Drugi Morejski rat ili \u201eMali rat\u201d izme\u0111u Republike Sv. Marka (Venecije) i Osmanskog Carstva zapo\u010dinje 1714. godine, a potrajati \u0107e do 1718. godine. Ratne operacije su se vodile na \u0161irokom podru\u010dju od Moreje (Peloponeza), Sjeverne Albanije, Crne Gore i Dalmacije. Ovaj rat je ujedno i zadnji rat izme\u0111u ove dvije sile koji je za Imotski kraj imao presudnu va\u017enost u njegovom oslobo\u0111enju i ponovnom pripajanju kr\u0161\u0107anskom svijetu. Kako sam rat nije krenuo dobro za Mleta\u010dku stranu koja nikako nije mogla iskoristiti Habsbur\u0161ke pobjede nad Osmanlijama na Sjeveru, Generalni Providur za Dalmaciju Alvise III. Mocenigo pritisnut od Venecijanskog Senata priprema ratne operacije u Dalmaciji i Crnoj Gori kako bi poku\u0161ao okrenuti ratnu sre\u0107u. Jedan od ciljeva ratnih operacija u Dalmaciji je bilo osvajanje Imotskog. Mocenigo dobiv\u0161i od Senata dozvolu za prikupljanje vojske i napad na Imotski, okuplja u vojnom taboru kod Trilja 6 000 pje\u0161aka od \u010dega 2 489 profesionalna vojnika iz \u0160vicarske i Njema\u010dke te 1 400 konjanika. U Zadvarju se glavnina vojske uspje\u0161no spojila sa topni\u010dkim konvojem iz Omi\u0161a pod zapovjedni\u0161tvom contea Paola Caralipea i 23. srpnja 1717. godine krenula prema Imotskom. U Imotsko polje Mocenigo je prispio 25. srpnja gdje je odmah vojsku razvio u punu ratnu formaciju. Prema zapovijedima Varo\u0161 je osvojio guvernadur Omi\u0161a Zuanne de Franceschi koji je otpo\u010deo prve sukobe s Osmanskom posadom u tvr\u0111avi. Utvrda u Imotskom je brojila 130 vojnika sastavljenih od doma\u0107ih Turaka i profesionalnih vojnika. Zapovjednik utvrde (dizdar) odbija predaju uzdaju\u0107i se u nepristupa\u010dnost utvr\u0111enja i jakog predzi\u0111a (Falsa braga) koji je utvrdu \u010dinio te\u0161ko osvojivom kao i mogu\u0107im poja\u010danjima iz Hercegovine. Mocenigo je poslao dvije ratne formacije prema Duvnu i Ljubu\u0161kom kako bi sprije\u010dio dolazak osmanskog poja\u010danja. Opsada utvrde zapo\u010dinje 27. kolovoza 1717. godine. Nakon po\u010detnih neuspjeha ratna sre\u0107a se okrenula u korist kr\u0161\u0107anskih snaga. Jedna bomba koju su bacili branitelji izazvala je po\u017ear koji se pro\u0161irio na ko\u0161nice blizu utvrde. Za\u0161ti\u0107eni gustim oblakom dima doma\u0107i morlaci uspijevaju se popeti na predzi\u0111e i otvoriti vrata kroz koja su nahrupili profesionalni vojnici iz Njema\u010dke i \u0160vicarske. Branitelji su se povukli u Citadelu (sredi\u0161nji i najtvr\u0111i dio utvrde) i dalje aktivno daju\u0107i otpor. Radi nedostatka opsadnih topova kao i nemogu\u0107nosti zauzimanja posljednje djela utvrde na juri\u0161, jedino rje\u0161enje bilo je kopanje laguma (podzemni rov) i postavljanje mine pod zidine citadele. Branitelji su uspje\u0161no sprije\u010davali kopanje laguma te je tek nakon dva dana i 27 ljudskih gubitaka, trudom in\u017eenjera Battiste Camozzinija postavljena mina. Branitelji uvidjev\u0161i da je svaki otpor uzaludan i poja\u010danje ne\u0107e do\u0107i pristupaju pregovorima i predaji utvrde. Predaja je izvr\u0161ena 1. kolovoza 1717. godine. Me\u0111utim rat je potrajao jo\u0161 godinu dana i osvajanje Imotskog je zadnje teritorijalno pro\u0161irenje Mleta\u010dke republike u Dalmaciji. Rat je zavr\u0161en 21. srpnja 1718. godine mirom u Po\u017earevcu. Iako je u ovom ratu Venecija uspjela obraniti Jadran od Osmanlija izgubila je ogromne posjede na Peloponezu i pala je u red drugorazrednih sila Europe. Imotski postaje \u201eacquisto nuovissimo\u201d (nova ste\u010devina) ili kako je cini\u010dno jedan dalmatinski pisac napisao \u201eLa Repubblica aveva ceduto un regno per una mosca\u201d (Republika je zamijenila kraljevstvo za muhu). Nakon potpisanog mira gdje je Venecija relativno lo\u0161e pro\u0161la u odnosu na Habsbur\u0161ku monarhiju, pristupilo se dugotrajnom procesu odre\u0111ivanja i uspostavljanja novih linija razgrani\u010denja. Na\u017ealost okon\u010danjem rata nije vrijedilo na\u010delo \u201euti possidetis\u201d (kako posjedujete) \u0161to bi za Veneciju zna\u010dilo zadr\u017eavanje svih novoosvojenih teritorija u Dalmaciji i Hercegovini, ve\u0107 su se pregovarale nove granice prema zadanim pravilima. Proces uspostavljanja novih crta razgrani\u010denja izme\u0111u Venecije i Osmanskog carstva ima svoju dugu povijest i evoluciju. Ukratko nakon potpisivanja mira zara\u0107ene strane \u0161alju svoja diplomatska poslanstva s uputama na teren gdje se treba povu\u0107i granica kako bi ispregovarala \u0161to bolje uvjete novih linija. Ukupni proces je nimalo jednostavan i \u010desto dugotrajan. Diplomatska poslanstva su \u010desto \u010dinila vi\u0161e stotina ljudi npr. koncem Prvog Morejskog rata Venecijanski diplomat Giovanni Grimani je do\u0161ao u Dalmaciju s poslanstvom od 100 konjanika, 100 pje\u0161aka, 250 podanika koji su se brinuli za konje i logistiku, 100 ljudi u\u017eeg savjetni\u010dkog kruga, tajnikom, 3-4 prevoditelja, kartografom, 6 truba\u010da i dva lije\u010dnika, a osmanska poslanstva su \u010desto bila mnogobrojnija. Senat je na \u010delo pregovara\u010dkog poslanstva za Imotski postavio generalnog providura za Dalmaciju Alvisea III. Moceniga. Kako su tekli pregovori mo\u017eemo pratiti iz izvje\u0161taja mleta\u010dkog nuncija Alessandra Aldobrandinia, naslovnog nadbiskupa Rodosa. Aldobrandini po\u010detkom o\u017eujka 1719. godine javlja Rimu kako je Mocenigo zavr\u0161io ure\u0111enje granica na jugu te se o\u010dekuje njegov dolazak u Split kako bi nastavio s pregovorima oko razgrani\u010denja kod Imotskog i na podru\u010dju preko Cetine do Prologa. Krajem travnja iste godine Mocenigo pi\u0161e Senatu da se dovr\u0161ava razgrani\u010denje oko Neretve te da \u0107e se nakon toga pristupiti onom kod Imotskog. Nuncij Aldobradini 17. lipnja potvr\u0111uje kako se razgrani\u010dilo podru\u010dje oko Vrgorca te da se pristupa onom oko Imotskog; procjena je kako \u0107e pregovori potrajati sve do listopada 1719. godine. Nuncij je 23. rujna javio Rimu da Mocenigo jo\u0161 uvijek \u010deka odgovor oko prijepora oko granica i kako ve\u0107 nekoliko mjeseci boravi u taboru kod Imotskog. Dana 28. listopada u Veneciju pristi\u017ee Mocenigovo pismo u kojem izvje\u0161tava o smrti turskog povjerenika Mehmeda-efendije \u0160abe \u0161to odga\u0111a pregovore do imenovanja novog povjerenika, vjerojatno do prolje\u0107a sljede\u0107e godine. Mocenigo u pismu izvje\u0161tava kako je pokojni turski povjerenik bio najtvr\u0111i mogu\u0107i pregovara\u010d, ali je uspio ubla\u017eiti njegove stavove jer mu je ustupio lije\u010dnika Castellija da se brine o njemu. Na kraju u i\u0161\u010dekivanju novog turskog povjerenika Mocenigo napu\u0161ta prije zime Imotski i odlazi prema Sinju. U pregovorima su se \u010desto koristili razli\u010dite metode i na\u010dini smek\u0161avanja suprotstavljene strane. Od darivanja, potkupljivanja, pritisaka razli\u010ditih vrsta. Sve je bilo dozvoljeno u postizanju \u0161to bolje pozicije pod uvjetom da Visoka Porta i Mleta\u010dki Senat nikad ne doznaju za odre\u0111ene radnje. Novi mleta\u010dki nuncij Gaetano Stampa 28. rujna 1720. godine izvje\u0161tava da je na podru\u010dje Imotskog napokon stigao novi turski povjerenik, ulogorili su se u Studencima odakle su po\u010deli pregovori o razgrani\u010denju od Prologa ju\u017enije za koje se pretpostavlja da \u0107e potrajati 50 dana. Kona\u010dni dokument razgrani\u010denja je ipak potpisan tek sljede\u0107e godine 8. lipnja 1721. Mleta\u010dka republika i Osmansko carstvo su svoje granice utvr\u0111ivale na sljede\u0107e na\u010dine. Linija razgrani\u010denja u nenaseljenim podru\u010djima se gotovo uvijek povla\u010dila du\u017e prirodnih prepreka ili granica, poput planina, brda, rijeka ili gustih \u0161uma. Kada bi se na nekom podru\u010dju uspostavila linija razgrani\u010denja ona se obilje\u017eavala piramidalno naslaganim kamenjima koju su Mle\u010dani nazivali masiere ili Dalmatinci unce. \u010cesto su na kamenja bili uklesani kri\u017e ili polumjesec. Kod gradova i utvr\u0111enja postojala su dva principa povla\u010denja granica. Prvi je \u201etiro di cannone\u201d ili topni\u010dki hitac u slu\u010daju kojeg bi se polukru\u017eno s utvr\u0111enja ispucavale topni\u010dke kugle u zadanim smjerovima te se tako povla\u010dila granica koliki je domet topni\u010dkog hica. U Imotskom postoji narodna legenda kako je tako nastala granica na na\u0161em podru\u010dju, ali ovakav princip uspostave granice se gotovo uvijek koristio kod uspostavljanja morske linije razgrani\u010denja. Uzev\u0161i pritom kako je domet najve\u0107ih opsadnih ili obalnih topova tog vremena ovisno o vremenu i barutu grani\u010dio od 1.500 metara do 3.000 metara, mo\u017eemo slobodno zaklju\u010diti kako se vjerojatno nije koristio ovaj princip kod Imotskog. Drugi princip onaj vjerojatniji u slu\u010daju Imotskog je \u201eora di cammino\u201d ili sat hoda. Prvo se trebalo dogovoriti sat hoda \u010dega? Mleta\u010dka strana je \u010desto poku\u0161avala progurati sat vremena konjskog jahanja, takve primjere mo\u017eemo na\u0107i kod Zadra nakon Prvog Morejskog rata, ali Turska strana ih je gotovo uvijek odbijala. Imamo primjere iz Osmanske povijesti gdje se koristio u odre\u0111enim podru\u010djima sat hoda deva, ali u Dalmaciji je to gotovo uvijek bio sat hoda \u010dovjeka. Odredila bi to\u010dka s koje hoda\u010d kre\u0107e, naj\u010de\u0161\u0107e je to bila utvrda ili nekakav centar grada. On bi s te to\u010dke ujedna\u010denim ritmom morao hodati sat vremena, nakon kojih bi stao i tu se postavljala unca, proces bi se ponovi polukru\u017eno u zadanim smjerovima. Ritam kojim je hoda\u010d trebao hodati je utvr\u0111en od Giovannia Grimania jo\u0161 u Prvom Morejskom ratu, a to je da hoda\u010d mora u \u010detvrt sata napraviti 1057 koraka. Ovim principom je uspostavljena granica prema Osmanskoj Hercegovini kod Imotskog ako uzmemo u obzir kako se granica na ovom prostoru nije puno mijenjala tijekom stolje\u0107a. Ipak \u010dini se kako je Mleta\u010dka strana dobila malo vi\u0161e od sat vremena hoda pod uvjetom da se krenulo s Topane ili Bazane, udaljenost bi bila bli\u017ea dva sata hoda od tih to\u010daka do dana\u0161nje granice. Odgovore mo\u017eda treba tra\u017eiti kod povla\u010denja neprirodne granice u Imotskom polju, gdje je granica povu\u010dena u korist Osmanske strane (prema predaji Turska strana zlatom je podmitila mleta\u010dke slu\u017ebenike i mjernika Cavrovi\u0107a) i tako nastaje Gornja i Donja Bekija ili ostatak koji je pripadao Imotskom kraju. 8.lipnja 1721. otrgnut je granicom koja se zove Mocenigova linija i pod upravom je Hercegova\u010dkog sand\u017eaka. Ova neprirodno povu\u010dena granica je bila smetnja narodu koji je \u017eivio s obje strane. Postojalo je kroz stolje\u0107a vi\u0161e prijedloga da se Gornja i Donja Bekija pripoje Imotskom podru\u010dju pogotovo za vrijeme Austrijskih uprava u Dalmaciji. Kako je stanovni\u0161tvo ovih prostora i dalje nastavilo \u017eivjeti kao i prije prelaziti granicu i dolaziti u Imotski postojala je opasnost pro\u0161irenja razli\u010ditih bolesti koje su harale Osmanskim Carstvom, na\u017ealost uprave se nikada nisu odlu\u010dile na takav korak. Danas su nam ostale predaje poput legende o topovskoj kugli, topu i granici koje treba \u010duvati i u svakoj prigodi ispri\u010dati, ali ostala nam je i granica koja je izdr\u017eala izazove vremena. Mijenjala su se Carstva, propadale Monarhije, ratovi, gladi i bolesti, ali Imotski kraj jo\u0161 uvijek \u017eivi uz Mocenigovu liniju.<\/p>\n\n\n\n
Branimir Leko<\/p>\n\n\n\n
Na fotografiji dio karte Imotske krajine nakon 1717. godine, autora Bartola Rivere, Zavi\u010dajni muzej Imotski.\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Drugi Morejski rat ili \u201eMali rat\u201d izme\u0111u Republike Sv. Marka (Venecije) i Osmanskog Carstva zapo\u010dinje 1714. godine, a potrajati \u0107e do 1718. godine. Ratne operacije su se vodile na \u0161irokom podru\u010dju od Moreje (Peloponeza), Sjeverne Albanije, Crne Gore i Dalmacije. Ovaj rat je ujedno i zadnji rat izme\u0111u ove dvije sile koji je za Imotski […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4566,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4565"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4565"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4565\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4567,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4565\/revisions\/4567"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4566"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4565"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4565"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4565"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}