{"id":4482,"date":"2025-10-12T19:50:39","date_gmt":"2025-10-12T19:50:39","guid":{"rendered":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=4482"},"modified":"2025-10-12T19:50:39","modified_gmt":"2025-10-12T19:50:39","slug":"posveta-catrnji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=4482","title":{"rendered":"POSVETA \u010cATRNJI"},"content":{"rendered":"\n<p>Danas, kad jo\u0161 ni blizu nismo svjesni blagodati vode, pa ne razmi\u0161ljamo dokle \u0107e ona natapati na\u0161 \u017eivot na zemlji i uga\u0111ati nam, dobro je sjetiti se kako je bilo \u017eivjeti bez vodovoda i \u201e\u0161pina\u201c&#8230;&#8230;<br>Kako je bilo \u017eivjeti s \u010datrnjama. Imotski je poznavao ljetne \u017eege i bio \u201e\u017eedan kamen na studencu\u201c i pored vode svojih jezera i rijeke Vrljike koji su mu olak\u0161avali dah. Sklanjao se u hlad debelih zidova svojih kamenih ku\u0107a i sjenu rijetkih stabala i borovih \u0161umaraka. Pojavila bi se, dodu\u0161e, usput, tu i tamo, kakva \u010desma kroz koju bi se nekim prirodnim kanalima provukao mlaz vode pa su te \u010desme bile zna\u010dajna mjesta, da putnik namjernik s tog izvora napuni dlan i srkne koju dragocjenu kap. Ba\u0161 u takvom kamenom gradu, gdje se za vodovod nije znalo do pedesetih godina dvadesetog stolje\u0107a, bilo bi nezamislivo \u017eivjeti bez \u010datrnja. One su kroz dugu povijest potrebe za vodom, u \u017eivotu ljudi imale veliku ulogu. Bile su to duboke, u zemlji iskopane i gustom kamenom gradnjom (kasnije cementom) oblo\u017eene prostorije u koje se posebnim kanalima i \u017elijebom slijevala ki\u0161nica i tako stvarao rezervoar vode za pi\u0107e i ostale potrebe. Pitkost i \u010disto\u0107a vode se, barem u imotskom kraju, osiguravala ubacivanjem unutra prirodnih pro\u010di\u0161\u010diva\u010da; doma\u0107e ribe \u201egavice\u201c, ponegdje i jegulje, a zatim se nakon nekog vremena \u201enarodnom pame\u0107u\u201c procjenjivala njezina kakvo\u0107a. Za va\u0111enje vode postojao je omanji metalni si\u0107 vezan lancem (sin\u0111irom) koji se spu\u0161tao do vode i posebnim zamahom punio. Zvalo se to \u201ezahva\u0107anje vode\u201c iz \u010datrnje, u narodu re\u010deno &#8211; zava\u0107anje. (Zavatider malo vode \u2013 govorio je narod). Si\u0107 je obi\u010dno bio obje\u0161en unutar visoke kamene krune koja je opasavala \u010datrnju iznad zemlje, bila pokrivena metalnim poklopcem i nerijetko zaklju\u010davana katancem. Uz si\u0107 je \u010datrnja morala imati jo\u0161 jedan dodatak; gran\u010dik (gana\u010d) \u2013 trokraku ili \u010detverokraku metalnu hvataljku za ne\u0161to \u0161to bi kadikojim slu\u010dajem upalo u vodu, a to je naj\u010de\u0161\u0107e bio sam si\u0107, ako ispuzne sa sin\u0111ira (lanca) ili konopa za hvatanje vode. \u010catrnje su se gradile obi\u010dno izvan ku\u0107e, a u Imotskom je postojala praksa da se u \u201eboljim\u201c ku\u0107ama grade \u010datrnje i unutar zgrade pa im je \u010desto otvor bio u zidu zatvoren vratima i tako podsje\u0107ao na ormar. \u010catrnje su imale mnoge obitelji u gradu i na selu. Bolje stoje\u0107e obitelji svoje su \u010datrnje izvana krunile boljim kamenom i i ukra\u0161avale posebno klesanim nacrtom. Neki su ih koristili za hla\u0111enje pi\u0107a i lubenica, toliko je voda u njima bila hladna. \u010catrnje na selu bile su, \u010dini se, vi\u0161enamjenske. Voda je slu\u017eila za ljude i stoku i zalijevanje manjih nasada. Bilo je i situacija zajedni\u010dkog kori\u0161tenja \u010datrnje s drugim obiteljima ili ro\u0111acima.Kad su poslije Drugog svjetskoga rata u gradu naseljavane zgrade biv\u0161ih posjednika novim stanarima i obiteljima, \u017eivot s \u010datrnjama se morao rje\u0161avati kompromisom i \u010dinilo se da nije bilo puno nerje\u0161ivih problema oko kori\u0161tenja \u010datrnja u samome gradu. No neke pri\u010de kazuju druk\u010dije. A bilo je vi\u0161e pri\u010da i anegdota vezanih za \u010datrnje pa je zgodno ispri\u010dati neke od njih. Po\u010det \u0107u s nekad impozantnom Mar\u010dinom ku\u0107om u blizini crkve, koja i danas,makar u propadanju, plijeni svojim izgledom i veli\u010dinom. Bila je vlasni\u0161tvo uglednog imotskog veterinara Mate i moje sje\u0107anje na tu ku\u0107u se\u017ee u vrijeme poslije rata kada je u njoj \u017eivjelo sedam obitelji, me\u0111u njima i obitelj moje prijateljice Katice Ostoji\u0107. Te\u0161ko je bilo s vodom u tako gusto nastanjenoj ku\u0107i, a imala je samo jednu \u010datrnju izvan same zgrade. Gazdarica, gospo\u0111a Katica Mar\u010de, dopu\u0161tala je svakoj obitelji po dva si\u0107a vode dnevno. A bila su u prizemlju samo dva ku\u0107na WC-a i voda je bila nasu\u0161na potreba. Stoga je trebalo tra\u017eiti i druge mogu\u0107nosti, posegnuti za vodom iz drugih \u010datrnja pa se Kati\u010dina mama Anka sjetila da ode zahvatiti malo vode iz obli\u017enje crkovne \u010datrnje. Dogodio se ozbiljan problem jer je, kako se kasnije doznalo, netko zbog navodnog nesnosnog \u0161kripanja metalnog poklopca na fratarskoj \u010datrnji, zagadio vodu bacanjem unutra neke krepane \u017eivotinje pa je moja prijateljica ubrzo oboljela od paratifusa i mjesec dana provela u splitskoj bolnici. Samostansku \u010datrnju je preuzela sanitarna inspekcija, a njezinoj je obitelji sada jo\u0161 vi\u0161e trebala \u010dista voda. Obli\u017enja Jagulova ku\u0107a, tako\u0111er nastanjena brojnim obiteljima, imala je \u010datrnju unutar zgrade, u zidu, zaklju\u010danu katancem pa je Kati\u010dina mama morala tra\u017eiti dozvolu za malo pitke vode. Jedna stanarka, imenom Vida, nije vidjela tu\u0111i jad i nije dozvolila uzimanje vode iz njihove \u010datrnje, pa je Kati\u010dina mama, ina\u010de energi\u010dna majka troje djece, uzela stvar u svoje ruke, razbila katanac pred o\u010dinjim vidom spomenute Vide, i uzela potrebnu vodu kako bi spasila obitelj od ve\u0107eg problema. Druga pri\u010da vezana je za postupak punjenja \u010datrnje vinom \u0161to je u imotskoj Vinariji ponekad bila praksa u zbrinjavanju vi\u0161kova. U Jagulovoj ku\u0107i je, kako rekosmo, \u010datrnja ugra\u0111ena u zidu i dubokom hladu. Slu\u010daj je htio da je u to vrijeme bila prazna i izvan upotrebe, a u imotskoj Vinariji je iz bogate berbe bilo vi\u0161ka vina koje je trebalo zbrinuti. Na Vinariji je radila in\u017eenjerka Marija Jagulova i na zamolbu svoga poslodavca dozvolila da se vino ulije u njihovu \u010datrnju. Jedna od stanarki Jagulove ku\u0107e, Mara, nova \u017eena \u0161jor Tonija Kulji\u0161a nakon smrti njegove \u017eene File, izgleda nije bila upu\u0107ena u stvar pa se i\u0161la napiti vode iz ku\u0107ne \u010datrnje. Potegla je dobar gutljaj. Kako je bila velika vjernica i svaki dan i\u0161la u crkvu, primijetilo se da posr\u0107e i ne mo\u017ee u crkvi na\u0107i svoj banak. To se stanje ponovilo par puta i izazvalo pitanja o \u010demu se radi, pa je o\u0161amu\u0107ena g\u0111a Mara objasnila : \u201cEvo, ljudi moji, dogodilo se \u010dudo. Dosad bi iz \u010datrnje zaitila vodu i napila se, a sada je izgleda Isus vodu pritvorio u vino. Ili to meni Isus daje niki znak, ujmisusovo.\u201c Pri\u010de o zajedni\u010dkom kori\u0161tenju \u010datrnja me\u0111u obiteljima i susjedima znaju biti komi\u010dne, a ponekad i ozbiljne. U ovu sam i sama bila umije\u0161ana kad su se vr\u0161ile pripreme za moje vjen\u010danje 1965. godine. A te pripreme su se bitno razlikovale od dana\u0161njih. Va\u017ean dio posla bilo je dvomjese\u010dno \u0161ivanje dote (rubenine) jer se posteljina, osim metra\u017ee, kao ni \u0161tramci, nisu mogli kupiti kao danas. Stoga je bila anga\u017eirana vrsna \u0161velja i vezilja g\u0111a Judmila Fistani\u0107 &#8211; Bazaranka koja je u na\u0161oj ku\u0107i danima \u0161ivala lancune, intimele, stoljnjake, ukra\u0161avaju\u0107i ih merlom, monogramima GR, a\u017eurima, aplikacijama, i stvarala mala \u010duda koja \u0107e putovati posebnim prijevozom od Imotskog do Vrgorca gdje \u0107e po tradiciji sve biti pokazano obitelji moga budu\u0107eg supruga. Problem je nastao kad je sve to trebalo oprati, a zbog velike su se zime u Imotskom zamrzle vodovodne cijevi. Morat \u0107emo uzimati vodu iz \u010datrnje koju je moja obitelj godinama dogovorno dijelila s ro\u0111acima iz susjedne ku\u0107e. Bio je tada po srijedi neki poreme\u0107aj u odnosima s vlasnicom susjedne ku\u0107e pa moji uku\u0107ani i drugi pomaga\u010di odlu\u010de da \u0107e do \u010datrnje koja je iza ku\u0107e, sjeverno prema Jezeru, polako hodati krovom koji je s te strane vrlo nizak i tako kriomice uzimati si\u0107 po si\u0107 vode. Hodali su oprezno u papu\u010dama, sa si\u0107ima u rukama da ih se ne \u010duje, jedna je dr\u017eala poklopac \u010datrnje da ne \u0161kripi, druga je dodavala tre\u0107oj, niti ne primje\u0107uju\u0107i da ih po\u0161teno dere jezerska bura od Ja\u017ei\u0107a strane. Tako se moja dota na kraju oprala ukradenom vodom, osu\u0161ila Ja\u017ei\u0107a burom, nakon toga inkolala i slo\u017eila, pa ukra\u0161ena \u201efjokima\u201c,zajedno sa \u0161tramcima \u0161ivanim rukom Ane Meterove, putovala u Vrgorac. Svakako uz pratnju koju je predvodila moja sestra. A tamo, u Vrgorcu, mene je umjesto \u010datrnje, do\u010dekao \u201esarna\u010d\u201c, drugo ime za istu stvar. Danas one \u010datrnje iza na\u0161e susjedne ku\u0107e vi\u0161e nema. Pretvorena je u \u010demer, kamenu prostoriju namijenjenu konobi ili ne\u010demu sli\u010dnom. I druge ku\u0107e su vidim svoje \u010datrnje pretvorile u konobe \u2013 \u010demere, ali to je ve\u0107 druga pri\u010da. Pri\u010da o na\u0161im \u010datrnjama nipo\u0161to nema kraja, jer i pored vodovoda i moderne tehnologije mnoge \u010datrnje jo\u0161 postoje i, nadam se, u njima ima pitke vode najsla\u0111e na svijetu.<\/p>\n\n\n\n<p>Gordana Radi\u0107<\/p>\n\n\n\n<p>Na fotografiji \u010datrnja zatvorena vratima u Jagulovoj ku\u0107i i unutarnja \u010datrnja u ku\u0107i Tripalo\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Danas, kad jo\u0161 ni blizu nismo svjesni blagodati vode, pa ne razmi\u0161ljamo dokle \u0107e ona natapati na\u0161 \u017eivot na zemlji i uga\u0111ati nam, dobro je sjetiti se kako je bilo \u017eivjeti bez vodovoda i \u201e\u0161pina\u201c&#8230;&#8230;Kako je bilo \u017eivjeti s \u010datrnjama. Imotski je poznavao ljetne \u017eege i bio \u201e\u017eedan kamen na studencu\u201c i pored vode svojih [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4483,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4482"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4482"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4482\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4484,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4482\/revisions\/4484"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4483"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4482"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4482"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4482"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}