Bo\u017eic u Imotskom meni nedostaje, jer bilo je bajkovito, \u010darobno, nestvarno. Nakon Pono\u0107ke \u010destitanja, ljubljenja i veselje po ulicama. Svi su svima sve oprostili, zaboravili i Na dobro Vam do\u0161lo Novo lito. Bo\u017ei\u0107 je okupljao obitelji pa su mnogi imali rijetku priliku da se svi na\u0111u oko stola. Bo\u017ee mili koliko truda u pomno poslaganim pjatancama,a iz supjere sve likarije svita u babinoj juhi. Dje\u010dije \u010darke, tko \u0107e rebro, a tko but,pogled kroz poluzatvoren kapak fol ozbiljnog djeda posjednutog uvijek na \u010delo stola.Starina na\u0161 i korjen i iskustvo \u0161to te ljube\u0107 kudi.Kroz prozore prospe se svako malo zveket \u010da\u0161a i porculana \u0161to ga je jo\u0161 mater donila u dotu.Svaka ku\u0107a ista slika. Trajao bi ru\u010dak do ve\u010dere, smijeh je odzvanjao, pisma se orila, kuckanje \u010da\u0161a i svjetla do dugo u no\u0107. A sutra, sutra \u0107e do\u0107i prijatelji i rodbina, mo\u017eda \u0107emo mi k njima. Svejedno, Bo\u017ei\u0107 u nama biti \u0107e do novog Bo\u017ei\u0107a, novog okupljanja, novih slika u albumu koje nikada izblijediti ne\u0107e. Ne mogu, jer i kad nismo tamo, imotski Bo\u017ei\u0107 je s nama, na\u0161a sje\u0107anja, radosnica njime popunjena, u Svijet ponesena da bi nas k njemu vratila, sje\u0107anjem. Svima Vama koji u njemu svetkujete i svim ljudima sretan, \u010destit i blagoslovljen Bo\u017ei\u0107, zdravlja, mira i radosti, obilje Bo\u017eje milostivosti od nas koji palimo bo\u017ei\u0107ne svije\u0107e daleko od na\u0161eg Grada, ali rafioli, imotska torta, pa\u0161ticada, kapurali, i sve ono \u010demu nas tradicija obvezuje je pred nama.A tamo nekada, uz obod Modra jezera mogli su puhati hladni sa sjevera vjetrovi, ta na\u0161a bura, studen i bijeli snje\u017eni smetovi.
Moglo je bilo \u0161to na\u0161im nebom zatutnjati, zagrmjeti, iz njeg se kao iz kabla proliti, jutrom injem zarositi. Bilo je svejedno. Ni\u0161ta, ba\u0161 ni\u0161ta nije moglo \u010dar Do\u0161a\u0161\u0107a i onu radost i\u0161\u0107ekivanja zatomiti. Prosinac, mjesec darivanja, blagovanja i neizrecive radosti. Sveta Lucija je bio po\u010detak obilaska Liguti\u0107a \u0107o\u0161e i teta Leline slasti\u010darne. Bo\u017ee, jo\u0161 i danas kao da mo\u017eemo osjetiti one miomirise, kupiti dva, tri svilena bombona umotana u crvene, plave, zelene sjajne celofane. Slatki crveno bijeli \u0161tapi\u0107i od iste \u0161e\u0107erne smjese bili su posebna poslastica. Mandulati, \u0161kartoceti, krempite, galetine, \u0161pomilje, pandulini, svega u izobilju. Svaka ku\u0107a imala je \u010dini mi se u tinelu izlog kao teta Lelin du\u010dan\u010di\u0107, ali tamo je pristup bio zabranjen. Mnogi smo kradom otvarali bavule, komode i kutije s kotonjadon ili \u0107upterom visoko na vitrinama. Mirisi lovora, anisa, amareta, cimeta, klin\u010di\u0107a i naran\u010de, ma\u0111ijali su na\u0161a \u0107ula, navodili na grijeh, osiroma\u0161ivali zdjele, frutjere i tortijere. Mati kao mati, ta na\u0161a divna Imotska mati, samo bi prozborila: \u201eOpet mi\u0161 po tinelu\u201c. A onda bi se kao \u010darolijom dopunile zdjele iz kutija zaklju\u010danih u sobni ormar. \u010cesto bi na kuhinjskom stolu jutrom osvanuli ti divni bi\u0161kotini na\u0161eg kraja, veoma zvu\u010dna imena Priko \u0161pahera. Topili su se u ustima kao dekot. Grad je imao ariju nabivenu mirisima. Kroz ulice, skaline i \u0111ardine \u010dula se \u201cmuzika\u201d te\u0107a, rostjera, gvantjera i miris svje\u017ee pr\u017eene kave. \u010cule su se i bo\u017ei\u0107ne pjesme, upjevavanje grlenih tenora, soprana kao probe crkvenog zbora, djeli\u0107a Imotske Bo\u017ei\u0107ne bajke. A onda osvane dan koji ti jutrom ubrza puls, da
nevjerojatnu brzinu u nogama, spretnost u rukama, volju da bor bude najljep\u0161i, Betlehem bogato \u201cna\u010di\u010dkan\u201d ov\u010dicama, opet ukrade\u0161 poneki bombon sa bora, a papir zavije\u0161 u prvobitni volumen sa najnaivnijim osmjehom prevaranta. Badnjak. Post i nemrs. Tko nije volio bakalar, kruh i voda, misionarski do popodnevnih fritula. Pune “lavadurice\u201d kuglica nestajale su u trenu, a na \u0161e\u0107eru se nije \u0161tedjelo. No\u0107 je nosila \u010daroliju. Tiha no\u0107, Sveta no\u0107. Bla\u017eenstvo prosuto po ulicama, skalinadama, ku\u0107ama, dvori\u0161tima. Slijevale su se grupice prema crkvi svetog Frane, te no\u0107i bila je pretijesna, pa su zidi\u0107i \u0160amatorja bili prepuni kao i ulice. Biti u zboru bila je neopisiva privilegija. Napuni\u0161 d\u017eepove cukarinima i neometano kroz prepunu crkvu u kor. A gore \u010dasna Henrika, orgulje, note i murvina \u0161iba. Bla\u017een je bio tko bi dobio zadatak napumpavati zrak u orgulje. Mogao se omrsiti blagom skrivenim u d\u017eepovima.Je se oblizivalo, brzdavilo, a ponekad zavijaci\u0161 keksi\u0107 s ograde prijatelju dole u masu. Pogled sa kora na crkvu bio je veli\u010danstven, izlazak nekoliko fratara u najljep\u0161im misnicama, ministranata prepune oltarne skale, i onda gvardijan i jo\u0161 dvojica na izlazu iz Sakristije. Crkvena zvona bi zazvonila, sta zazvonila, zapjevala bi,a zapjevao bi i zbor na prve note orgulja. U pono\u0107 se Bog rodi Nebo zemlju prosvijetli…..To nestvarno, bo\u017eansko ozra\u010dje, opipljiva sre\u0107a u zraku i \u010dovjeku. Vjerujem da je i danas tako,povratak onom najva\u017enijem, Obitelji. Tri, \u010detiri generacije, u zajedni\u0161tvu pred treptajem svije\u0107e ujedinjeni u
bliskosti sa \u017eeljom da tako bude zanavijek. Komadi\u0107 kruha u crnom vinu za pogasiti svije\u0107u i da \u0161tipne najmla\u0111i da ga \u201cgrla\u201d ne ulovi. Sigurno da \u0107e taj \u010dasak njegove \u201eva\u017enosti\u201c nositi u srcu i prenijeti ga potomcima. Bogatstvo dragi moji neizmjerno. \u010cuvaju\u0107i obi\u010daje mi istinski \u017eivimo za bolje sutra, jer \u0107emo umjeti oprostiti, prijateljevati i posrnulu ruku pru\u017eiti, tu\u0111oj sre\u0107i se radovati. To je na\u0161 bio poklon isod bora, proslijedimo ga.<\/p>\n\n\n\n
Mercedes Ceda Marinkovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Op.a, Ne\u0161 i nemo\u017ee\u0161 od radosti Bo\u017ei\u0107a ne ljubiti i ono iza: U sve vrime godi\u0161ta ostadosmo bez i\u0161ta, fala Bogu imamo jo\u0161 jednoga pivca i koko\u0161—–
Pa ona udarna \u0161etnjica uz klapat alki i zvona na vratima, grleno zaoriti: Hvala vama na va\u0161emu daru \u0161to ste dali svetomu Ivanu.Punile se jabukice petodinarkama. A d\u017eepovi svim gulozarijama, onako ususho.Poku\u0161ajte, bogatstvo uz radost, smij i pismu.Neponovljivo. Sritno lipi, dragi i voljeni moji, neka opet kolenda o\u017eivi i Topanu, Bazanu, \u0160entadu, Principale i Pazar, priko Stari Milinovi\u0107a dvora i djardina do Djirade, a onda popriko do svakog kutka i rusulice na\u0161e. Gaja.Svim darima neba obilato vas obdarilo porodjenje Njegovo !
\u010cestit i beri\u0107etan Vam Bo\u017ei\u0107 !<\/p>\n\n\n\n
Mercedes Ceda Marinkovi\u0107 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Bo\u017eic u Imotskom meni nedostaje, jer bilo je bajkovito, \u010darobno, nestvarno. Nakon Pono\u0107ke \u010destitanja, ljubljenja i veselje po ulicama. Svi su svima sve oprostili, zaboravili i Na dobro Vam do\u0161lo Novo lito. Bo\u017ei\u0107 je okupljao obitelji pa su mnogi imali rijetku priliku da se svi na\u0111u oko stola. Bo\u017ee mili koliko truda u pomno poslaganim […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4506,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4505"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4505"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4505\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4508,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4505\/revisions\/4508"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4506"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4505"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4505"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4505"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}