Lipi mali kvatri\u0107 u srcu Imotskog, pa smo ga tako i osje\u0107ali. U srcu jezeranske ulice. Bila je lipa betonska \u0161entada, za ugodan boravak pedesetak osoba u hladovini dvaju plemenitana. Tu je mali trgi\u0107 i stara prisu\u0161ena \u010desma. Koliko god je pru\u017ea lipi boravak svojim hladom, veliki plemenitan toliko je te svoje usluge skupo naplatio. \u0160entadu je doslovno raspolovio te se morala do temelja sru\u0161iti. Pristupilo se obnovi ali je tako grezo ozidana grezim \u0161porkim kamenom bez mogu\u0107nosti da bi se moglo sidit ko nekad. Plemenitan biva sasi\u010den. Taj plemenitan dobrovoljno je posadila grupica susjeda, to su: Marko \u0110amonja, Abram Rako, moj tata Frane Zen, Toni Te\u017eulat i Milan Kujund\u017ei\u0107. Jedan bi posa\u0111en prid ku\u0107om Ton\u0107a Ivanovi\u0107a te dva na \u0160entadu. Odlika im je bila \u0161to brzo rastu i prave ugodan hlad. To se lipo odrazilo jer su tih godina bivale jake litnje \u017eege, pa smo imali ladovine iako smo bili \u017eeljni i \u017eedni vode. Ovo me ponukalo zapisati sje\u0107anja jer sam na tom kvatri\u0107u proveo dio mog najljep\u0161eg ditinjstva sa ostalom dicom moje drage obitelji i prijatelja. Ta je \u0160entada odisala \u017eivotom, bilo je smija, igara, pisme, sva\u0111a, zabave za svakog. Bijahu pomi\u0161ani svi uzrasti; stariji su tirali po svom, pa bi de\u017eurne krivce nalazili u nama dici, pa smo \u010desto bili potrani sa \u0160entade kad bi nam bilo najdra\u017ee. U tome su se najvi\u0161e isticale Ro\u017ea, Matija, Mara, barba Ivan, Karma\u2026. Iako je bila oskudica vode, za nas dicu bi se uvik na\u0161a bokal vode kako bi nas u ljutnji polili i rastirali na kratko. Me\u0111u ove tri su uvik vrcale iskre, kletve da bi nakon potro\u0161eni tekstova slijedilo pleskanje po guzici. Mi dica smo unato\u010d proganjanjima, pa malo kaprica, ipak najra\u0111e boravili na \u0160entadi. Taj kvatri\u0107 je bio pun dice svakog uzrasta, a nismo se dilili po uzrastu ni po bogatstvu, prava neiskvarena dica. Stariji su imali razlog biti \u010das nabru\u0161eni do \u010das raspolo\u017eeni. Ipak je rat jo\u0161 dobro bio prisutan u nekim dijelovima svakodnevnog zivota, pa bi \u010desto me\u0111u njima vrcale iskre. Za takve trzavice najspremeniji je bio Ico me\u0111u njih bacit kost koju je uvik nosio u d\u017eepu jakete. Svima je zna bolnu to\u010dku, tako bi se dotaka teta Lui\u0111e Bori\u0107a nazivaju\u0107i je bikom, a ona na to: \u201c\u0160to se ti javlja\u0161 politrenja\u010de\u201d, a on kontrira: \u201cKo je tvoje poloka, neilice. nepilice od o\u0161ta su vam guzice\u201d. Uslijedilo bi povla\u010denje iza \u0161kura jer bi svaka druga ri\u010d mogla izazvat novu paljbu. On bi se odma pribacio na susjedne prozore upitno_\u201dA \u0161ta se vi Giginice smijete, stare usidjelice, da ste valjale rano bi se udale, a ko bi zmije o\u017eenio\u201d. Mo\u017eete zamisliti kontra reakciju s njihovi prozora ali to njega ni najmanje nije remetilo da bi u sekundi opu\u0161io Ro\u017eu i Matiju uvridama u ku\u0107u. \u010cesto bi zna posprdno re\u0107i kako mu je ugro\u017eena sigurnost i mir jer ga okru\u017euje sedam smrtnih grija, sedam kurava, sedam zmija ljutica, sedam zago\u0161ki, pa bi im naniza imena: Mara, Matija, Iva, Jurka, Mara, Pila i Mara. Svojevrimeno je iznajmio potkrovlje za stan u svojoj ku\u0107i, skromnijoj \u010detverobrojnoj obitelji Nikole Nogala pa kad bi nave\u010der iza\u0161li udahnit malo zraka iz vru\u0107eg usijanog potkrovlja da bi sili na \u0161entadu tik do njega, a on bi odma po\u010deo s provokacijom: \u201cSad \u0107u vam deklamirati pismu “Mrtvo puvalo”, a to si ti Nikola Nogalo, slivanjski krnjeval\u201d. Na to bi njegova Ru\u017ea pokupila Nikolu i dicu, di nego pod u\u017earene plo\u010de le\u0107i u osam sati usrid lita. Na to bi on jo\u0161 nadoda Ru\u017ei: \u201c\u0160ta se ti arbana\u0161ka joguni\u0161, sedan gladni godina u\u017eiva\u0161 moje pala\u010de\u201d. Da bi malo ubla\u017eio, nadoda bi:\u201d Sad \u0107u vam deklamirati pismu Mrtvo puvalo koju pamtim jo\u0161 iz \u010detvrtog razreda pu\u010dke \u0161kole\u201d. Ja sam uspio tu pismu zapisat za \u017eiva barba Ivana i sa\u010duva je od vrimena zaborava. Jo\u0161 bi o barba Ivanu ali \u010dekaju me drugi…. Na \u0160entadi su jo\u0161 sidili, pri\u010dali, pivali zame\u0107ali smij, moji roditelji, Toni i Mara, Ro\u017ea, Matija, Ivan, Jakov, Lui\u0111a, Pe\u0161a, Ica, \u0161jora Mica, Jozeva, Mate, Danica, Julka, Ivankica, Jelena, Zora, Evica, Neva, Marko, Mate, Jozica… Barba Jakov bi nam pri\u010dao dogodov\u0161tine iz Australije, pa bi nam uz pohvalu zna re\u0107i da je on vezano uz Australiju iks puta pripliva priko ekvatora, a nije nego odlazak u i povratak iz Australije u imotski. U njega je pomagala Jozica Matina, pa bi barba Jakovu povjerila nejakog Markicu na \u010duvanje dok je ona na ra\u0111i. On bi Markicu postavio na kolina uz pismu, koju je mo\u017eda njega u\u010dila stara baba:”Culi luli, na poju vucl majku zakoju, nemoj vuko majke, majka mi je draga, \u0161ikare mi dala”. Kad bi mi pipali za sakrijavice, umi\u0161a bi se Jozica sa svojom iz ditinjstva pipavicom:”Didi dido na undeku, mi\u010de glavom na divojku, oj divojko di si bila, ja sam bila u Turaka, \u0161ta su tebi Turci dali, dali su mi jedno gu\u010de i to gu\u010de kara, gu\u010de dan, dan, trideset i jedan dan”. Odma smo je prihvatili, zamislite koliko je stara kad bi Jozica sada imala blizu sto lita. Jednog u\u017earenog dana sidila je u ladu na \u0161entadi moja mater i Mara kad je do njih sila jedna cura sva oznojena, \u010deka drugu curu za i\u0107i u kino. Na nogama je imala debele zimske \u0161kure bi\u010dve do gori. Moja mater upita: \u201cCuro moja, jel ti vru\u0107e u tim bi\u010dvama ili te boli\u201d. Ona \u0107e na to: \u201cNe boli me teta Anka nego su mi \u0161porke noge, nisam imala vode pa se strpala u bi\u010dve jer imam rendes\u201d. Nije veliko \u010dudo jer mnogi bijahu i \u017eedni. Mi dica \u0160entade nismo se dilili po frakciji, samo dok je bila ceremonija oko svetog Ivana dok izgore svitnjaci. Nakon toga bi bili jednistveni makar je bilo i razbijenih glava. Tako bije\u0161e na obali podno Topane, na Bazani na Gospinom dolcu iz kojeg su nas posjednici takvim gu\u0161tom potravali pa i upotrebom kamenja i pogrdarijama, na pok. Betunu, u Fratarskoj i Mar\u010dinoj ogradi, na Placu, sada\u0161njoj tr\u017enici ili Modrom jezeru i okolo njega\u2026Mala \u0161entada je bila uvik napunjena dicom, prvenstveno sa \u0161entade, to su: Mile Micin, Mile i Slobodan Braco Vukovi\u0107, Mile Debeli Jelavi\u0107, Braco i Mili, Zora i Branka Zen, Anka i Banac Te\u017eulat, Perica i Nena Nogalo, Aka, Znanka i Ante Bori\u0107, Vlade i Alemka Po\u0161tenjak, Marija (Kika) i Ivica Po\u0161tenjak, Karmelo, Vanja i Mirjana Te\u017eulat, Vedrana i \u017dika Rako, Katica, Snje\u017eana i Mirjana Buljan, Ratko i Kvirin Smoday, Dunja, Zoja, Kiko i Teo Parlov, Ru\u017ea i Lenka, Ivo i Dra\u017een Mostar\u010di\u0107, Marija i Ton\u0107i Mostar\u010di\u0107. Milo i Anita Benkovi\u0107, lord Vukosav, Ozren, Mladen, Ivo, Bil, Ani\u0107i, Katica, Borka i Snje\u017eana Rude\u017e, Jadra, Ru\u017ea, Naldo Bekavac, Branko Tomi\u0107, Iki\u0107 \u010celan, Trpimir i sestre Vuj\u010di\u0107, Rudi Soldo te sitna dica i drugi ro\u0111eni i virni \u0160enta\u0111ani, Niko Jelenin i Niko Brankin. Igrale se ve\u0107 davno zaboravljene igre sakrijavice, brojalice, pipavice, ako te zapadalo brojit dogovorenu brojku zatvorenih o\u010diju odbroji\u0161 dok se ostali posakrivaju, tad progleda\u0161 i izgovara\u0161:\u201dUra no\u0107i, ja otvaram o\u010di, magarac bio ko se nije sakrio\u201d i tako \u2026\u2026 dok otkrije slabo sakrivene za svoju zamjenu. Zatim se minjaju pipavice, kao:”Pipavice pipana vile na kule, staglac, maglac, ovije mali ili mala vrabac”, zatim Jedan, dva, tri pobili se fratri, na crkovnim vratim, jedan drugom vi\u010de: \u201cPomozi mi stri\u010de, kako \u0107u ti pomo\u0107i kad i mene tuku i za bradu vuku\u201d. Zatim “En ten tini sava raka tini sava raka tika tak bija bio bum”. Zatim ima jedno me\u0111u nama koji lo\u010de s krma\u010dama, a to siti pa naj\u010de\u0161\u0107e “Eci peci pec ti si mali zec ja sam mala vjeverica, eci peci pec”, tu svak zna. Dalje je bila dr\u017eava ili neka tu\u010de, isto igra balunom u kojoj je svaki igra\u010d zastupa jednu dr\u017eavu pa je tako jedna sudionica zastupala \u010capljinu. \u0110endara i lupe\u017ea, crne kraljice, penova, cingarele, klisa na franje, trilje, petonjaka, na bake, nogometa sa krpenim balunom i mijurom od gudina, ba\u010dvica, plivanja, ronjenja skokovi u vodu i na uskopanu zemlju. Nije nam tribala skupa teretana. Zato kad danas pro\u0111em \u0160entadom ne sritnem \u017eivu osobu, nitko ne sidi, a nema ni na \u0161to. Strogo zatvoreni prozori, neki i \u017eeljezni da je slika sablasnija, vrata zabrokvana, \u010dak su se raspali i limeni pivci na fumarima. Mali trgi\u0107 do zadnjeg centimetra nakrcan raznim autima, dogodi se da ipak netko brzinom vitra iz spize ili iz kafi\u0107a probati \u0160entadom. Od mno\u0161tva stanovnika ostade samo Marija i Kata, obitelj Dropulji\u0107, Damir sa kli\u0161tima, Oluji\u0107i u \u017eurbi Divna i Mijo. Ispod \u0160entade roza ko penja\u010dica loza te Mikica Zuju\u0161a, \u2026. istan\u010dala je su\u0161a.<\/p>\n\n\n\n
Josip Braco Zen<\/p>\n\n\n\n
Fotografiju snimila Tornada Zen \u0106osi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Lipi mali kvatri\u0107 u srcu Imotskog, pa smo ga tako i osje\u0107ali. U srcu jezeranske ulice. Bila je lipa betonska \u0161entada, za ugodan boravak pedesetak osoba u hladovini dvaju plemenitana. Tu je mali trgi\u0107 i stara prisu\u0161ena \u010desma. Koliko god je pru\u017ea lipi boravak svojim hladom, veliki plemenitan toliko je te svoje usluge skupo naplatio. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4462,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4461"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4461"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4461\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4463,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4461\/revisions\/4463"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4462"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4461"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4461"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4461"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}