{"id":855,"date":"2015-09-17T22:03:08","date_gmt":"2015-09-17T22:03:08","guid":{"rendered":"http:\/\/stariimotski.com\/?p=855"},"modified":"2017-03-10T21:41:56","modified_gmt":"2017-03-10T21:41:56","slug":"ivan-rendic-tuzna-sudbina-jednog-velikana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=855","title":{"rendered":"Ivan Rendi\u0107, tu\u017ena sudbina jednog velikana"},"content":{"rendered":"
\n
\n
\"IVAN<\/a><\/div>\n
\n

Hrvatski kipar Ivan Rendi\u0107 ro\u0111en je 27. kolovoza 1849.godine u Imotskom, od majke Lukrice Gospodneti\u0107 iz Dola i oca Petra Rendi\u0107a An\u0111elovi\u0107a, zidara iz Supetra, a umro je u Splitu 29. lipnja 1932. godine na dan kada Supetar slavi svoje za\u0161titnike Sv. Petra i Pavla. Otac Ivana Rendi\u0107a radio je te 1849. godine u Imotskom kao zidar na gradnji dviju ku\u0107a Andrije Lauri\u0107a, Bra\u010danina iz Donjeg Humca koji je o\u017eenio Domenicu Mazzi, k\u0107i\u00a0 dr. Antonia Mazzia, te se mali Ivan rodio u ku\u0107i koja se nalazila u Jezeranskoj ulici. Obitelj je napustila Imotski kada je Ivan imao tri mjeseca i vratila se u Supetar gdje je Rendi\u0107 proveo djetinjstvo. U kronikama je zapisano da su iz Imotskog i\u0161li pje\u0161ice preko Zadvarja i Ku\u010di\u0107a do Omi\u0161a i dalje brodom do Supetra sa magarcem na kojeg je bila natovarena prtljaga i ko\u0161ara u kojoj je le\u017eao mali Ivan. Ivan Rendi\u0107 je bio prvi hrvatski kipar novijeg razdoblja, Umjetni\u010dku akademiju zavr\u0161io je 1871. godine u Veneciji. Brojni su njegovi spomenici razasuti od Trsta, Rijeke, Zagreba, Venecije, Dubrovnika, do naravno Supetra i otoka Bra\u010da. Modeli su mu bili brojni hrvatski velikani (Gunduli\u0107, Preradovi\u0107, Gaj, Ka\u010di\u0107 \u2013 Mio\u0161i\u0107, i dr.). Utro je temelje kiparima koji \u0107e ga slijediti i ponovno razviti hrvatsku skulpturu: Me\u0161trovi\u0107u, Rosandi\u0107u, Kr\u0161ini\u0107u i dr., i zbog toga se smatra ocem modernog hrvatskog kiparstva. Ivan Rendi\u0107 zavr\u0161io je \u017eivot tragi\u010dno zaboravljen od prijatelja, slijep. Zar mo\u017ee i smije netko podcjenjivati napore jednog Ivana Rendi\u0107a, koji je stekao velike zasluge za stvaranje na\u0161e kiparske umjetnosti…<\/p>\n<\/div>\n

\n
\n

Luka Dragi\u010devi\u0107 Parader donirao je Zakladi \u201cOTOK BRA\u010c \u2013 negdje izme\u0111u mora i zvijezda\u201d originalnu fotografiju kipara Ivana Rendi\u0107a, koju je snimio \u010duveni fotograf Petar Ruljan\u010di\u0107, vlasnik tada\u0161njeg foto ateljea Olimpija u blizini splitskog \u0110ardina. Fotografija je snimljena samo \u010detiri dana prije kipareve smrti 1932. godine. Ogromnu kolekcionarsku vrijednost daje joj posljednja poruka koju je Ivan Rendi\u0107 vlastoru\u010dno napisao na pole\u0111ini (Ospilat Split, Un nai veliku zalost. Sbogum.), Bolnica Split. U najve\u0107oj \u017ealosti. Zbogom.<\/span><\/p>\n

Upravo u vrijeme kada su se spremali proslaviti svoj zlatni pir 1927. godine, te\u0161ko se razboljela Rendi\u0107eva supruga Olga, koja je nakon ne\u0161to vi\u0161e od godinu dana i umrla. Malo novca, kojeg je preostalo od pla\u0107anja svih lije\u010dni\u010dkih tro\u0161kova, jedva da je bilo dovoljno da se Olga prenese u Trst i tamo pokopa pored k\u0107erke Drine. Ivan Rendi\u0107 je \u017eivio u dvosobnom stanu u prizemlju ku\u0107e Sin\u010di\u0107 u blizini \u017eupne crkve, a bez ikakvih prihoda i poslova nije mogao pla\u0107ati najam i morao je iseliti. Kiparski velikan koji je imao najljep\u0161i atelje u Trstu, \u010dovjek koji je portretirao cara Franju Josipa, crnogorski kne\u017eevski dvor, grofove, istaknute Hrvate svog vremena, dobitnik odlikovanja ruskog cara, odlikovanja kralja Aleksandra, miljenik Gladstonea, Strossmayera, Tommasea, Duprea, Ujevi\u0107a, Me\u0161trovi\u0107a i Mato\u0161a, pionir hrvatskog kiparstva i autor fantasti\u010dnih djela, morao je potra\u017eiti zaklon kod svoje biv\u0161e slu\u0161kinje Katice Jak\u0161i\u0107. Zavr\u0161io je u maloj potleu\u0161ici u predjelu Glavica, nastavio \u017eivot u krajnjoj bijedi i zapu\u0161tenosti, spavao na podu na staroj slamarici, \u017eivio u prljav\u0161tini i gladi, zaboravljen od svih. Posljednje godine svog \u017eivota proveo je doslovno prose\u0107i po Supetru. Osamdesetpetogodi\u0161nji kipar bi nosio sa sobom bo\u010dicu, pa molio ljude malo ulja, ribe nakon ulova ili lijekove u apoteci. Jedina osoba koja bi povremeno obi\u0161la te\u0161ko bolesnog i ve\u0107 gotovo slijepog kipara, bila je starica Ana Damjanovi\u0107. Od ostalih nitko. Od rodbine nitko.<\/p>\n

Tragikomedija od sprovoda<\/p>\n

Kao \u0161to je \u017eivot Ivana Rendi\u0107a lebdio negdje izme\u0111u slave i zaborava, vrhova i padova, hvale i prijezira, tako je i njegova smrt postala tragikomi\u010dna. Umro je 29. lipnja 1932. godine na rukama jedne bludnice veneri\u010dnog odjela bolnice u Splitu, oronuo, pokraden,\u00a0slijep i ostavljen od svih. Tragikomedija se nastavila kada je u Rendi\u0107ev mrtva\u010dki sanduk uba\u010dena i ruka jedne djevojke, koja je nastradala prilikom demonstracija u Ka\u0161telima. U posljednji \u010das op\u0107inska uprava grada Splita odlu\u010duje odati po\u010dast velikom umjetniku i preuzeti tro\u0161kove sprovoda. U bolni\u010dkoj kapeli je napravljen odar, pred kojim su hodo\u010dastili brojni gra\u0111ani, kipar Mirkovi\u0107 je odlio posmrtnu masku, o smrti su obavije\u0161tene brojne ustanove u zemlji i inozemstvu, iznesen je kroz velika bolni\u010dka vrata, \u0161to je tada bila velika \u010dast, a sam sprovod je bio posebno sve\u010dan. Krenuo je Bosanskom ulicom, Narodnim trgom, pa Kre\u0161imirovom ulicom do Peristila, a sudjelovali su brojni predstavnici vlasti, sve\u0107enstva, umjetnici i gra\u0111ani. Zvonilo je veliko zvono katedrale Sv. Dujma, na vrhu Marjana, zgrade Narodnog muzeja i Galerije umjetnina spu\u0161tene su zastave na pola koplja, odr\u017ean je pozdravni govor na Peristilu, a sve\u010dana kola prenijela su lijes do crkve Sv. Petra i kasnije na Lovrinac. Ovim posebno sve\u010danim sprovodom Spli\u0107ani su umirili svoju savjest, ali nisu Bra\u010dani koji \u017eive u Splitu.<\/p>\n

Sjetili su se da je Rendi\u0107 ipak njihov, da su ga zapustili za \u017eivota i zagor\u010dali mu starost, pa shvatili da je ovo posljednja prilika da speru ljagu s budu\u0107ih nara\u0161taja, pa po\u0161alju brzojav u Supetar, da ga ipak sahrane na Bra\u010du. Doslovno se nad lijesom u mrtva\u010dnici na Lovrincu, prepirao supetarski na\u010delnik sa Spli\u0107anima, da mu dozvole da uzme Rendi\u0107a i da ga za tri dana sahrani u Supetru. Kako se grobari ne bi morali ponovo vra\u0107ati po lijes, prenijeli su Rendi\u0107a nazad u grad i spremili ga u svoje skladi\u0161te u podrumima Dioklecijanove pala\u010de. Na dan drugog sprovoda tra\u017eili su Supetrani Rendi\u0107a po Lovrincu, jedva ga u panici prona\u0161li u podrumima pala\u010de, pa malim ribarskim brodom, po jakom jugu prevezli u svoje ljubljeno mjesto. Nisu ni bili sigurni da su uzeli pravi lijes, ali ga zbog vru\u0107ine nisu smjeli otvarati.<\/p>\n

Tako je pokopan Ivan Rendi\u0107. Iz drugog poku\u0161aja, uz velike po\u010dasti, u tu\u0111u grobnicu, u grob bez natpisa i spomenika.<\/p>\n

1<\/span><\/a><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvatski kipar Ivan Rendi\u0107 ro\u0111en je 27. kolovoza 1849.godine u Imotskom, od majke Lukrice Gospodneti\u0107 iz Dola i oca Petra Rendi\u0107a An\u0111elovi\u0107a, zidara iz Supetra, a umro je u Splitu 29. lipnja 1932. godine na dan kada Supetar slavi svoje za\u0161titnike Sv. Petra i Pavla. Otac Ivana Rendi\u0107a radio je te 1849. godine u Imotskom […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,15],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/855"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=855"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/855\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":997,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/855\/revisions\/997"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=855"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=855"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=855"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}