnosti, posebno zbog toga što je u mj. travnju 1970. godine zajedno s bratom Antom na jednom skupu u Splitu vodio polemiku s Milutinom Baltićem o klasnom i nacionalnom u okviru sindikalnog pokreta, te o medjurepubličkim odnosima i podredjenom položaju Hrvatske. Potrebno je istaknuti da je usprkos velikoj opasnosti od jugokomunističkog režima u listopadu 1991. preko Radija Split u ime Društva Imoćana uputio poziv Imoćanima za prikupljanje pomoći radi obrane domovine. Na prvim parlamentarnim izborima u travnju 1990. godine Slavko Tonković je postavljen za nositelja izborne liste HSS za Hrvatski sabor u izbornoj jedinici Grad, te je bio najstariji živući član HSS.
Slavko Tonković vjenčao se 1952. godine s Anom Radovinović, kćeri dr. Pave i Marije Franceschi. Otac je šestero djece (Josip, Jago, Anamaria, Mila, Branko i Pave), djed trinaestoro unučadi i dvoje praunučadi.
“Sjeti se onih prije Tebe i onih što će poslije doći”
Na fotografiji snimljenoj 1952. godine u vrtu kuće Radovinović u Imotskom su supružnici Slavko i Ana AnkaTonković