Kre\u0161imir Kre\u0161o Rako bio je projektant i graditelj niza ku\u0107a u gradu Imotskom i izvan njega u razdoblju izme\u0111u dva svjetska rata. Prve pouke i poticaje za gra\u0111evinarstvo dobio je od svojih predaka, djeda Joze i oca Marka Rake koji su radili na gradnjama ku\u0107a i crkava u bli\u017eoj okolici i Bosni i tako se ta djelatnost nadovezivala na onu klesarsku, tesarsku i slikarsku u kojima su njihovi ro\u0111aci iz \u0161irokog obiteljskog stabla ostavljali vrijedne tragove sa\u010duvane do danas. Kre\u0161o je zavr\u0161io Gra\u0111evinski tehnikum u Splitu, potom otvorio vlastitu gra\u0111evinsku tvrtku i stekao ugled vrijedan spomena i sje\u0107anja. Ro\u0111en je 1892. godine u Imotskom gdje je umro 1944. godine od tuberkuloze kostiju (?), samo dva mjeseca poslije mla\u0111eg brata Dobromira Mira Rake, tada \u010dinovnika u Sinju, kojega su na Rudu\u0161i krajem 1943. godine, strijeljali fa\u0161isti. Taj doga\u0111aj je svakako ubrzao i Kre\u0161inu smrt. Iako je umro vrlo mlad, Kre\u0161o je u Imotskom ostavio zna\u010dajne tragove – kamene ku\u0107e koje traju i \u017eive i danas usporedo s ljudima, a uspomene i sje\u0107anja na njegov lik titraju jedino u pri\u010dama rijetkih potomaka obitelji, me\u0111u kojima je potpisnica ovih redaka, k\u0107er njegova brata Mira. Nije se sje\u0107ala ni oca ni Kre\u0161e jer je imala manje od dvije godine kad su umrli, ali je piju\u0107i s tog pitkog obiteljskog i ba\u0161tinskog izvora danas sretna \u0161to mo\u017ee pisati o takvom \u010dovjeku. Informacije i pri\u010de o njemu dolazile su mi od rodbine u kojoj je bio osobito omiljen, potom od Imo\u0107ana koji su ga se s po\u0161tovanjem sje\u0107ali i poznavali ga pa mi se obra\u0107ali rije\u010dima \u201eZar je Kre\u0161o Rako bio tvoj stric? Kakav je to bio \u010dovjek!…\u201c\u2026ili \u201eZna\u0161 tko je gradio na\u0161u ku\u0107u? Tvoj stric Kre\u0161o. Jo\u0161 imamo njegove projekte\u201c. Tako su do mene stizali i ti nacrti, papirnati tragovi njegova rada koji su mi bili va\u017ean dokaz bogatog, a tako kratkog \u017eivota jednog \u010dovjeka. Nabrojit \u0107u nekoliko stambenih ku\u0107a za koje dosad znam da ih je projektirao i gradio Kre\u0161o Rako: Ku\u0107a Pervan (nekad Vu\u010demilovi\u0107 Marka) – na Pazaru, Ku\u0107a Tonkovi\u0107 Mate (Galacin) – na Pazaru, ku\u0107a Ferrari\/Kusi\u0107 u kojoj je donedavno bila apoteka – na Pjaci, ku\u0107a Mate Bekavca u Studencima, ku\u0107e Marendi\u0107a, Nikoli\u0107a, Ante Bu\u0161i\u0107a, – na Jezeru. Zanimljivo je da je u Bu\u0161i\u0107a ku\u0107i 1931. godine prvi put salivena betonska plo\u010da u imotskoj gra\u0111evinskoj praksi. Zadnja informacija koju sam dobila dok ovo pi\u0161em, od vlasnice iz obitelji Po\u0161tenjak, je da je njezinu, ku\u0107u Ante Po\u0161tenjaka, kao i susjednu, ku\u0107u Ivana Po\u0161tenjaka na Skalinima tako\u0111er gradio Kre\u0161o Rako. Radio je i na gradnji crkava, pa se spominje i njegovo u\u010de\u0161\u0107e u gradnji \u017eivopisne Crkve Sv. Katarine u Grudama (BIH). Ovo svakako nisu svi podaci vezani za gra\u0111evinske radove Kre\u0161e Rake, mo\u017eda \u0107e sti\u0107i i jo\u0161 neki, ali su dovoljni za potvrdu zna\u010daja tada jedinog doma\u0107eg gra\u0111evinskog poduzetnika u Imotskom. Toplo se nadam da \u0107e biti jo\u0161 nekih saznanja o ovoj temi, \u0161to bi obogatilo istra\u017eivanja te vrste ba\u0161tine.
Pisala sam ve\u0107 o njemu u nekim zapisima, posvetila mu poglavlje \u201e\u010carobnjak Kre\u0161o\u201c u mojoj knjizi \u201eLjepilo za svjetlopis\u201c pri\u010daju\u0107i svoju, a zapravo njegovu pri\u010du.
A nedavno do mene sti\u017ee i dragocjena dnevni\u010dka bilje\u0161ka Nastjenke Dubravac, Imo\u0107anke \u010dija je tetka (po majci), Ana Ivanovi\u0107, bila udata za Kre\u0161u Raku i tako bila njezina i na\u0161a tetka Ana. Ta bilje\u0161ka baca malo romanti\u010dnije svjetlo na Kre\u0161in emotivni ljudski lik, pa \u0107u je dodati ovom ogledu.
\u201eTeta Ana je bila visoka, vesela i vrlo lijepa crnka. Kad je barba Kre\u0161o u\u0161ao u njezin \u017eivot, to nije bilo udvaranje, to je bila opsada jer se njemu nije moglo odoliti. Bio je zgodan, dobrostoje\u0107i, elegantan, otmjen i dvadeset godina stariji od nje. Teta Ana se udala za njega, a da jo\u0161 nije napunila dvadeset godina (oko 1933.\/34.) i oboje su bili kao za\u010darani. Imali su divnu ku\u0107u s vrtom o kojemu se pri\u010dalo, kultiviranim kao iz \u017eurnala. U sredini vrta je bio stoljetni bor, a ispod njega klupe i stol. Unutra\u0161njost ku\u0107e je bila elegantna s puno skupih dekorativnih detalja jer su bili ljudi od ukusa. Barba Kre\u0161o je bio \u010dovjek dobre naravi, ljubazan, velikodu\u0161an i volio je svoju \u017eenu. Njihov je dru\u0161tveni \u017eivot u Imotskom bio vrlo intenzivan u \u010demu je on prednja\u010dio jer je bio vrstan organizator, ne samo zabava nego i drugih dru\u0161tvenih zbivanja. O njegovom poslovnom \u017eivotu malo znam jer sam bila dijete, ali se sje\u0107am da su se \u010desto spominjali njegovi uspjesi. Zajedno su putovali u inozemstvo i disali punim plu\u0107ima sve dok barba Kre\u0161o nije obolio, zavr\u0161io u kolicima i ubrzo nakon toga umro. Gotovo se sve dogodilo u trenu. Teta Ana tada nije bila starija od trideset godina. Djece nisu imali. Tako su njih dvoje neo\u010dekivano zatvorili svoju knjigu ljubavi, a iz nekog posebnog re\u0161pekta, mi djeca pred njom nismo spominjali barba Kre\u0161u. Tek kasnije, kad sam odrasla, nas smo dvije mogle razgovarati o tom dijelu njezina \u017eivota.\u201c
(Ovu bilje\u0161ku je 2011. god. napisala Nastjenka Dubravac – Raca (Imotski, 1933. – Zagreb, 2014.))
A obiteljska ku\u0107a u kojoj je Kre\u0161o \u017eivio sa svojom \u017eenom Anom i brojnom ostalom obitelji i koja se spominje u sje\u0107anju N. Dubravac, je bila jednostavna kamena jednokatnica blizu Modroga jezera koja jo\u0161 postoji, (a dvjesta joj je godina tek) i koju nije gradio Kre\u0161o nego njegov djed. Bila je to tipi\u010dna dalmatinska ku\u0107a puna duha i neke osobite energije kojoj je Kre\u0161o za \u017eivota itekako doprinosio. O njegovu dru\u0161tvenom anga\u017emanu, kreativnosti i talentima postoji niz pri\u010da. Dugujem spomenuti jo\u0161 jednu Kre\u0161inu kreaciju u toj ku\u0107i jer mi je jedan ro\u0111ak zamjerio da u svim pri\u010dama o Kre\u0161i nisam zabilje\u017eila ba\u0161 ovu, svima najzanimljiviju, pa \u0107u iskoristiti priliku.
Radi se o do\u010deku Nove godine. U Rakinoj se ku\u0107i organizira do\u010dek za ro\u0111ake iz nekoliko obitelji Rako (Janko, Slavo, \u017divko, Miro\u2026) i prijatelje. U prizemlju su dvije velike sobe odvojene hodnikom. U jednoj je prema Kre\u0161inoj zamisli organizirana ve\u010dera sa svim odgovaraju\u0107im sadr\u017eajima Stare godine, primjereno Raki\u0107ima i njihovoj \u0161eretskoj naravi. To\u010dno u pono\u0107, poslije ve\u010dere, donose se velike na\u0107ve kao nosila na kojima se gosti, uz prate\u0107e \u0161aljivo napivavanje, jedan po jedan, prenose iz jedne godine u drugu, iz jedne sobe u drugu. Tamo ih do\u010dekuje Nova godina, nova ve\u010dera, nova pri\u010da, i scena kojoj je u pozadini opet Kre\u0161o, scenarist i scenograf i re\u017eiser. I tako sve do zore. Ta se pri\u010da \u010desto ponavljala u u\u017eoj i \u0161iroj obitelji kao nezaboravan do\u017eivljaj, a doista je vrijedna spomena.
Ovu pri\u010du o Kre\u0161i Raki poklanjam Portalu Jagul wine cellar, neovisno od toga \u0161to je Kre\u0161ina baba Lucija Rako (ro\u0111. Bitanga), bila sestra doktora Augustina Bitange. Na Jagulovu portalu se obi\u010dno i \u010desto promi\u010du ljudi zanimljivi za svoju imotsku sredinu. Jedan takav, nezaobilazan, je svakako Kre\u0161o Rako. Skroman i jednostavan, svoj je zna\u010daj ostvario na respektabilan na\u010din. Onako kako ga ostvaruju veliki i rijetki ljudi koji usre\u0107uju i za koje se ka\u017ee: sretni smo \u0161to je bio. Iza sebe nije ostavio neko osobno bogatstvo ni imovinu. Kratak \u017eivot koji je napustio u te\u0161kim mukama bio mu je ispunjen radom i dru\u0161tveno\u0161\u0107u. Vi\u0161estruko nadaren, reklo bi se da je bio majstor stvaranja i darivanja kreacije, ma \u0161to god se pod tim podrazumijevalo. Toplo se nadam se da ga je i njegova imotska sredina zavrijedila.
<\/p>\n\n\n\n
Gordana (Rako) Radi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Na fotografijama u arhivi Gordane Radi\u0107 su Kre\u0161imir Rako, njegov nacrt ku\u0107e Pervan (izra\u0111en za Marka Vu\u010demilovi\u0107a), poslije prodane obitelji Pervan) te ku\u0107a Pervan u Imotskom<\/p>\n\n\n\n
Poveznice za temu:
\u201eBAKO \u2013 imotske karnevalije\u201c (2010.), Ljepilo za svjetlopis (2020.), Bo\u017ei\u0107na sje\u0107anja (Imotske novine) \/ autorski radovi Gordane Radi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Tuma\u010denje rije\u010di na\u0107ve: 1. velika udubljena drvena posuda u kojoj je narod mijesio ve\u0107e koli\u010dine tijesta; 2.nosila na kojima se ne\u0161to prenosilo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kre\u0161imir Kre\u0161o Rako bio je projektant i graditelj niza ku\u0107a u gradu Imotskom i izvan njega u razdoblju izme\u0111u dva svjetska rata. Prve pouke i poticaje za gra\u0111evinarstvo dobio je od svojih predaka, djeda Joze i oca Marka Rake koji su radili na gradnjama ku\u0107a i crkava u bli\u017eoj okolici i Bosni i tako se […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4471,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4470"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4470"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4470\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4472,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4470\/revisions\/4472"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4471"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4470"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4470"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4470"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}