{"id":862,"date":"2015-10-15T20:14:15","date_gmt":"2015-10-15T20:14:15","guid":{"rendered":"http:\/\/stariimotski.com\/?p=862"},"modified":"2023-09-07T17:34:14","modified_gmt":"2023-09-07T17:34:14","slug":"zanimljiva-povijest-jedne-imotske-obitelji-i-njihove-kuce","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=862","title":{"rendered":"Zanimljiva povijest jedne imotske obitelji i njihove kuce"},"content":{"rendered":"

\"projekt<\/a><\/p>\n

Povijest obitelji Radovinovic Jagul i njihove kuce u Imotskome objavljena na stranici Imotski svitnjak<\/p>\n

http:\/\/www.imotski-svitnjak.com\/index.php\/iz-povijesti\/item\/149-zanimljiva-povijest-jedne-imotske-obitelji-i-njihove-kuce<\/p>\n

\n

Dr. Augustin Jago Bitanga (1841. – 1912.) vjen\u010dao se u Splitu 1879. godine sa\u00a0 Marietom Lusnik (1853. \u2013 1905.) te je po dolasku u Imotski sa suprugom stanovao u ku\u0107i ispod Volta\u00a0 naslje\u0111enom od oca Pavla Paola Bitange. Kako se dr. Augustinu do 1891. godine rodilo sedmoro djece (dvoje je umrlo) stara ku\u0107a postaje tijesna i on odlu\u010duje sagraditi novu, a u njoj je ro\u0111en 01.11.1893. godine poslije 5 k\u0107eri sin Pavao Ante Mate.<\/p>\n

Dr. Augustin sagradio je obiteljsku ku\u0107u u Imotskom, po projektu izra\u0111enom u Imotskom 1879. godine (mogu\u0107e da je konzultiran be\u010dki arhitekt Haller jer postoji i varijanta projekta koja se \u010duva u obiteljskoj arhivi), te se ku\u0107a gradila od 1891. do 1892. godine du\u017eine 23.60 m, te \u0161irine 15.40 m.
\nUz ku\u0107u su po projektima (u arhivi) sagra\u0111ene i gospodarske zgrade (zgrada u kojoj je bilo skladi\u0161te zobi i sijena, gospodarskih potrep\u0161tina i poljoprivrednih strojeva te zgrada u kojoj su bile \u0161tale za goveda i konje).
\nNova ku\u0107a sagra\u0111ena je izuzetno komforno te je i za dana\u0161nje vrijeme velebna gra\u0111evina koja predstavlja ures Imotskog. Ku\u0107a je polo\u017eena kaskadno zbog nagiba terena, ima tri eta\u017ee iznad ulice te dvije ispod razine ulice. U podrumu ku\u0107e duboko pod zemljom prostire se vinski podrum du\u017eine 19.80 m, 8.20 \u0161irine i visine 5.40 m sa pet prostorija me\u0111usobno povezanim sa kamenim svodovima (\u0107emerima), a u podrum se silazi kru\u017enim kamenim stepenicama iz prizemnog stana. Kako se najve\u0107e ba\u010dve nisu mogle spustiti kroz vrata u podrum, spu\u0161tale su se kroz otvor u podu tzv. bocca porta koji se zatvarao drvenim vratnicama u prostoriji iznad (nekada\u0161njem spremi\u0161tu, a danas radnom dijelu Vinarije Glavota). U jednoj prostoriji podruma nalazi se mala prostorija tzv. ledenica sa hrastovim vratima \u0161irokim metar u kojoj su se pohranjivali blokovi leda koji su uz pomo\u0107 mazgi dopremani sa Biokova. U podrumu su se i u jednom manjem dijelu ogra\u0111enim mre\u017eom kao i danas \u010duvali pr\u0161uti prije toga osu\u0161eni u potkrovlju ku\u0107e obje\u0161eni na 50-ak kuka (kuke i danas sa\u010duvane).
\nInteresantno je spomenuti da su se pri gradnji ku\u0107e svodovi uru\u0161ili pa je dr. Augustin nakon dugog tra\u017eenja ponudio uz pla\u0107anje i svoje najbolje zemlje u polju onom majstoru kamenoklesaru koji bude uspje\u0161no sagradio svodove. Kona\u010dno kamene svodove sagradio je majstor Mijo Milas Lisica iz Zmijavaca. (Milasov praunuk ka\u017ee kako se pri\u010da o Jagulovim \u0107emerima\u00a0 prenosila usmenom predajom od pradjeda iz generacije u generaciju).
\nNa cijeloj sjevernoj strani ku\u0107e smje\u0161tena je \u010datrnja \u0161irine 3.30 m, du\u017eine\u00a0 23.20 m, zapremnine 438,3m3<\/sup> i dubine 5,725 m te je na taj na\u010din ku\u0107a bila opskrbljena vodom. Stan obitelji dr. Augustina bio je rapore\u0111en preko polovice prizemlja te izuzetno luksuzno namje\u0161ten. Spava\u0107e sobe i radna soba bile su opremljene namje\u0161tajem od orahovine naru\u010denim i dopremljenim iz Venecije uglavnom i danas sa\u010duvanim te ostalim ukrasnim predmetima. Dr. Augustin je imao veliku zbirku knjiga koje je rado naru\u010divao (bio je prvi predsjednik Hrvatske \u010ditaonice u Imotskom), a bile su smje\u0161tene u posebnim biblote\u010dnim ormarima u bibloteci. Ku\u0107a je imala kupaonicu i za ono vrijeme vrlo rijetko sustav bojlera i kade, a voda se grijala lo\u017eenjem (bojler i kada pohranjeni su danas na \u0161ufitu ku\u0107e). Kuhinja i blagavaonica su bile u suterenu ku\u0107e kao i pomo\u0107ne prostorije (skladi\u0161tenje hrane i \u017eita). Kuhinja je imala poseban ulaz za sluge koji je i danas u funkciji i tu su se pripremali slijedovi jela, a iz kuhinje bi se lo\u017eila kalijeva pe\u0107 smje\u0161tena u blagavaonici tako da bi obitelji dr. Augustina bilo ugodno u vrijeme objeda. U jednoj prostoriji prizemlja bila je svakodnevno organizirana nastava za Augustinove k\u0107eri, koju su im dr\u017eali privatni u\u010ditelji. Dr. Augustin kao op\u0107inski lije\u010dnik Imotskog i privatni lije\u010dnik okulist imao je ordinaciju sa \u010dekaonicom smje\u0161tenu u ku\u0107i sa posebnim ulazom sa isto\u010dne strane ku\u0107e.
\nAugustinov sin Pavao nakon vjen\u010danja 1923. godine sa Marijom Franceschi suteren je preuredio u stan koji je i danas nakon 90 godina ostao gotovo nepromjenjen, te je sa\u010duvao svoj izvorni oblik. Stan je opremljen kuhinjom, blagavaonicom, smo\u010dnicom (\u0161avrarobom), tinelom, spava\u0107om sobom, gostinskom sobom, sobom (kamarom) za dadilju, bibliotekom i radnom sobom, kupaonicom i skladi\u0161tem, a povezuje ih duga\u010dki hodnik. Sve prostorije su i danas opremljene autenti\u010dnim namje\u0161tajem i ukrasima. Zimi se stan dobro grijao jer je svaka prostorija imala pe\u0107, a odr\u017eavale su ga 2 sobarice.
\nIspod ku\u0107e su kaskadno smje\u0161teni vrtovi na povr\u0161ini vi\u0161e od hektara u kojima su bili ru\u017ei\u010dnjaci, te zasa\u0111ene vo\u0107ke i drugo raslinje s bezbrojnim suhozidovima i ure\u0111enim \u0161etnicama. Vrtove je izme\u0111u dva svjetska rata dodatno ure\u0111ivao dr. Pave Radovinovi\u0107\u00a0 potro\u0161iv\u0161i zna\u010dajna financijska sredstva. Tako je u vrtove proveden sustav navodnjavanja i izgra\u0111ene kamene kade za svakog \u010dlana obitelji za ugodna \u201ebanjanja\u201c ljeti. (Danas su vrtovi uglavnom zapu\u0161teni, ali ih ba\u0161tinici planiraju postupno urediti i koliko bude mogu\u0107e vratiti prvobitni izgled).
\nPodrum ku\u0107e Radovinovi\u0107 Jagul od 2012. godine iznajmljen je Vinariji Glavota koja u prostorima podruma pohranjuje svoja vina te ih prezentira grupama turista i zainteresiranih osoba. Ba\u0161tinici obitelji su odlu\u010dili podrum dati u zakup jer nitko ne \u017eivi u Imotskom, a htjeli su na neki na\u010din vratiti \u017eivot u vremenom zapu\u0161teni podrum jer kako je rekla\u00a0 na\u0161a majka Anka Radovinovi\u0107 Tonkovi\u0107: \u201eKu\u0107a bez ljudi umire\u201c.
\nNakon II. svjetskog rata ku\u0107a dr. Pave Radovinovi\u0107a je nacionalizirana (kao i dr. Pavine ku\u0107e ispod Volta i Pjace). U posjedu obitelji ostalo je prizemlje i suteren ku\u0107e, te dio vrtova ispred ku\u0107e. U druge stanove naprosto su useljeni stanari odnosno vi\u0161e razli\u010ditih obitelji. Uz velike napore i znanja na\u0161eg oca Slavka Tonkovi\u0107a ku\u0107a je vra\u0107ena obitelji 1970. godine, a stanari postupno iseljavani. Nakon smrti dr. Pave Radovinovi\u0107a (1985.) ku\u0107a se 1986. godine ponovno poku\u0161ala oduzeti (nevi\u0111eni pravni cirkus i doslovno poku\u0161aj otmice) me\u0111utim bezuspje\u0161no, tako da danas u ku\u0107i nema zakupoprimaca (osim jedne obitelji koji su i ku\u0107epazitelji) ve\u0107 je cijela ku\u0107a sa svim pripadaju\u0107im vrtovima u vlasni\u0161tvu ba\u0161tinika obitelji.<\/p>\n

Kratka biografija \u010dlanova obitelji Bitanga Radovinovi\u0107 koji su imali zna\u010dajnu ulogu u dru\u0161tvenom i gospodarskom \u017eivotu, te su ispisivali povijest grada Imotskoga u drugoj polovici 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a.<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

\n

Pavao Paolo Bitanga<\/strong><\/p>\n

Pavao Paolo Bitanga sin Andrije ro\u0111en je u Runovi\u0107ima 10. 05.1786. godine, a umro je u Imotskom 21.01.1864. godine. Kako je Pavlov stric bio fra Fortunat Radovinovi\u0107 (Bitanga) imotski gvardijan, Pavao je zavr\u0161io Franjeva\u010dku gimnaziju u Sinju, ali se nije\u00a0 zaredio, te se 1805. godine doseljava u Imotski kao prvi Runovi\u0107anin, a otac mu kupuje ku\u0107u ispod Volta. U Imotskom se 1816. godine vjen\u010dao za mje\u0161tanku Katu \u010celan pok. Nikole s kojom je imao tri sina i pet k\u0107eri. Pavlovi\u00a0 sinovi su: Frane Francesco (1818.-1887.), slu\u017ebenik u poreznom uredu u Imotskom o\u017eenjen za\u00a0 Anamariu Nani (1824.-1878.), Andrija Andrea (1820.-1878.), dr\u017eavni slu\u017ebenik u Zadru o\u017eenjen za Rosu Papucia (1827.-1864.)\u00a0 i dr. Augustin Jago. Pavlove k\u0107eri su:\u00a0 Lucija ro\u0111. 1823. god. vjen\u010dana za Ivana Raku (Nikolin otac), Marija Ana ro\u0111. 1828. god vjen\u010dana za Andriju Tripala (Josipov otac), Cecilija ro\u0111. 1830. god\u00a0 vjen\u010dana za Andriju Vrdoljaka (Lui\u0111ijev otac), Vancija ro\u0111. 1833. god. vjen\u010dana za Domenica Truccolo (Remigov i Fabjanov otac) i Angela Nina ro\u0111. 1836. god. vjen\u010dana za Mihovila Mi\u0161u Vrdoljaka (Milkin i Ljubin otac). Potomci Pavla Bitange su preko \u017eenidbenih veza njegove djece rodbinski\u00a0 povezani sa gotovo cijelim Imotskim.
\nPavao je za po\u010detak 19. stolje\u0107a bio pismen i \u0161kolovan \u010dovjek, a kako je uz to bio pametan, po\u010deo se baviti posebnom trgovinom u kojoj se brzo sna\u0161ao. Naime kupovao je zemlje i terene koji su bili djelomi\u010dno pod vodom, pa ih je dobivao vrlo jeftino, a predvi\u0111ao je da \u0107e oni vremenom presu\u0161iti, pa \u0107e onda on i naro\u010dito njegovi nasljednici od toga imati velike koristi. Poznata je njegova uzre\u010dica koja se prenosi u obitelji generacijama: “Kupuj zemlje dokle okom mo\u017ee\u0161 vidjeti, a ku\u0107u da glavu mo\u017ee\u0161 sakriti”. Pavao Bitanga je bio prvi u Imotskoj krajini koji nije bacao kukurozovinu poslije runjenja zrna, nego je koristio kao gorivo, te su njegov “izum” brzo prihvatili svi ostali. U\u00a0 usmenoj predaji obitelji sa\u010duvano je da\u00a0 je Pavao\u00a0 pomagao nov\u010dano i na drugi na\u010din hajducima, te se i sam znao provu\u0107i duboko u njihov teritorij preobu\u010den u \u017eenu radi opasnosti po svoj \u017eivot.<\/p>\n

Alfonso Maia Bitanga<\/strong><\/p>\n

Alfonso Maia Bitanga (1851.-1925.), sin Frane (brat dr. Augustina) i Spli\u0107anke Anamarie Nani koji su uz njega imali jo\u0161 16 djece (u\u010ditelj An\u0111ule, \u010dlan 1. poznate imotske glazbe Pjerin, Ursulina, Elizabeta Li\u017ea). Alfonso Bitanga je bio uspje\u0161an i uva\u017eeni Na\u010delnik Imotskog 1898.-1899. godine, te\u00a0 poznati trgovac. Daje se citat iz Narodnog lista: “Biv\u0161em na\u010delniku Bitangi izjavljeno je priznanje i zahvalnost za njegov dosada\u0161nji po\u017ertvovni, rodoljubni i po\u0161teni rad” .N.L. br. 56. str. 2, br. 64. str. 5, br 65. str. 3. Alfonso Maia Bitanga je bio prvi poznati kapelnik Imotske glazbe osnovane 1875. godine. Alfonso je bio i izuzetno dobar upravitelj Jagulovih imanja dok je Pavao Augustinov sin studirao pravo u Be\u010du i Grazu.<\/p>\n

An\u0111eo An\u0111ule Bitanga<\/strong><\/p>\n

An\u0111eo An\u0111ule Bitanga (1863.-1942.) jedan je od slavnih imotskih u\u010ditelja, prvi ravnatelj Pu\u010dke i Gra\u0111anske \u0161kole u Imotskom sagra\u0111ene 1911.godine. Uvijek je nosio lulu sa kami\u0161em od drenovine du\u017eim od metra koju su uz uzvik “Sad sam te ulovio” zapamtili imotski \u0111aci jer je njome dijelio “srdele”.Generacije imotskih \u0111aka nadu\u010ditelj An\u0111ule obdario je velikim znanjem osobito o razdoblju antike. Fra Vjeko Vr\u010di\u0107 je zapisao: \u201cNekada\u00a0 bi dvojica \u0161kolskih kolega fra Jako i An\u0111ule poslije podne pro\u0161etali Pjacom. U rukama bi nosili \u0161tapove kojim bi udarali po tlu.Povirivalo se iz du\u0107ana, duboko se naklanjalo dvojici staraca\u201c. Nadu\u010ditelj An\u0111ule bio je i u\u010diteljom djeci dr. Augustina, a kako se bavio astronomijom za zvjezdanih ve\u010deri u avliji ku\u0107e Radovinovi\u0107 davao je prve poduke iz astronomije djeci dr. Pave Radovinovi\u0107a.<\/p>\n

Dr. Augustin Jago Bitanga<\/strong><\/p>\n

Dr. Augustin Jago Bitanga (04.02.1841.-12.02.1912.) najmla\u0111i sin Pavla Bitange. Augustin je u Splitu zavr\u0161io klasi\u010dnu gimnaziju 1862. godine, a u Padovi\u00a0 na “Facolta di medicina e chirurgia di Re Universita di Padova” zavr\u0161io je studij medicine diplomirav\u0161i 1870. godine. Dr Augustin Bitanga je prvi imotski sin koji je zavr\u0161io studij medicine, te je bio op\u0107inski lije\u010dnik Imotskog. Vjen\u010dao se u Splitu 11. srpnja 1879. godine sa\u00a0 Marietom Lusnik (1853. \u2013 1905.). U njihovom braku ro\u0111eno je pet k\u0107eri: Katinka, Antonia, Zorka, Milena i Slavka, te jedini i najmla\u0111i sin Pavao Ante Mate. Dr. Augustin\u00a0 Bitanga uvijek se isticao kao hrvatski rodoljub, te je sudjelovao u svim politi\u010dkim aktivnostima. Bio je predsjednik Hrvatske narodne stranke, predsjednik Hrvatske \u010ditaonice osnovane i sve\u010dano otvorene 1875. godine u Imotskom, delegat za sjedinjavanje Hrvatske i Dalmacije. Prijateljevao je sa suvremenicima i politi\u010dkim istomi\u0161ljenicima kao \u0161to su don Mihovil Pavlinovi\u0107, don Josip Vergilije Peri\u0107, nadbiskup barski \u0160imun Milinovi\u0107, u\u010ditelj Martin Pera i drugi. Dr. Augustin je od 1871. godine uz Nikolu Miro\u0161evi\u0107a bio i predstavnik \u0161kola u Imotskoj krajini te je izda\u0161no financirao gradnju \u0161kola u svom zavi\u010daju, a ponajvi\u0161e je radio na opismenjavanju. Usmenom predajom u obitelji poznato je da je dr. Augustin ustupio svoju ko\u010diju okovanu srebrom caru Franji Josipu I. za vrijeme posjeta Imotskom 1875. godine.
\nPovjesni\u010dar prof. Ante Ujevi\u0107 je u 2. izdanju knjige “Imotska krajina” (1991.) dr. Augustina Bitangu uvrstio u istaknute i ugledne ljude Imotske krajine cit:
\n…Dr. Augustin Bitanga dolazi, uz ostale, u red imotskih rodoljuba. Rodio se u Imotskom 04. lipnja 1841., gdje je i umro 5. velja\u010de 1912. Bio je op\u0107inskim lije\u010dnikom i tu du\u017enost savjesno vr\u0161io te kao \u010dovjek plemenite du\u0161e bio voljen od naroda Imotske krajine. Bio je i predsjednikom Hrvatske stranke, pobornikom i prista\u0161om M. Pavlinovi\u0107a u borbi za narodni prepored svoga zavi\u010daja…
\nNadalje se\u00a0 izdvajaju\u00a0 citati iz 1. izdanja knjige “Imotska krajina”\u00a0 (1953):
\n…Godine 1895. Imotska Krajina tra\u017ei sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. U ime naroda Imotske Krajine potpisani su dr. Augustin Bitanga i dr. Iko Jerkovi\u0107….Kao nezavisni narodni ljudi isti\u010du se dr. Augustin Bitanga kasnije op\u0107inski lije\u010dnik…..Imotska krajina ove godine gubi (1912.) jednog od uzornih rodoljuba, \u010dovjeka plemenite du\u0161e, predsjednika Hrvatske stranke, pobornika i prista\u0161u Pavlinovi\u0107eve herojske garde, dr. Augustina Bitangu…<\/p>\n

Marieta\u00a0 Lusnik<\/strong><\/p>\n

Marieta Lusnik (1853. \u2013 1905. ) supruga dr. Augustina Bitange Jagula. Dr Augustin i Marieta upoznali su se u Veneciji na \u010duvenom karnevalu, a vjen\u010dali su se u Splitu 11. srpnja\u00a0 1879. godine. Marieta, splitska veleposjednica \u0161kolovana u Veneciji jedina\u00a0 je\u00a0 k\u0107i\u00a0 Antonie Carminati\u00a0 i Mathiasa Lusnika. Marijetinoj majci Antoniji i baki Gianini Nonveiller Imotski je bio\u00a0 nepoznati gradi\u0107 na kraju svijeta i bile su jako\u00a0 tu\u017ene jer su mislile da nje\u017ena Marieta naviknuta na gradski na\u010din \u017eivota odlazi \u017eivjeti kako su govorile \u201cme\u0111u hajduke\u201d ; \u201cpovera nostra Maria entra nel vivo con hajduci\u201d. Me\u0111utim nakon nekog vremena promijenile su mi\u0161ljenje jer je Marieta bez obzira \u0161to je jedva govorila hrvatski\u00a0 prihvatila i zavoljela\u00a0 Imotski u koji je\u00a0 donijela svoj na\u010din \u017eivota, te je\u00a0 sa dr. Augustinom \u017eivjela u sretnom braku u kojem je ro\u0111eno pet k\u0107eri i jedini sin Pavao. Po kazivanju Marijetinog sina dr. Pave unucima jednom prilikom je u Imotski do\u0161lo dvoje putopisaca Francuza koji su\u00a0 izgledali sumnjivo te su uhi\u0107eni i privedeni na sud koji je bio u ku\u0107i Mar\u010de uz pratnju \u017eandara. Sudac nije razumio neznance te su zamolili Marijetu koja je savr\u0161eno govorila francuski da bude tuma\u010d. Poslije su spa\u0161eni i zahvalni Francuzi umjesto no\u0107i u pr\u017eunu pozvani na ve\u010deru\u00a0 i konak kod dr. Augustina i supruge Mariete. Marieta je do\u017eivila vjen\u010danje samo k\u010deri Ton\u0107e 05. rujna 1903. godine za dr. Antu Mladinova u Imotskom kada je i organizirala rasko\u0161no vjen\u010danje na kojem su mjesec dana\u00a0 bila anga\u017eirana 2 kuhara iz Be\u010da za pripremu raznih jela i slastica. Marietina majka Antonia Carminati Lusnik nad\u017eivila je k\u0107er, te su djeca\u00a0 dr. Augustina postali ba\u0161tinici njenih\u00a0 zemalja i ku\u0107a u Splitu i okolici.
\nSve k\u0107eri Mariete i dr. Augustina su se udale i napustile Imotski osim najstarije i to Katinka\u00a0 za dr. Milu Vukovi\u0107a,\u00a0 Antonia Ton\u0107a za dr. Antu Mladinova\u00a0 (Josipova brata), Zorka za kap. Niku Cerezina, Milena za dr. Lavoslava Ivan\u010devi\u0107a i Slavka za dr. Karla Zoreca.<\/p>\n

Dr.\u00a0 Pavao Radovinovi\u0107 (Bitanga) Jagul<\/strong><\/p>\n

Dr.\u00a0 Pavao\u00a0 Radovinovi\u0107 ro\u0111en kao Pavao Ante Mate\u00a0 Bitanga\u00a0 01. 11. 1893 godine, a umro je 25. 09.1985. godine. Dr. Pavao jedini je sin dr. Augustina, a po kazivanju samog dr. Pave\u00a0 na dan njegovog ro\u0111enja cijeli dan su zvonila zvona na crkvi sv. Frane. Zavr\u0161io je Klasi\u010dnu gimnaziju u Splitu gdje je maturirao 1912. godine. Te godine umire mu otac i mladi Pavao umjesto \u017eeljenog studija medicine upisuje pravo na Carskom sveu\u010dili\u0161tu Franje Josipa I. u Be\u010du da bi se \u0161to prije vratio u Imotski gdje je imao i obveze i odgovornosti upravljati ku\u0107ama i velikim zemlji\u0161nim posjedima (za njegove odsutnosti upravitelj je bio ro\u0111ak Alfonso Maia Bitanga). Pavao nakon tri godine u Be\u010du nastavlja studij prava u Grazu gdje je i diplomirao i doktorirao 1919. godine. Te godine Pavao je svojoj obitelji vratio staro obiteljsko prezime Radovinovi\u0107. Po povratku u Imotski\u00a0 radio je kod javnog bilje\u017enika dr. Huga Montija, da bi sam neko vrijeme izme\u0111u dva rata radio kao javni bilje\u017enik, a 1937. godine polo\u017eio je suda\u010dki ispit pred Apelacionim sudom u Splitu. Dr. Pavi je iza II. svjetskog rata bilo zabranjeno raditi kao javnom bilje\u017eniku, a istovremeno mu je nacioniliziran znatan dio zemalja i sve ku\u0107e (ostavljen manji dio za stanovanje). Da bi omogu\u0107io djeci \u0161kolovanje bavio se poljoprivredom na dijelu zemalja koje su mu ostavljene i odr\u017eavanjem posjeda. Do tada vrlo aktivan potpuno se povukao iz javnog \u017eivota i do kraja \u017eivota se nije htio u ni\u0161ta uklju\u010divati. Za ponudu tada\u0161nje vlasti 10-tak godina iza rata da radi kao sudac na Sudu u Imotskom pod odre\u0111enim uvjetima nije htio ni \u010duti. Tek sredinom 1970-ih uz pomo\u0107 k\u0107eri Anke i zeta Slavka dr. Pave je po\u010deo dobivati\u00a0 mirovinu.
\nIzme\u0111u dva rata u ku\u0107u Radovinovi\u0107 dolazili bi svake srijede prosjaci i u avliji ku\u0107e su se u velikim bakrama kuhali kukuruz i slani grah jer iza I. svjetskog rata nije bilo hrane. \u201ePape je htio (po pri\u010di k\u0107eri Anke) da ja i Jago dijelimo prosjacima i mi bi gu\u0161tali, oni su imali male te\u010dice u koje bi im stavljali hranu, poslije su htjeli novac pa bi im svima isto pripremili\u201c
\nDr. Pave vjen\u010dao se 15.11.1923. godine za Mariju pl. Franceschi k\u0107i Ane pl. Grubi\u0161i\u0107 i pl. Josipa Bepa, te su imali \u010detvoro djece Augustina Jagu (1924.-1999.), Anu Anku (1926.-2012.), Mariju (1929.-2009.) i Zoru (1930.-2005.).
\nAugustin Jago o\u017eenio se za u\u010diteljicu Maru Kusi\u0107 (1929.) te imaju tri sina Pavu, Tomu i Branka, a svi \u017eive u \u0160vicarskoj; Anka se udala\u00a0 1952. za dipl.oec. Slavka Tonkovi\u0107a (1923.-2014.) te imaju \u0161estoro djece Josipa, Jagu, Anamariu, Milu, Branka i Pavu; Zora se udala za dipl.ing. Stipu Ro\u0161\u010di\u0107a (1924.-2013.), te imaju Zdeslava i Mariju koji \u017eive u \u0160vicarskoj.<\/p>\n

Marija pl. Franceschi<\/strong><\/p>\n

Marija pl. Franceschi (1899.-1968.) supruga dr. Pave ro\u0111ena je na Perinu\u0161i. Marija je poha\u0111ala u Zadru licej sv. Dimitrija, prvu privatnu vi\u0161u \u0161kolu gimnazijskog tipa za djevojke iz plemi\u0107kih obitelji. Marija je bila vi\u0161estruko talentirana, prekrasno je pjevala, te su unucima u sje\u0107anju ostale “canzone di Napoli”, bila je jako nadarena slikarica ba\u0161 kao i njena sestra Mila, te bra\u0107a Toni, Zane i Frane, te je cijeli svoj \u017eivot bez obzira na velike obveze kada je god mogla slikala u raznim tehnikama \u010dak i u bolnici, te se bavila umjetno\u0161\u0107u na razne na\u010dine kroz vezenje, ukra\u0161avanje i dizajniranje. Marija Franceschi je po rije\u010dima k\u0107eri Anke bila otvorena za svakoga, a dr.Veljko Vukovi\u0107, ne\u0107ak dr. Pave napisao je u svojim memoarima (dosad neobjavljenim) …\u201cdr. Pavina supruga bila je najbolja \u017eena koju sam poznavao\u201c. Sli\u010dno je naveo i fra Vjeko Vr\u010di\u0107 u govoru poslije smrti dr. Pave u kojem se osvrnuo na Mariju govore\u0107i o njoj kao plemenitoj \u017eeni koja je svima rado pomagala.<\/p>\n

Anamaria Maru\u0161i\u0107 Tonkovi\u0107<\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povijest obitelji Radovinovic Jagul i njihove kuce u Imotskome objavljena na stranici Imotski svitnjak http:\/\/www.imotski-svitnjak.com\/index.php\/iz-povijesti\/item\/149-zanimljiva-povijest-jedne-imotske-obitelji-i-njihove-kuce Dr. Augustin Jago Bitanga (1841. – 1912.) vjen\u010dao se u Splitu 1879. godine sa\u00a0 Marietom Lusnik (1853. \u2013 1905.) te je po dolasku u Imotski sa suprugom stanovao u ku\u0107i ispod Volta\u00a0 naslje\u0111enom od oca Pavla Paola Bitange. Kako se […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":863,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/862"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=862"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/862\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3838,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/862\/revisions\/3838"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/863"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=862"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=862"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=862"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}