Koliko li nostalgije prizove ovaj naziv. Magi\u010dan klju\u010d otvori \u0161krinjicu i prasne bujica sje\u0107anja svakog Imo\u0107anina. Kultno mjesto na nekada\u0161njoj Piazza de signori, gdje se u malom prostoru nalazila \u017eila kucavica svih zbivanja koja \u017eivot zna\u010de, Liguti\u0107a \u0107o\u0161a. Prisjetimo se kako je nastala na\u0161a \u0106o\u0161a. Ustoli\u010dila se nakon velikog potresa koji je sru\u0161io Trucollovu ku\u0107u, a nama darovao kino i misti\u010dni Betun. Poru\u0161io potres bedem, stari poluvolat u zidu prema crkvi i darovao nam slobodan prolaz do Skaki\u0107a kostele. Moj Betun, kad bi pri\u010dat znao, od liposti i kamen bi proplakao. Srce mista, svih doga\u0111anja bilo, mladena\u010dkih ludorija, poznatiji od onog balkona Verone i \u017ee\u0161\u0107ih navijanja nego li ih Marakana pamtila. A taj dio placa sveta, ukrala nam zgrada Komiteta. Ru\u0161i, vra\u0107aj nam Betun, ta bio je poznatiji od Straduna. Oni pokojni. Betun i dalje sje\u0107anjem \u017eivi kao sveti pleter na\u0161eg djetinjstva i mladosti. Preko ceste, nekada\u0161nja Hrvatska \u010ditaonica, a nama zabranjena zona, Gradska Kavana. E i o tome bi se mogao napisati rukovet krasote, strahopo\u0161tovanja i tisu\u0107e onih malih dje\u010dijih, ali i moma\u010dkih nepodop\u0161tina. I\u0161lo se u nju slobodno samo kad bi od barba Ante, a kasnije barba Bo\u0161ka trebalo donijeti leda, a damama iz ulice \u0161kartocet samo jedanput prokuhane, pa osu\u0161ene kave. Kupovalo se za sitne parice, rijetko dinar ili dva. No trolistu Liguti\u0107a \u0107o\u0161e, svu radost daje mali du\u0107an, na\u0161e legendarne teta Lele. Ma hodo\u010dastili smo tamo pozvani i nepozvani. Imadosmo i mi svoju LJELJU, kraljicu, vladaricu svih okusa i miomirisa, vo\u0111en kojima je i slijep do Liguti\u0107a \u0107o\u0161e mogao put na\u0107i. Aaaaa cure li mosuri brzdavci niz kutove usana, kao kad bi ona kitila izlog fri\u0161kim \u0161kartocetima i drugim gulozarijama. Nu, nu belaja, smijurite se, aaaa! Potvrdiste. Pasticeria artissana, izvori\u0161te za\u0161to smo slastice po\u010deli pa\u0161tama zvati. Prizvaste li gu\u0161te cukra de orzzo. \u010cega li sve nije bilo. Koliko li nas je tamo zapo\u010delo karijeru sladorledara, slasti\u010dara i obliziva\u010da svega od ro\u0161tijere do terina ogromnog miksera. A tek \u0161tap iz cilindra ma\u0161ine za sladoled. Uh, tuti gusti nel mondo. Male lizipjatine, zvala nas teta Ru\u017ea Baukova kada nismo mogli i\u0107i po VUS u Kavanu. Gospoda je sporo \u010ditala. Na\u0161a teta Lela, neponovljivo. Nitko od nas nije na toj sitnoj gra\u0111om, a Velikoj \u017eeni po sposobnostima i beskrajnosti du\u0161e mogao prepoznati bi\u010deve sudbine u fijuku iz njene pro\u0161losti. Samo tuga te velikim u\u010dini. Tu\u017ena, a opet pou\u010dna pr\u010da o jakosti majke u \u017eelji da djecu othrani. Teta Lela, k\u0107i Martina Vodanovi\u0107a udaje se za Martina Pavi\u0107a u poznatu ku\u0107u Pavi\u0107 mesara. Njen Martin za razliku od ostalih htio je i postao pekar. Prva imotska pekara sa poznatim mlije\u010dnim kola\u010dima bila je na jezeru ispod velike terase Pavi\u0107a ku\u0107e. Bakarski kola\u010d oli ba\u0161kotin, je bio za one \u0161to su \u010daj pile i u njemu tvrdo\u0107u bakarca u papalinu pretvarali. U veoma skladnu braku dobili su Pavi\u0107i Dragicu 1932., Zvonka 1933., Zdravka 1835., Ivicu 1936. (umire u 8 mjesecu \u017eivota) i Viktoriju 1942. Na\u0161a Viki zlatokosa, ponovo ro\u0111ena te ratne 1943. Zdravko i Viki prejedo\u0161e se zerzdelijama, dobi\u0161e te\u0161ku dizenteriju pa ih hitnom odvezo\u0161e u Split u bolnicu. Doktori ostavljaju Zdravka, jer ima \u0161anse za \u017eivot, a osmomjese\u010dno Lelino \u010dedo tu no\u0107 umire. Viktoriju su vratili iz Splita, jer njoj su predvidjeli smrt i prije nego li se vrate u Grad. E moji likari dragi, ali Imotski je znao po vama bapske lijekove i davali su na\u0161oj Vikici slane srdele. Ozdravila i stasala ona u jedan od ljep\u0161ih izdanaka jezeranske dice. Polako \u017eivot ide dalje, pora\u010dje, tuga krunu dobva. Umire barba Martin 1948. U to vrijeme se ra\u0111a slasti\u010darna ogla\u0161ena bijelom tablom na Liguti\u0107a \u0107o\u0161i. E ba\u0161 tada se proslavio na\u0161 slatki, mlije\u010dni kola\u010d, pun sladora i mekane gusto\u017ene sredine. Po\u010desto se dijelio i na zalogaj me\u0111u ekipom na Betunu. Rijetki su ga kao narukvicu nosili. Teta Leli u pomo\u0107 pristi\u017ee poznati splitski slasti\u010dar Rei\u0107, a mi uz Peru Marendi\u0107a u Gradu dobismo jo\u0161 jednu obrtnicu koju \u0107e pamtiti generacije. Nit slavlja, nit praznika, nit ludorija na Betunu bez njenih delicija. Klupa ispred njene kuhinje, posve odvojene od du\u0107ana bila je kao po\u010divala jezeranska. Tu su se ra\u0111ale one imotske berekinarije kao najlon, nov\u010danik na \u017eabicu, iz njega viri onaj zeleni rudar ili crvena stotica, a on jadan kao le\u017ei izgubljen na putu. Test za one naoko po\u0161tene. Gleda lijevo, gleda desno, hitar \u0107u\u0107anj i poku\u0161a\u0161 uzesti nov\u010danicu, ali ba\u0161 tada, upravo tog momenta nov\u010danik nestane svemirskom brzinom. Naj\u010de\u0161\u0107e pod nogom nekog posve ozbiljnog mu\u0161karca koji stoje\u0107ki \u010deka mjesto na klupici ili pak onog koji nezainteresiran za okolinu \u010dita novine pred kavanom. Mati moja \u010duda i \u010du\u0111enja naiv\u010dina koji nisu stasavali uz te doajene uli\u010dnih predstava. Klupica je bila i mjesto za popu\u0161iti cigaret u pauzama za marendu. Jedan takav kadar imamo ovdje na fotografiji snimljenoj 1975. godine. Brz pogled i za\u010das vremeplov. Prvi s desna je na\u0161 barba Italo Columbani (1920 -1995 ). Voza\u010d i likar one prve sjajne vatrogasne cisterne, \u010duvane malo ni\u017ee u Liguti\u0107a ulici nad velikim kanalom u podu. Koje misto za sakrijavicu, bogom dano. Tu je barba Sveto Simi\u0107 (1922-1996) koji je spadao u prvake mr\u010denja kurijo\u017ea\u010da i \u0107akulona po prozorima u vrijeme prolaska Krnjevala. Mr\u010di, mr\u010di nek pocrni svaka, naredba je Baka, a ona koja za baketinu \u010duva tilo, bra\u0161non je ofarbaj u bilo. Barba Sveto je naslijedio u mje\u0161ovitoj robi u teta Li\u0107e ku\u0107i na\u0161eg barba Markana, 505 svakom u \u0161aku tko je lijepo pozdravio i pristojan bio. Prvi satovi bon tona zbog bombona. Ovaj u sredini je Drago Lon\u010dar, muratore. Sada Liguti\u0107a \u0107o\u0161a u prolazu podsjeti na parking, miris oktana, a nas na onu: “Niz tebe san vozija karet na balinjere i niz tebe gura kolo od barila”!<\/p>\n\n\n\n
Mercedec Ceda Marinkovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Fotografija u arhivi Jovanke Simi\u0107 Khalifa <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Koliko li nostalgije prizove ovaj naziv. Magi\u010dan klju\u010d otvori \u0161krinjicu i prasne bujica sje\u0107anja svakog Imo\u0107anina. Kultno mjesto na nekada\u0161njoj Piazza de signori, gdje se u malom prostoru nalazila \u017eila kucavica svih zbivanja koja \u017eivot zna\u010de, Liguti\u0107a \u0107o\u0161a. Prisjetimo se kako je nastala na\u0161a \u0106o\u0161a. Ustoli\u010dila se nakon velikog potresa koji je sru\u0161io Trucollovu ku\u0107u, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4526,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4525"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4525"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4525\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4527,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4525\/revisions\/4527"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4526"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4525"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4525"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4525"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}