Jedno kasno ljeto prva karika kadene toliko sna\u017ene da je ni smrt ne mo\u017ee otkinuti, nama koje smo je ba\u0161tinili. Mora\u0161 imati sre\u0107u kako bi je nosio u sebi poput ljubavi bezgrani\u010dne koja je sre\u0107i mila sestra blizanka. Eeee, jesmo li svi bili sretnici ili su samo rijetki njeni miljenici. Generacijo moja, prijatelji dragi i danas. Po\u010delo je sa vrti\u0107em, divnim priredbama, izletima, doru\u010dcima i na\u0161om teta Marijom (Marzenkom) Cari\u0107. Koja du\u0161a, \u017eena i \u010covjek. Plakali smo kada smo se razdvajali, mali, a ipak odrasli za pravu \u0161kolu u kojoj nema teta Marije ( Marzenke), nema zagrljaja i poljupca na ogrebano koljeno u vje\u010dnoj trci po \u0110ardinu. Kako smo plakali. Strah koji ko\u017eu je\u017euri, trncem je oplavi kao pred najve\u0107im neprijateljem u onoj rije\u010di morate. Nau\u010deni kako je normalno imati higjenske navike, osjetiti kada treba prijatelju pomo\u0107i, pred nesta\u0161lukom u\u010dinjenim preuzesti dio krivice. Obilato usvojenom ljubavlju za crtanjem, pjesmom, opismenjeni i dobra poznavanja *matematike* koju smo savladali kroz dinare. Crvena desetica, stoja, bogatstvo. Svako jutro kupi\u0161 u teta Drage kruh-polumjesec, mora ti vratiti dovoljno za pa\u0161tu u teta Lele, \u0161aku 5o5 bombona u barba Markana i urednih \u010distih ruku bez kusura ku\u0107i. Ponekad se odrekne\u0161 gulozarija, ako je trebalo kupiti VUS (Vijesnik u srijedu) Koliki lancun od novine, poput paravana svakoj glavi u kavani, onako rastegnut na podlo\u017eak za \u010ditanje novina, napravljen od trstike. Srijeda, pazarni dan.U gradu svega, nebrojeno najdra\u017eih \u0111akonija, a ti nema\u0161 kusura. Bo\u017ee jesmo plja\u010dkali vlastite kasice prasice, neki su razbili kerami\u010dke patkice za kolajnu od \u0161arenih medenjaka u teta Ljube Bili\u0107a. Pazarni dan! Obilje, gradski ro\u0111endan, Puf i sada umjesto \u0161etnje, medenjaka i klapetala, pod mus, \u0161kola. Tuga i strah do neba, zagasilo nam to mus, radost \u017eivota. Mora\u0161, uf kako te\u0161ka odbojna rije\u010d.
Sjedimo mi Jezerani na na\u0161e skale, kad evo ti nama najdra\u017ee posjetiteljice, na\u0161e drage teta Fran\u010deske. Kao i uvijek \u0161iroka osmjeha, zastane ona s nama,primjeti onu tupu gluho\u0107u i pita nas \u0161to nam je to ukralo smije\u0161ak .Mi zborno . Moramo u \u0161kolu. Ona tada sjedne do nas, nasmije se gotovo do suza, onako kako je samo to ona umjela u cijelom gradu i zaraza. Sada se svi smijemo, ali kisele faca nas krase. Kukamo joj mi za teta Marijom, a ona na to, pa i\u0107i \u0107emo na jezero na izlet, vidjeti \u0107ete vi svoju odgajateljicu, jer ja \u0107u biti va\u0161a u\u010diteljica. Bo\u017ee krika niz moje skaline, grleniji od onih gromova koji znaju pucati u kolovozu nad na\u0161im krajem obasja nas *svitlost* ja\u010da od svih munja koje su kroz polje ikad *cipale*. U jednom trenutku svi smo bili na hrpi grle\u0107i je i ljube\u0107i. Ona nam u\u010diteljica. Gospode jesi milostiv. Zaori pjesma: Idemo u \u0161kolu, idemo u \u0161kolu. Ona \u010dudom progovara, darom neba nama otrgnutima od teta Marije, umjesto milosti i nemilosti, mi ravno u krilo na\u0161e dobre vile, jezeranske nevjeste, Blajke i za primjer Imo\u0107anke. Okrenu se na\u0161 pristup \u0161koli, prostruji estetski da\u0161ak. Posta nam briga pernica, torba, omoti, teke i ostali *\u010dendrljini* koji se u \u0161kolu poskrive\u0107ki nose, a kupuju se u Markeli\u0107a, a ne u kni\u017eari. Tebi hvala. Sve ti dugujemo, najdra\u017ea na\u0161a. Svi te tako osje\u0107amo, jer tvoja posebnost dala nam je na\u0161u osobnost. Bila si i bila bi ponosna na nas. Pustite fratra i doktora, U\u010ditelj-ica je Bog svakom djetetu. Milostiv, strpljiv, pra\u0161taju\u0107i i s onom ljubavlju beskrajnom, razumijevanjem za pogre\u0161ku, pohvalom za trud i \u017eelju biti pravi \u0111ak. Kroz cijelo \u0161kolovanje imala sam sre\u0107u da me upravo takvi vode. RIP Gospodo i neizmjerno hvala u ime generacija, koje ste nau\u010dili va\u017enosti onog, ponekad treba stati, a uvijek znati, jer samo znanje je mo\u0107 koju nam nitko oduzesti nemo\u017ee. \u010citati, \u010ditati i \u010ditati, a tek ona; Da bi znao za pet, mora\u0161 poznavati vi\u0161e gra\u0111e nego li ud\u017ebenik, za \u010detvorku mora\u0161 imati moje znanje, zato dragi moji \u0111aci va\u0161a carska ocjena jeste dobar. Gotovo paraliza kada bi taj genijalac u\u0161ao u gimnazijski prvi B-e razred. Nismo ga bez razloga njihalom strave zvali kada bi listaao imenik tra\u017ee\u0107i *\u017ertvu* Ali Ona, na\u0161a Fran\u010deska je onaj prvi pilun u na\u0161em pristupu cjelokupnom \u017eivotu.Samo majka takvu nje\u017enost daje.
Voljena moja, ako je nomen omen, onda znaj kako netko meni va\u017ean, vjerujem ima bar dio du\u0161e nalik tvojoj i da sr\u010dano nosi ono Fran\u010deska. Nau\u010dismo mi od Tebe kako je ovdje \u010c i za\u0161to. Blato na Kor\u010duli smo poznavali, jer nam je upravo ono darovalo jedan svoj biser iz kor\u010dulanske kolajne liposti, znanja i pro\u0161losti vjekovne. Odrasla uz Kumpaniju, nau\u010dila nas dru\u0161tvenosti, toleranciji i vjerovali ili ne, mene i kuhanju. Koja divna sje\u0107anja, ti radosti moje mladosti, \u010desto imam osje\u0107aj kako me smije\u0161ak prati dok \u0161pomilje mutim. \u0160to god radila, o\u010di bi joj zaiskrile, a mi bi je slu\u0161ali i upijali kao spu\u017eve u\u010de\u0107i kako se voli rodni kraj i kako se ljubi novi zavi\u010daj. Imo\u0107ani moji nije li ona bila Imo\u0107anka, a Blajka, veli\u010danstveno sa\u017eivljena sa novim krajem, ponekad osornim ljudima, me\u0111 onim Gotov\u010devim i Vici\u0107evim \u0107akulonama, ostala je svoja, na\u0161a i svugdje osoba koja dan i \u017eivot u bolji napravi enormnom snagom duha i karaktera. Nedostaje, ne samo nama brojnim njenim pa\u010di\u0107ima, ona nedostaje svima koji su \u017eivjeli u Gradu u to neko doba procvata svega u na\u0161em gnijezdu iskona. Ima i ova kako je Ona, mlada \u0161kolovana, nje\u017ena \u017eena stigla sa barba Svetom u grad kao nevjesta. Odu oni u \u0161etnju, a Fran\u010deska \u010duje viku gotovo iz svake ku\u0107e.Ulovi se za njegovu ruku i ka\u017ee, Sveto dragi jeli se ovo oni sva\u0111aju. A na\u0161 barba Sveto, i on nas je mnoge u folkloru odgojio, mudro; Ne Fran\u010deska, to ti oni razgovaraju i moraju vikati, jer su zidovi debeli pa da ih \u017eena \u010duje i kad u dvori\u0161tu robu su\u0161i. Ona se nasmijala, a onda stopljena sa sigurno\u0161\u0107u da \u0107e je i zadnja klupa \u010duti, po\u010desto bi odletjela u onaj visoki C, sa smijehom uvijek. Neponovljiva. Ono \u0161to je imala kao za\u0161titni, znak, bili su tako lako topljivi u ustima, njeni bi\u0161kotini Priko \u0161pahera. Svi okusi svijeta na kojem bi joj i Francuzi pozavidjeli. Na\u0161a Fran\u010deska je bila sigurno jedna od najboljih kuharica imotskih delicija. Na komplimente bi non\u0161alantno odgovarala; Ja koja prenosim gradiva, prva ih moram usvojiti. Dakle dragi moji zapi\u0161ite i vi uz svoje slike, sve one sa kojima ste i sendvi\u0107 i klupu dijelili, one koji su vas tome nau\u010dili, da kad vidi\u0161 nekog kako izlazi iz portuna sa fri\u0161ko u\u010dinjenim sendvi\u0107em, grleno imotski zavi\u010de\u0161 Upooo, a on ti nesebi\u010dno polovicu pru\u017ei. Mo\u017eda se nama \u010dini ju\u010der, ali eto pola stolje\u0107a nas od ove slike dijeli. Ne\u010diji \u017eivoti su oblikovali to vrijeme, pa i nas, kako bi na\u0161a Golubica pod Forticom i danas imala snagu za let. Sjetimo ih se, jer nema velikih i malih ima samo dobrih i ponekih *na\u0111avla*. Zato pri\u010dajte svojoj djeci, kako bi i oni imali \u0161to ba\u0161tiniti, jer \u017eivot je brz, a promjene munjevite. Pa eto molim sve one koji ovaj tekst otvore da ne tro\u0161e snagu na *like*. Oti\u0111ite do prvog kioska, kupite jednu razglednicu Grada i po\u0161aljite je onom \u0161to Vam misli krade.Tako se stvara i povijest u slici, a sveta je obveza nas da je i sa\u010duvamo.<\/p>\n\n\n\n
Mercedes Ceda Marinkovi\u0107 (za Jagul wine cellar, rujan 2025.)<\/p>\n\n\n\n
Na fotografiji I. B razred generacije imotskih \u0111aka ro\u0111enih 1956. godine \u0161kolske godine 1963\/1964 sa u\u010diteljicom Fran\u010deskom Dunda. S lijeva u 1. redu sjede: Suzana Rebi\u0107 i Maja Leko, Moris Juki\u0107 i Ton\u0107i Glava\u0161, Mercedes Ceda Brekalo i Vjeko Vr\u010di\u0107, Zvonko Nikoli\u0107 i Mi\u0107e N., Mila \u017divanovi\u0107 i Ton\u0107i Matkovi\u0107, Jagoda Milardovi\u0107 i Bla\u017ea Bilo\u0161, Anita Zuji\u0107 i Jelena Gudelj, Ante Milardovi\u0107 i Drago Kuzman, Nikola Te\u017eulat Kuso i Frane \u0110uzel \u0110uska, Verica Pavokovi\u0107 i Marija Maja Kadijevi\u0107, Marija \u0106osi\u0107, Branko \u0160egon i Maja \u017divanovi\u0107, Marija Ivanovi\u0107 i do nje Boris Pavic, gore je Ljiljana Vuki\u010devi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Fotografija u arhivi Ivana Ive Dunda\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jedno kasno ljeto prva karika kadene toliko sna\u017ene da je ni smrt ne mo\u017ee otkinuti, nama koje smo je ba\u0161tinili. Mora\u0161 imati sre\u0107u kako bi je nosio u sebi poput ljubavi bezgrani\u010dne koja je sre\u0107i mila sestra blizanka. Eeee, jesmo li svi bili sretnici ili su samo rijetki njeni miljenici. Generacijo moja, prijatelji dragi i […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4500,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4499"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4499"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4499\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4501,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4499\/revisions\/4501"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4500"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4499"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4499"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4499"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}