Dana 14. listopada 2026. godine navr\u0161ilo se 118 godina od dolaska \u010dasnih sestara, franjevki iz Maribora u Imotski. Fra Stanko Maru\u0161i\u0107, gvardijan imotskog samostana u razdoblju od 1907. do 1911. godine odlu\u010dio je dovesti \u010dasne sestre franjevke u Imotski radi odgoja i pouke djece u zabavi\u0161tu i siroti\u0161tu. Franjevke su do\u0161le u Imotski 14. listopada 1908. godine te su zapo\u010dele pou\u010davati pjevanje, a \u017eensku mlade\u017e ru\u010dnom radu, njema\u010dkom i talijanskom jeziku. Zabavi\u0161te 1909. godine poha\u0111a 22 djece, a 1910. godine broj se pove\u0107ava na 38. Godine 1911. zabavi\u0161te poha\u0111a 37 djece, \u0161kolu ru\u010dnog rada 30 djevojaka, \u0161kolu za jezik 20 polaznika. Za onda\u0161nji mali Imotski to je bio velik broj. Uz stare\u0161icu Rozu Jug, stigle su Joahima Pilat, u\u010diteljica crkvenog pjevanja i zabavi\u0161ta te pripravnica Marica Su\u0161ac, u\u010diteljica ru\u010dnog rada. U svoju ku\u0107u na privremeni smje\u0161taj primila ih je Domenica Rosa Mazzi (1865.-1915.), supruga dr Antonia Mazzi i k\u0107i jedinica Andrije Lauri\u0107a, predsjednika imotskog suda. Casne sestre zatim prelaze u ku\u0107u Javne dobrotvornosti koju je 1847. godine sagradio Andrija Lauri\u0107 i ostavio je ustanovi za siromahe. One \u0107e u toj tro\u0161noj ku\u0107i ostati sve do 8. 12. 1910. godine kada sklopaju pogodbu sa Petrom Benzon za kupnju njegove velike ku\u0107e. Cijena joj je bila 55.000 kruna te su \u010dasne novac pozajmile od Veresijskog zavoda u Zadru. Nakon zavr\u0161etka II. svjetskoga rata \u010dasne sestre su se 1945. godine sklonile u Franjeva\u010dki samostan, gdje ostaju sve do 1966. godine. Op\u0107ina im je dala iznos od 12 miliona dinara, s kojim novcem su kupile ku\u0107u dr \u0160ime Peliceri\u0107a. Nakon \u0161to su vi\u0161e puta bile prisiljene mijenjati mjesto stanovanja od 1976. godine sestre franjevke kona\u010dno prebivaju u vlastitoj ku\u0107i koju su im darovali Danica i Norbert Vu\u010demilovi\u0107. Zabavi\u0161te za djecu kojeg su vodile sestre franjevke radilo je do II svjetskog rata kada postaje dr\u017eavno dok je siroti\u0161te prestalo s radom uo\u010di II. svjetskog rata. \u010casne sestre su aktivno sudjelovale u \u0161kolstvu Imotskoga i van svoje ku\u0107e. Tako je \u010dasna sestra Benedikta \u017dupan\u010di\u010d, sestra slovenskog pjesnika Otona \u017dupan\u010di\u010da radila kao nastavnica u Gra\u0111anskoj \u0161koli u Imotskome. Iznenada je umrla u prosincu 1916. godine i \u0161to je malo poznato pokopana je na imotskom groblju Gospe od An\u0111ela. Nakon I. svjetskog rata Op\u0107ina je povjerila \u010dasnim sestrama vo\u0111enje pu\u010dke kuhinje u Imotskom.. Izme\u0111u dva rata zabavi\u0161te je vodila sestra franjevka Henrika Glin\u0161ek, profesorica klavira i voditeljica crkvenog zbora koja je dva duga mandata boravila u Imotskom, a mnoge imotske djevojke podu\u010davala je sviranju klavira. Stotine Imo\u0107ana pro\u0161lo je kroz glazbenu \u0161kolu \u010dasnih sestara franjevki, a mnogi i mnogi su kod \u010dasnih dobili svoju prvu glazbenu naobrazbu. Od osnivanja Republike Hrvatske \u010dasne sestre iz svog samostana vode crkveno pjevanje i dr\u017ee vjeronauk u Imotskom, Prolo\u0161cu, Podbablju i Zmijavcima.
Na fotografiji snimljenoj 1931. godine su djeca iz zabavi\u0161ta, a s njima je sestra franjevka Henrika Glin\u0161ek, profesorica klavira i voditeljica crkvenog zbora<\/p>\n\n\n\n
Fra Vjeko Vr\u010di\u0107 (1967) Odjeci
Fra Vjekin vijek (2013), prilago\u0111eni dijelovi teksta “\u010casne sestre u Imotskom”<\/p>\n\n\n\n
Fotografija u obiteljskoj arhivi <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dana 14. listopada 2026. godine navr\u0161ilo se 118 godina od dolaska \u010dasnih sestara, franjevki iz Maribora u Imotski. Fra Stanko Maru\u0161i\u0107, gvardijan imotskog samostana u razdoblju od 1907. do 1911. godine odlu\u010dio je dovesti \u010dasne sestre franjevke u Imotski radi odgoja i pouke djece u zabavi\u0161tu i siroti\u0161tu. Franjevke su do\u0161le u Imotski 14. listopada […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4583,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,15],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4582"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4582"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4582\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4584,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4582\/revisions\/4584"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4583"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4582"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4582"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4582"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}