Krajem 50-tih i po\u010detkom 60-tih pro\u0161log vijeka osnovan je Napredak. Imotsko poduze\u0107e za trgovinu na malo i veliko. Stasalo zdru\u017eivanjem Zadruge i nekoliko prodavaonica, prete\u017eno prehrambenim proizvodima, kasnije Mje\u0161ovite robe. A onda mu imotski sinovi dado\u0161e pogon za strelovit uspjeh ve\u0107 oko polovine 1960.tih. Par godina kasnije mega samoposlu\u017eivanje na
Kolodvoru. Vje\u010dna gu\u017eve na tri blagajne. Potreba grada i razgranavanja posla izrodi nam legendu, vilenjaka me\u0111 imotskim mitskim vilama hotel Imotu.Ures grada sedamdesetih, pedeset soba s pogledom na polje i Biokovo. Nevjerojatan poklon gradu i do\u0161ljaku.Iskon u imenu. Napredak zapo\u0161ljava sve ljude koji \u017eele sura\u0111ivati, makar kao kooperanti. Postaje ime poznato u svijetu trgovine. Posluje po cijeloj biv\u0161oj dr\u017eavi, ali najvi\u0161e u Hrvatskoj i BiH. Krunski poklon gradu i njegovim \u017eiteljima je 25. svibanj 1977., otvaranje Imotskog magazina IMA \u2013 robna ku\u0107a, jedna od rijetkih u to doba sa elektri\u010dnim pokretnim stepenicama. Onaj da\u0161ak uspjeha i u naoko sitnu detalju. Kakav ponos. Ima IMA svega \u0161to po\u017eeli\u0161 i u kafi\u0107u najbolju kavu u gradu. Malo iza toga dobi elektri\u010dne stepenice i druga robna ku\u0107a, sarajevski Alhos.
Ona stara njihova prodavaonica u Kusi\u0107a ku\u0107i pored apoteke prva je ukrasila izlog lutkama u Imotskom, tamo negdje \u0161ezdeset i neke. IMA moderno zdanje, dominira arhitekturom, iznikla nad tro\u0161nom veterinarskom i sanitarnom ku\u0107icom koja je tu bila zbog tr\u017enice. Ni\u0161ta nije ugledalo banke, bez sanitarna pe\u010data. Tr\u017enica je tako\u0111er pripadala Napretku. Sje\u0107am se ribarnice, dvojnih poluoblih stepenica do natkrovljenog dijela koji je na pr\u0161ut, pe\u010denicu, ko\u0161tradinu, trveni (sir iz mje\u0161ine) i studena\u010dki sir mirisao. Napretkova Mljekara pogon Studenci danas vjerojatno sablast. Pekarnica sa desetine oblika svje\u017eeg kruha. Veliki bazen sa \u010desmom i jedno vrijeme u njemu \u0161arani koji su poslije pre\u0161li u bazene ribarnice. Srijeda, imotska srijeda bila je veli\u010danstvena oda trgovima, prodavaonicama i tr\u017enici grada. Neopisive gu\u017eve, rijeke ljudi su se sljevale u grad. Prilazne skaline, pune korpi jaja, pa i onih delicijozih, pa\u010dijih i prepeli\u010djih, prostirke sa sitnim ku\u0107nim potrep\u0161tinama i krtoli divljeg zelja \u0161to i danas u nosnice daju miris koroma\u010da i kraljice, gizdave grzdulje. E kako ovdje ne dodati suha rebarca. Imao je Napredak svo blago potrebito dobru doma\u0107inu, Hodo\u010dastili mu od Livna do Ljubu\u0161kog, danas \u0161oping izleti u suprotnom pravcu. A du\u0161a uzdi\u0161e, te\u017eak izdah za ono \u0161to u \u0161kropcu pretvorbe izdahnu, netragom nesta, nekima i iz sje\u0107anja.Trebamo svi zapisati, jer nije bilo onog, \u0161to zapisano nije. Grad trgova\u010dkim centrima danas izvu\u010den na periferiju, pust i zimi pomalo prazan. Stoosamdeset Napretkovih prodavaonica zbrisano raznim uzrocima. Epidemija, ali nije virusna, ve\u0107 ona neizlje\u010diva, tranzicijska. A sa svojom trgovinom i drugim djelatnostima na\u0161 Napredak bija\u0161e perjanica i u regiji. Simbol doma\u0107e kvalitete. Samo je ostao miris lipa i \u0161etnje do Vidilice, stara navada i danas njegovana od onih \u0161to mu pute, staze od djetinjstva pohodi\u0161e. Tada je osnovana i imotska banka koju nam usisa IKB. U gigantu je posao imalo 8oo radnika, koji su sagradili barem \u010detiristo ku\u0107a, othranili i obrazovali svoju djecu, i danas priznata i poznata imena u svakoj bran\u0161i. Razasuti svijetom daleko im od rodna ognji\u0161ta. A polje, polje natapano kanalima, bilo je \u017eila kucavica svake *piljarnice* Puno oura i soura, \u010dini mi se osam ili devet, a tek stolarija u Trukulovoj mlinici, mogao si naru\u010diti sve \u0161to ti na um padne.Imotski drvodijelci, vrsni majstori svog zanata.. O tome nekada, kada detalji budu ki\u010dma nekrologa ovom hranitelju mnogih mladih i starih Kraji\u0161nika. Ja bih se zaustavila na meni bitnim kockicama odrastanja. Imotski je imao Hrvatsku \u010ditaonicu, zgasla, ali vrijedni ljudi darova\u0161e nam Dom kulture. Gospode koja rasko\u0161, koji balovi u prizemlju i kavanica na prvom katu za dokone gradske doma\u0107ice, \u017eenski kru\u017eoci. Onda nesta Dom. Napredak dobio poslovnu zgradu, a grad u sklopu direkcije predivnu kino dvoranu sa velikom pozornicom. Bo\u017ee, svakoj projekciji prisutni, obavezno uz sjemenke i kokice, ali nisu za nama po podu ostajale. Pazilo se da te ne prozovu, a i ku\u0107ni odgoj je nalagao \u017evaka\u0107u u d\u017eep do prve kante za otpatke. Svake subote \u010dajanke u atriju kina i najpopularnija glazba u svijetu. Alice Cooper, Led Zepelin, The Who, Deep Purple, Jimi Hendrix, The Beatles, Janis Joplin i legendarni Jim Morrison. Dobri stari dance i rock.Kemal, Mi\u0161o, Crveni Koralji.Koji su tek maskenbali odr\u017eavani u tom legendarnom prostoru\u2026 Popodne maleni uve\u010de stariji, ali maske obavezne. I onda se uz poslovnu zgradu izgradio hotel Imota. Vau, mogli smo u\u017eivati u blagodatima rijetko dobra talijanskog espresa. Nakon onog skorupna gusti\u0161a od turskih kava renesansa okusa i onaj istinski \u201esrk\u201c gu\u0161ta. Nije da nije bilo i turske u \u0111ezvicama, ali ova iz aparata bila gu\u0161to\u017ea. Ogromna sala hotela za nezaboravne imotske fe\u0161te. Restoran uvijek dupkom pun zbog savr\u0161eno pripremljenih delicije Krajine. Onaj rasko\u0161 okusa \u017eaba u \u0161al\u0161i s metvicom. Izumrlo, novost sada su \u017eabe na buzaru.Tko to vi\u0161e fa\u017eana zeca, ni pa\u0161ticada nema onu boju duge pripreme. Ni\u010deg vi\u0161e nema od okusa pro\u0161losti, novo vrijeme, kurba politika i zdrava makrobiotika. Nedostaje onovremeno, nebrojeno organiziranih plesova pa i u humanitarne svrhe.A tek oblizivancije za lova\u010dke ve\u010deri. Imali smo mi i svoje sastave i orkestre. Maturalci iz Imote, spu\u0161tanja niz stepenice, \u010duvaju danas fotografije koje krase na\u0161e albume. Neki bi ovdje uveli milozvu\u010dni svjetlopis, ali ni naja\u010di snop laserski, ne\u0107e razbiti prazninu u koji je Imota opla\u0161tena, pusta, zatvorena. A mogli smo, neki makar sa\u010duvati tradiciju i onog pijuckanja na terasi pored famozne kockarnice. Gledaju\u0107i Biokovo, sanjali smo tunel. E to vam je sre\u0107a, kada generacije do\u017eive ostvarenje snova. Najljep\u0161i stadion Gospin dolac, i autoput, stoga sanjajte, snovi se ostvaruju. I ona stara. Pazite \u0161to \u017eelite, da vam se ne obistini. Ne\u0107emo reanimirati Goran, niti Domogradnju, jo\u0161 najmanje uspjeh tada\u0161njih vode\u0107ih posinaka na\u0161eg giganta, recimo Vodopskrba: ima toga jo\u0161, ali mo\u017eemo vratiti ve\u0107 sutra, najljep\u0161i dio Napretkove ponude. Divnom \u0161etnjom \u0161ljun\u010danom stazom kroz sjene drvoreda \u0161to nam ih pradjedovi odnjegova\u0161e. Zastati u blizini prvog botani\u010dkog vrta, pa preko poljane do lova\u010dke ku\u0107ice Gaja. Predivna. A o restoranu Napretka i dogodov\u0161tinama s izleti\u0161ta kultna, stotine divnih stranica bi se moglo ispisati.Nepresu\u0161an izvor Odlaskom u park \u0161umu moramo pro\u0161etati pored izgubljena arhitektonskog bisera Sto\u010dnog pazara. Tamo uz Veterinarsku stanicu \u0161a\u010duvan je dio zelenila i mo\u017eda onaj stari cedar kojim smo kitili \u0161kolske ikebane. Grade moj utvrdo Kosa\u010dina, neka ti bedem bude svaki onaj na\u0161 ponosni imotski \u010cOVIK *
Onima koji se pitaju za\u0161to je kraj ove serija napisa – imotski \u010cOVIK, dodajem ono zrnce solo. Mi vrti\u0107ki uzrast, \u010dujemo pred gostionicom gangu. Uf nije nam ba\u0161 mila uhu bila, ali onda smo pali na tekst i bili ponosni kako je taj imotski \u010covik bio svemo\u0107an.Uzoran, besmrtan. Izuzetak poduze\u0107a, tamo je stolovala
\u2026.masa, narodna. A ganga je:
Da je Isus imo\u0107anin bio, ko bi njega obisiti smio.<\/p>\n\n\n\n
Mercedes Ceda Marinkovi\u0107\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Krajem 50-tih i po\u010detkom 60-tih pro\u0161log vijeka osnovan je Napredak. Imotsko poduze\u0107e za trgovinu na malo i veliko. Stasalo zdru\u017eivanjem Zadruge i nekoliko prodavaonica, prete\u017eno prehrambenim proizvodima, kasnije Mje\u0161ovite robe. A onda mu imotski sinovi dado\u0161e pogon za strelovit uspjeh ve\u0107 oko polovine 1960.tih. Par godina kasnije mega samoposlu\u017eivanje naKolodvoru. Vje\u010dna gu\u017eve na tri blagajne. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4542,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4541"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4541"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4541\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4543,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4541\/revisions\/4543"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4542"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4541"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4541"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4541"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}