![\"Dr](\"https:\/\/stari-imotski.com\/wp-content\/uploads\/2025\/04\/image-5.jpeg\")
<\/a><\/figure>\n\n\n\nDr. Miro Mladinov, Dubrovnik,1938. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n
2020. godine navr\u0161ava se pola stolje\u0107a od smrti Mirka (Mira) Mladinova, lije\u010dnika, koji je svoj \u017eivotni trag ostavio u mnogim zemljama i gradovima ali dva najljep\u0161a \u017eivotna razdoblja upisana su mu, i u o\u0161tre, i u glatke \u0161krape, za mene, najljep\u0161eg otoka na svijetu, \u0160olte. Djetinjstvo, kada se za ni\u0161ta ne brine\u0161 i raduje\u0161 se svakom slijede\u0107em danu, te starost, kada se tako\u0111er za ni\u0161ta vi\u0161e ne brine\u0161 i raduje\u0161 se svakom proteklom danu, po\u0161to mudro star, ne zna\u0161 koji ti je zadnji.<\/p>\n\n\n\n Foto: obiteljska arhiva. S lijeva na desno: pok. Pere Pitalo, pok. Mirjana Blagai\u0107, Ivica Blagai\u0107, pok Mirko Mladinov, pok. Stanka Mladinov, 19.09. 1963.<\/p>\n\n\n\n Slu\u010dajni pronalazak jedne stare fotografije sa vjen\u010danja mojih roditelja kojima je kumovao doktor Miro, potaknuo je istra\u017eivanje o ovome izuzetnom \u010dovjeku i lije\u010dniku. Polako, umjesto jednog pupoljka koji se rascvao u predivan cvijet, ispred mene se pojavio \u010ditav rascvali grm kapare. Da, ba\u0161 kapare, te kamene, dalmatinske ljepotice koja raste gdje ona ho\u0107e, naj\u010de\u0161\u0107e u kamenu, na osami, odolijevaju\u0107i suncu, olujama, posolici. I dok se pitamo od \u010dega raste u tom surovom okru\u017eenju ona samo jednom, izme\u0111u jutra i podneva, otvara svoje bijelo ljubi\u010daste cvjetove ispred kojih bi se i najljep\u0161e orhideje posramile. Bijelo ljubi\u010daste cvjetove koji me tako podsje\u0107aju na jednu izuzetnu obitelj, obitelj Mladinov.<\/p>\n\n\n\n MLADINOV, obitelj<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prezime Mladinov vu\u010de podrijetlo iz roda Viguri\u0107 i prvi put se na \u0160olti spominje krajem 16.stolje\u0107a. Mu\u0161ki pripadnici ove obitelji, jo\u0161 od jednog od prvih za\u010detnika ovog roda u Grohotama, Antuna, su se svi vi\u0161e puta \u017eenili: Dr. Miro, njegov djed Damjan, prapradjed Luka i praprapraprapradjed Antun dva puta, pradjed Dujam i praprapradjed Antun tri puta, te prapraprapradjed Luka \u010dak \u010detiri puta[1]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Antun <\/strong>(c1630.-1692.) \u017eeni se prvo sa Ivanom Kundi\u010devi\u0107 (c1640.-1685.) sa kojom ima \u0161estoro djece. Ivana Kundi\u010devi\u0107 umire 1685. u dobi od 45 godina, a posljednje, \u0161esto dijete, k\u0107i Franka ro\u0111ena je 1691. tako da je za pretpostaviti da je ona dijete iz Antunovog drugog braka. Antun se kao pedesetsedmogodi\u0161njak 1689. \u017eeni drugi put sa tridesetak godina mla\u0111om Tomicom Ku\u0161\u010devi\u0107 (c1659.-1699.) udovicom Ivana Ursi\u0107a pa je Franka, ro\u0111ena dvije godine kasnije, njena k\u0107i a ne k\u0107i Antunove prve \u017eene Ivane Kundi\u010devi\u0107 kako se da zaklju\u010diti iz knjige Mladena Andreisa Stanovni\u0161tvo otoka \u0160olte do godine 1900<\/em>. U knjizi mrtvih sela Grohote pi\u0161e da je umrla Tomica, udovica pokojnog Mladinovi\u0107 Antuna alias Viguri\u0107a.<\/p>\n\n\n\n U knjizi ro\u0111enih sela Grohote za Antunove dvije k\u0107eri Anticu (1660.-1680.)[<\/a> i Margaretu (1670.-1730.)[3]<\/a> pi\u0161e da im je otac Antun Viguri\u0107. Za sina Stjepana (1673.-1699.) koji je mlad umro u knjizi mrtvih pi\u0161e da je umro Stjepan Mladinov[]<\/a>. Za sina Luku<\/strong> (1676.-1740.) u knjizi vjen\u010danih, kada se 1699. prvi put o\u017eenio, pi\u0161e Luka Mladinov[]<\/a>, a kada mu je prva \u017eena umrla u knjizi mrtvih pi\u0161e da je umrla \u017eena Luke Viguri\u0107a]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Luka <\/strong>(1676.-1740.) se kao dvadesettrogodi\u0161njak o\u017eenio prvi put 1699. , matica vjen\u010danih sela Grohote vodi ga kao Luku Mladinova[7]<\/a>, a kada mu je prva \u017eena umrla u knjizi mrtvih istog sela pi\u0161e da je umrla \u017eena Luke Viguri\u0107a]<\/a>. Luka je tako\u0111er jedini mu\u0161ki Antunov nasljednik jer mu stariji brat Stjepan umire mlad. Luka se prvi put \u017eeni kao dvadesettrogodi\u0161njak sa pet godina starijom Domenikom Burica (1671.-1712.) sa kojom ima troje djece. Domenika vjerojatno umire pri porodu sina Matije (1712.-?) pa se Luka, ostav\u0161i sam sa troje malodobne djece od kojih je zadnje bilo jo\u0161 dojen\u010de, ve\u0107 idu\u0107e godine \u017eeni ponovo sa Frankom Ursi\u0107 (c1695.-c1714.) iz grane Markov, koja umire ve\u0107 idu\u0107e godine.1715. Luka \u017eeni njenu sestru Domeniku Ursi\u0107 (1690.-1726.) sa kojom ima jo\u0161 \u010detvoro djece. Me\u0111utim i Domenika umire kada im je \u010detvrto dijete imalo jedva godinu dana te Luki ne preostaje ni\u0161ta drugo nego da se i \u010detvrti put o\u017eeni i to imenjakinjom i prezimenjakinjom svoje tre\u0107e \u017eene, Domenikom Ursi\u0107 (1678.-1749.) iz grane Ka\u0161telan\u010din[10]<\/a>. O\u017eenili su se u Splitu 1726. u ku\u0107i Domenikinog pokojnog supruga Domenika Sagine. U matici vjen\u010danih Sv. Dujma upisani su kao Luka Viguri\u0107 i Domenika Ka\u0161telan\u010di\u0107. Ve\u0107 vreme\u0161ni, Domenika i Luka, nisu imali djece samo \u0161to je Domenika Lukinoj djeci, njih sedmero, dodala svoju nezakonitu devetnaestogodi\u0161nju k\u0107i Vicencu(1707-?)<\/p>\n\n\n\n Antun <\/strong>(1705.-1762.), Lukin prvoro\u0111enac u dobi od 27 godina o\u017eenio se u Splitu u katedrali Sv. Dujma prvi put sa Magdalenom Ursi\u0107 (1706.-1741.). U matici vjen\u010danih nije upisan kao Antun Mladinov nego kao Viguri\u0107[13]<\/a>. Magdalena mu ra\u0111a troje djece i umire u dobi od tridesetpet godina kada najmla\u0111i sin ima nepune dvije godine. U matici umrlih sela Grohote pak pi\u0161e da je umrla Magdalena, \u017eena Antuna Mladinova[14]<\/a>. Jo\u0161 je takvih primjera, ali prezime Mladinov se ustalilo po\u010detkom osamnaestog stolje\u0107a. Antun pribli\u017eno 1743. \u017eeni Ivanu N. nepoznatog prezimena i nepoznate godine smrti. Za pretpostaviti je da je umrla nedugo nakon udaje jer Antun ve\u0107 1744. \u017eeni Anticu Pavi\u0161i\u0107 (c1721.-1776.) sa kojom ima jo\u0161 troje djece[15]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Luka <\/strong>(1733.-1798.) je Antunov prvoro\u0111eni sin. U dobi od 26 godina u matici vjen\u010danih sela Grohote zabilje\u017een kao Luka Mladin, \u017eeni se prvi put sa Magdalenom Ceci\u0107 sa kojom je imao desetoro djece od kojih su im \u010detiri k\u0107eri umrle u dojena\u010dkoj dobi. \u017dena mu, Magdalena, umire u 46. godini rodiv\u0161i posljednjeg sina Grgura pa Luka u svom doma\u0107instvu ostaje sam sa k\u0107erima Ivanom ( 20), Jerkom (11), Klarom (5) i sinovima Antunom (23), Dujmom (16) i Grgurom (1). Ivana i Antun su bili odrasli i bilo je pitanje dana kada \u0107e se udati odnosno o\u017eeniti i zasnovati svoje obitelji pa je Luka razmi\u0161ljao da se o\u017eeni ponovo radi maloljetne djece. Ali prije starijeg brata Antuna i oca Luke o\u017eenio se osamnaestogodi\u0161nji mu sin, Dujam, sa Lucijom Glavurti\u0107 iz Maslinice. Iste godine otac mu, Luka, \u017eeni njenu majku Ivanu Radman, udovicu Marka Glavurti\u0107a podrijetlom iz Mostara koji je bio nastanjen u Maslinici.<\/p>\n\n\n\n Dujam <\/strong>(1768.-1844.) je drugoro\u0111eni Lukin sin. Kao osamnaestogodi\u0161njak \u017eeni godinu dana mla\u0111u Luciju Glavurti\u0107, k\u0107erku svoje ma\u0107ehe Ivane Radman, udove Glavurti\u0107. Vjerojatno je to bila velika ljubav jer prvo dijete, sin Bartol, im se ra\u0111a nakon tri godine braka, upisan u maticu ro\u0111enih Grohota kao sin Dujma Mladinova[16]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Kada je Bartol imao tri godine umire mu majka Lucija[17]<\/a>. Dujam ostaje udovac sa trogodi\u0161njim sinom ali se ne \u017eeni ponovo nego sam odgaja sina. Dujmova tragedija se nastavlja kada Bartol umire u dobi od 8 godina. Tek nakon dvije godine Dujam se odlu\u010duje o\u017eeniti ponovo u Splitu sa Magdalenom Smoje. Svjedoci na vjen\u010danju u katedrali Sv. Dujma u Splitu su grofovi Marin Pavlovi\u0107 i Ivan Benedetti[18]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Magdalena i Dujam imali su \u010detvero djece. Kada je najmla\u0111oj Mariji bilo jedva godina dana Magdalena umire pa Dujam ovaj put ne \u010deka nego ve\u0107 idu\u0107e godine \u017eeni Anticu Bezi\u0107 (1776.-1860.) koja je iste godine kada i Dujam ostala udovica iza \u0160imuna Brtanova sa kojim je imala troje djece. Sin Nikola joj je umro pa u novi brak dolazi sa osmogodi\u0161njom Ivanom i trogodi\u0161njom Domenikom. Antica je sa Dujmom imala jo\u0161 petoro djece tako da su zajedno, uz njenih dvoje i Dujmovih \u010detvero, odgojili jedanaestoro djece. U poznim godinama za to doba (76), Dujam se razbolio, te pozvao dva svjedoka, seoskog postolara Antuna Jureti\u0107a i Petra Rui\u0107a pok. Filipa, da svjedo\u010de njegovoj oporuci koju je zapisao grohotski \u017eupnik i \u0161oltanski vicedekan don Mijo Vu\u0161kovi\u0107. Imanje ostavlja sinovima, dvojici koje imao sa Magdalenom Smoje, Damjanu i Marinu, dvojici koje je imao sa Anticom Ceci\u0107, Mihovilu i Luki, te svojoj tada\u0161njoj supruzi, spomenutoj Antici. Damjan i Luka trebaju nadoknaditi zakoniti dio Mihovilu i Marinu jer ta dvojica ne \u017eive na obiteljskom imanju nego su se \u017eenidbama odvojili u posebna doma\u0107instva, te brinuti o majci odnosno ma\u0107ehi Antici. K\u0107eri Magdaleni, udatoj za Antuna Andreisa, ostavlja 100 fiorina umjesto njenog zakonitog dijela nasljedstva, a isto toliko i k\u0107er Filipa \u0107e dobiti kada se bude udala[19]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Damjan <\/strong>(1802.-1869.) je Dujmov tre\u0107ero\u0111eni sin, ali po\u0161to su, Bartol kojega je Dujam imao sa Lucijom Glavurti\u0107 i Mate kojega je imao sa Magdalenom Smoje, umrli, Damjan dolazi na prvo mjesto. Sposoban, pismen[20]<\/a> i snala\u017eljiv, uzdi\u017ee obitelj Mladinov od te\u017eaka, seljaka i poljoprivrednika do trgovaca, posjednika, op\u0107inskih na\u010delnika, politi\u010dara i lije\u010dnika koji su \u017eenidbenim vezama u\u0161li i u plemi\u0107ke krugove tada\u0161nje, austrijske Kraljevine Dalmacije. Nadimak mu je \u0160ekada. Potomci ne znaju \u0161to ovaj nadimak zna\u010di, a istra\u017eivanjem ove rije\u010di ne dolazi se do jednozna\u010dnog zaklju\u010dka. Tako \u0161ekada u \u010cakavskome vrimeslovlju<\/em> zna\u010di vrlo nisku oseku[21]<\/a>, u Velikom rje\u010dniku \u0161ibenskih ri\u010di<\/em> zna\u010di zanovetan, pepav posal[22]<\/a>, da je to smutnja ili zavrzlama mo\u017ee se pro\u010ditati u Sinjanju<\/em>[23]<\/a>, dok Kor\u010dulanin Goran Cetini\u0107 za oseku ka\u017ee da je \u0161ekada. Njegovo obja\u0161njenje mi se, obzirom na to kako zami\u0161ljam Damjana Mladinova, \u010dini najbolje: Podru\u010dje plime ili oseke uza sam rub mora, podru\u010dje je banjo\u0161uga. B. \u017di\u017eovi\u0107 lijepo ga je opisao: “U pet ujutro je ura oti\u0107i na banjo\u0161ugo. Kad je najve\u0107a \u0161ekada<\/strong>. Uvijek s dozom ljubomore gledam one koji bazaju po tamnim prevlakama otkud se more privremeno povuklo. Potpuno izdvojeni iz cijeloga svijeta, nosa zabijenog u obraslo kamenje, pijesak ili blato, svako malo se sagnu, pa ne\u0161to pr\u010dkaju, pa to ne\u0161to na\u0111eno ubace u si\u0107 ili kanticu. Zavidim im na potrazi, ali i na marendi ili objedu koji \u0107e iz toga nastati.”[24]<\/strong><\/a> <\/em>Tako je Damjan za vrijeme velikih, \u017eivotnih \u0161ekada, uvijek pronalazio ne\u0161to \u0161to \u0107e ubaciti u \u0161krinjicu i uzdi\u0107i svoju obitelj. A mo\u017eda je uvijek bio spreman napraviti kakvu zavrzlamu kao kada se jednom prilikom, kada su ga oklevetali ispred djevojke kojoj je udvarao da ima spolnu bolest, pred njenom obitelji skinuo gol[25]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n U 32. godini Damjan se prvi put \u017eeni sa osam godina starijom Jelenom (1794.-1857.) iz roda Lisi\u010di\u0107 iz Grohota sa splitskim podrijetlom. Vjen\u010dali su se u Grohotama 1834., oboje pismeni, vjen\u010dani kumovi su im bili Damjanu\u0161i\u0107 Anton, zlatar, i Radman Nikola, trgovac, obojica iz Splita. Jelenina majka bila je Katarina Andreis Zlodri\u010din, splitskog podrijetla (1772.-1852.), grohotska babica, k\u0107i prvog \u0161oltanskog na\u010delnika Andrije Andreisa (1741.-1821.)[26]<\/a> i sestra Petra (1774.-1842.) i Tome Andreisa (1778.-1856.), trgovaca i pomoraca, vlasnika prvih ve\u0107ih jedrenjaka na \u0160olti. Ve\u0107 njihovi sinovi se u \u0161oltanskim maticama spominju kao posjednici[27]<\/a>. Damjan se 1845. navodi i kao fabricer, odnosno \u010dlan crkvenog odbora crkve Sv.Stjepana[28]<\/a><\/p>\n\n\n\n Bio je to brak bez djece koji potrajao 23 godine, sve do Jelenine smrti. Veze sa obitelji Andreis su postale neraskidive i na obiteljskom a vjerojatno i na poslovnom planu. \u010cesto su kumovali jedni drugima na kr\u0161tenjima i vjen\u010danjima, Damjanova polusestra Magdalena udala se u obitelj Andreis, a dio imanja Andreisovih je nakon Jelenine smrti vjerojatno pre\u0161ao u obitelj Mladinov. I obitelj Bezi\u0107 Antona koji je imao najvi\u0161e djece u Grohotama, njih 25, je bila povezana sa Andreisima i Mladinovima. Jelenina sestra Matija bila je udata za sina Antuna Bezi\u0107a, Mihovila (na\u010delnik op\u0107ine u drugoj polovici XIX. st.), Antonove k\u0107eri Ivana i Bo\u017eica bile su udate u obitelj Andreis. Damjanov polubrat Luka \u017eeni Katarinu, k\u0107er Antuna Bezi\u0107a itd, tako da je bilo neminovno da kroz te dru\u0161tvene veze, Damjana kao udovca u dobi od 55 godina, \u017eivotni put dovede do Antunove posljednje k\u0107eri a dvadeset\u010detvrtog djeteta – Filomene. 1859.godine na kr\u0161tenju Ivane, k\u0107eri Filomeninog polubrata Frane, kumovi su pedesetsedmogodi\u0161nji udovac Damjan i dvadesetjednogodi\u0161nja Filomena. Filomena, koja \u0107e u ovom tekstu dobiti, uz sve mu\u0161ke Mladinove, poseban dio.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 idu\u0107e godine, 1860., Damjan \u017eeni Filomenu i postaje na\u010delnik op\u0107ine \u0160olta.<\/p>\n\n\n\n Filomena <\/strong>(1838.-1924.), ro\u0111ena Bezi\u0107, udata Mladinov, ro\u0111ena je kao dvadeset\u010detvrto dijete Antuna Bezi\u0107a (1782.-1844.) odnosno jedanaesto dijete njegove druge \u017eene Antice Krstulovi\u0107 Opara. Kada se njen najstariji, \u017eivu\u0107i polubrat, stariji od nje 35 godina, Mihovil, o\u017eenio Matijom, sestrom Damjanove prve \u017eene Jelene, Filomena se jo\u0161 nije bila ni rodila, a kada se rodila, Damjan je bio ve\u0107 \u010detiri godine u braku sa Jelenom. Mihovilova k\u0107i, Marija, kasnije udata za Nikolu Karamana, bila je tako dvije godine starija od svoje tetke, a Marijin brat, profesor Ante Bezi\u0107, alfa i omega splitskih vatrogasaca, od tetke je bio mla\u0111i 11 godina Sestra joj se, Katarina, 1847. godine, udaje za Damjanovog polubrata Luku, Filomeni je devet. Njena najstarija prava sestra Bo\u017eica, od nje je starija 19 godina, a brat Barnaba 18. I Bo\u017eica i Barnaba udajom, odnosno \u017eenidbom, ulaze u obitelj Andreis. Dok se Filomena zadjevoj\u010dila imala je uz 18 \u017eivu\u0107ih sestara i bra\u0107e i oko stotinjak ne\u0107akinja i ne\u0107aka a od tog broja \u010detvrtini ne\u0107akinja i ne\u0107aka je bila na sprovodu. Nad\u017eivjela je sve svoje sestre i bra\u0107u. Ne \u010dudi stoga \u0161to je prema sje\u0107anjima svog unuka Du\u0161ana bila svojeglava od malih nogu. Bje\u017eala je u ljetne no\u0107i potajno na kupanje jer u to vrijeme djevojkama i \u017eenama nije bilo dopu\u0161teno da se javno svla\u010de. Izabrala je Damjana, unato\u010d razlici od 36 godina. Mo\u017ee biti i da je on izabrao nju, takvu, posebnu i svoju. I dobro su se izabrali[<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Iako se Damjan sigurno nije nadao da \u0107e imati \u010detvero djece na pragu starosti prvo su 1860. dobili Marina, 1862. Anu, 1866. Antuna i na kraju 1869. Josipa[31]<\/a>. Iste godine, nakon samo devet godina braka, kada se Josip rodio Damjan se razbolio, napisao testament i umro. Pokopan je najvjerovatnije u zajedni\u010dkoj grobnici bratima bratov\u0161tine Sv. Stjepana unutar same crkve koja je nestala pri gradnji nove crkve. Filomena u dobi od 31 godinu ostaje udovica sa \u010detvero malodobne djece, Marin 9, Ana 7, Antun 3 i Josip nepunu godinu dana, te sa velikim Damjanovim imanjem. Damjan polovicu imanja ostavlja svojoj \u017eeni Filomeni na u\u017eivanje sa sinovima u slu\u010daju da se ne bi udala. Ukoliko se uda nema pravo na njegovu imovinu ali ostavlja joj 1000 fiorina jer je oko njega izgubila svoju mladost. Drugu polovicu ostavlja sinovima i k\u0107eri Ani kojoj ostavlja 4000 fiorina ako se uda pod uvjetom da bra\u0107i ne dira ba\u0161tinu. Ako se ne uda ima ista prava kao i bra\u0107a. Odre\u0111uje da se sa novcem koji ostavlja njegovi sinovi imaju dati na nauk. Izvr\u0161itelj njegove oporuke je njegov polubrat Luka u kojega je imao neograni\u010deno povjerenje[32]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Oporuka Damjana Mladinova pok.Dujma, HR-DAST-180, (AIS III 12, broj 26), kutija 17.<\/p>\n\n\n\n Filomena je najvi\u0161e volila i pomagala svog najmla\u0111eg brata Pavu. Njeni sinovi bili su kumovi na kr\u0161tenjima Pavine djece. Na vjen\u010danju Pavine k\u0107eri Vjekoslave u splitskoj katedrali za pomo\u0107nog po\u0161tanskog slu\u017ebenika iz posjedni\u010dke obitelji iz Donjeg Humca na Bra\u010du, nastanjenog u Trstu, Jerka Peri\u0107a, vjen\u010dani kumovi su profesor Ante Bezi\u0107, Filomenin ne\u0107ak i njen sin dr. Josip zastupan po bratu Marinu[33]<\/a>. Iz pera Pave Bezi\u0107a(1841-?), prvog u\u010ditelja u Glavnoj po\u010detnoj u\u010dioni (dr\u017eavnoj osnovnoj \u0161koli) u Imotskom otvorenoj 1869. saznajemo i za neke detalje koji su se ticali \u0161oltanskog pitanja. Naime on u Narodnom listu pi\u0161e izme\u0111u ostaloga da je 1868. tada\u0161nji splitski gradona\u010delnik Antonio Bajamonti nudio osobno njegovom svaku Damjanu \u0160oltu za 80.000 fiorina. Damjan, kao i svaki pametan i poslovan \u010dovjek tra\u017eio je dokaz o vlasni\u0161tvu. Po\u0161to mu ga Bajamonti nije predo\u010dio od kupnje nije bilo ni\u0161ta[34]<\/a>. Damjan je Filomenu ovlastio da otkupi \u0160oltu nakon njegove smrti jer su iza njegove smrti ostale pune \u0161krinje srebra. Filomena nije otkupila \u0160oltu ali je imanjem upravljala sama i to bolje nego mu\u0161karac. Pamte da je jahala konja, sa dva pi\u0161tolja zataknuta za pojasom, obilaze\u0107i imanje i nadgledaju\u0107i radove. Bila je vrlo nezavisna i zvali su je Teuta<\/strong> po ilirskoj kraljici za koju legenda ka\u017ee da je svoje dvore imala i na \u0160olti. Umjesto otkupa \u0160olte kupovala je nekretnine i od te\u017eaka ostvarivala prihode.<\/p>\n\n\n\n Filomeninom rukom ispisana Pogodba kojom se predaje zemlja na kmetstvo iz 1885. Obrazac je tiskan u tiskari Narodnog lista u Zadru. Marin Sule pok. Brne[35]<\/a> prima na sebe i svoje nasljednike zemlju zvanu Parero\u017ee u Grohotama povr\u0161ine 10 vritih.<\/em><\/p>\n\n\n\n Hvalila se svom polubratu don Bepu da je svakom sinu kupila jedan \u0161oltanski ka\u0161tel. Ka\u0161tel Slavi\u0107 u kojem je danas smje\u0161tena op\u0107ina \u0160olta bio je sve do njene smrti u vlasni\u0161tvu obitelji Mladinov. S posebnom ljubavi Filomena je uredila prekrasan vrt uz ka\u0161tel (dana\u0161nji \u0110ardin pored op\u0107inske zgrade), sa stoljetnim borovima i raznim mediteranskim biljem i povrtnjak, te je imala stalno zaposlenog vrtlara koji je o njemu brinuo[37]<\/a>. Kupila je i ljetnjikovac obitelji Martinis Marchi (danas u vlasni\u0161tvu obitelji Brodari\u0107 koja ga je kupila od dr. Mira Mladinova) te ka\u0161tel u Roga\u010du. Najstariji sin Marin je ostao uz nju na obiteljskom imanju jer je \u017eeni u to doba pa makar ona bila i Filomeninog kova bilo sigurno te\u0161ko samoj voditi poslove i imanje. Zato je mla\u0111e sinove Antuna i Josipa prema posljednjoj \u017eelji njenog supruga Damjana dala \u0161kolovati i to u Graz za lije\u010dnike nakon zavr\u0161ene Klasi\u010dne gimnazije u Splitu. Tako je Josip 1889. bio u \u0161kolskom semestru 1889\/90 izabran za blagajnika Prvog hrvatskog literarnog zabavnog dru\u0161tva<\/em> Hrvatska[<\/strong><\/a>.<\/em>1893. bra\u0107a dr. Ante i dr. Josip su me\u0111u potpisnicima izjave hrvatske sveu\u010dili\u0161ne mlade\u017ei u Grazu Za hrvatsko dr\u017eavno i narodno pravo[39]<\/strong><\/a>. <\/em>Iste godine u prosincu Antun Mladinov je promoviran u lije\u010dnika te mu uredni\u0161tvo lista Katoli\u010dka Dalmacija \u010destita[40]<\/a>. Na \u017ealost nemamo njegovu diplomu ali zato je tu diploma Josipa Mladinova koji je tako\u0111er promoviran za lije\u010dnika u Grazu 18.12.1893.<\/p>\n\n\n\n Obzirom da dr. Antunu list Katoli\u010dka Dalmacija<\/em> \u010destita na promociji u lije\u010dnika \u010detiri dana prije, pitanje je da li su bra\u0107a promovirana zajedno ili je propust novinara \u0161to nije spomenuo i dr. Josipa, jer nije zanemariva vijest da su dva brata sa male \u0160olte u istom mjesecu u dalekom Grazu zavr\u0161ili svoje nauke i bili promovirani u lije\u010dnike.<\/p>\n\n\n\n Diploma i fotografija dr. Josipa Mladinova. Obiteljska arhiva u ku\u0107i Radovinovi\u0107, Imotski.<\/p>\n\n\n\n Dok su bra\u0107a studirala u Grazu Filomena je odbijala prosce kojih je bilo puno kao i rodbine koja je smatrala da i njima pripada dio Damjanove ostav\u0161tine. Filomena je nastojala opstati, \u0161to sa pi\u0161toljem za pojasom, \u0161to daju\u0107i i poma\u017eu\u0107i gdje god je mogla, jer vi\u0161e puta je bila i fizi\u010dki napadana i plja\u010dkana. Jednom je izgleda skoro do\u0161lo do vjen\u010danja. Filomena se spremila za put ali je jedan kov\u010de\u017ei\u0107 srebra, koji je trebala ponijeti sa sobom, nestao. Nikada se nije saznalo tko ga je ukrao. Do vjen\u010danja nije do\u0161lo a po\u0161to Filomena nikada nije govorila o tom doga\u0111aju ne zna se razlog. Ina\u010de voljela je putovati i obi\u0161la je tada poznate gradove carske Austrije[41]<\/a>. 1887. udala je k\u0107er Anu za profesora Luku Karamana, prvog kapetana Dobrovoljnog vatrogasnog dru\u0161tva Split, ina\u010de sina svoje ne\u0107akinje Marije (Marija je bila k\u0107i Filomeninog najstarijeg polubrata Mihovila)[42]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n I njima je puno pomagala jer i pored velikog miraza kojeg je Ana dobila te\u0161ko su izlazili na kraj sa Lukinom profesorskom pla\u0107om[43]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Na nagovor svog polubrata don Bepa (Josipa Bezi\u0107a) kojega je veoma po\u0161tovala Filomena se odlu\u010duje udati za Ivana De\u0161kovi\u0107a, posjednika iz Omi\u0161a[44]<\/a>. 20.07.1889. u katedrali Sv. Dujma u Splitu udaje se Filomena Bezi\u0107 za Ivana De\u0161kovi\u0107a. Vjen\u010dani kum bio je advokat dr. Ivan Manger koji \u0107e 1893. postati jedan od najuspje\u0161nijih splitskih gradona\u010delnika[45]<\/a>. De\u0161kovi\u0107, pripadnik stare, omi\u0161ke, plemi\u0107ke obitelji je ostao udovac nakon smrti svoje prve \u017eene Mihe degl;Ivelio, u to doba najbogatije pripadnice bra\u010dkog plemstva, jedinice k\u0107erke Rado\u0161a degl;Ivelia i Regine Tomaseo. To je bio krug u kojem se u to doba kretala na\u0161a Filomena, ro\u0111ena u siroma\u0161noj obitelji sa puno djece. Da li se drugi put udala iz ljubavi ili interesa ne zna se, ali tada pedesetjednogodi\u0161njakinja, Filomena je ve\u0107 idu\u0107e godine o\u017eenila najstarijeg sina Marina i to ni manje ni vi\u0161e nego za k\u0107erku svog novog mu\u017ea, Elisabettu Carminu De\u0161kovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Filomena sa Ivanom De\u0161kovi\u0107em navodno nije \u017eivjela pod istim krovom, niti je prihvatila njegovo prezime. On se bavio svojim imanjima u Omi\u0161u i na Bra\u010du, a ona se sa sinom Marinom u to doba trudila da sagumacija na \u0160olti pro\u0111e bez problema[<\/a>. Sigurno je bila ponosna kada njen sin dr. Josip nakon zavr\u0161enog fakulteta dolazi raditi na \u0160oltu[4<\/a><\/p>\n\n\n\n Portret Filomene Mladinov, obiteljska arhiva. Fotografiju su ljubazno\u0161\u0107u gospodina Sini\u0161e Meichsnera poslali Filomenini potomci koji \u017eive u Americi. U Ameriku je portret odnio njen unuk Du\u0161an.<\/p>\n\n\n\n Nakon \u0160olte dr. Josip<\/strong> premje\u0161ten je za op\u0107inskog lije\u010dnika u Vodice[48]<\/a>, a na \u0160olti ga 1896. smjenjuje njegov brat, dr. Antun[<\/a>. Iz Vodica dr. Josipa<\/strong> je put odveo u Imotski kojega je toliko zavolio da se tamo trajno nastanio, organizirao zdravstvenu djelatnost, te u neposrednoj blizini Modrog jezera sagradio krasnu ku\u0107u. Mo\u017eda i nije slu\u010dajno u Imotski zalutao ako se prisjetimo da je omiljeni brat njegove majke<\/p>\n\n\n\n \u017dene iz obitelji Mladinov. Za prvu fotografiju pretpostavljamo da je na njoj Filomena Mladinov De\u0161kovi\u0107[<\/a>. Na preostale dvije je vjerovatno Filomenina k\u0107i Aneta udata Karaman. Gospo\u0111a Anamaria Maru\u0161i\u0107 Tonkovi\u0107, jedna od potomaka Mladinovih, je ovom tekstu prilo\u017eila veliki broj fotografija i dokumenata iz obiteljske arhive Radovinovi\u0107. Dr. Uro\u0161 se nije \u017eenio i me\u0111u njegovim fotografijama su se nalazile i stare fotografije obitelji Bitanga i Mladinov. Kada je g\u0111a. Anamarija eliminirala sve, njoj poznate, fotografije obitelji Bitanga, logi\u010dno je zaklju\u010dila da se preostale fotografije odnose na obitelj Mladinov. Svakako se nadamo da \u0107e se na\u0107i neki \u010ditatelj ovog teksta koji \u0107e mo\u0107i sa sigurno\u0161\u0107u identificirati osobe sa fotografija. Obiteljska arhiva Radovinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n 1.Vrlo stara fotografija na tankoj metalnoj plo\u010di \u0161to zna\u010di da datira negdje krajem pedesetih godina XIX. stolje\u0107a[<\/a>. G\u0111a Anamaria Maru\u0161i\u0107 Tonkovi\u0107 smatra da veliku sli\u010dnost sa dr. Josipom Mladinovim ima mu\u0161karac koji sjedi desno pa se vjerovatno radi o njegovom ocu Damjanu. Ja se sla\u017eem tako da pretpostavljamo da su ovo mu\u0161karci iz obitelji Mladinov. Obiteljska arhiva Radovinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n 2. Fotografija mu\u0161karca iz obitelji Mladinov snimljena krajem XIX.st u be\u010dkom ateljeu Josepha Lowy, dvorskog fotografa. Za pretpostaviti je da se radi o ocu dr. Mira, Marinu, koji je kao i njegova majka putuju\u0107i obi\u0161ao sve ve\u0107e evropske gradove .Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Filomene, njegov ujak Pavao (Pave) Bezi\u0107(1841.-?), bio prvi u\u010ditelj u dr\u017eavnoj osnovnoj \u0161koli u Imotskom po\u010detkom druge polovice XIX. stolje\u0107a, te da je 1873. o\u017eenio Imo\u0107anku iz poznate posjedni\u010dke obitelji, Elizabetu Vrdoljak(1856.-?).<\/p>\n\n\n\n Ku\u0107e dr. Josipa Mladinova koje je poklonio gradu Imotskom[52]<\/a>. Jedna od ku\u0107a je postala pomo\u0107na bolnica koja je raspolagala sa vi\u0161e kreveta a poslije je dugi niz godina tu bilo rodili\u0161te. Obiteljska arhiva Radovinovi\u0107<\/p>\n\n\n\n Prof. Snje\u017eana Tonkovi\u0107, dugogodi\u0161nja\u00a0 ravnateljica Zavi\u010dajnog muzeja u Imotskom, o ku\u0107i Mladinov pi\u0161e:O arhitekturi zgrade Mladinov bi se dalo pri\u010dati ali ja bi se osvrnula na ukrasne detalje-skulpture \u010detiri godi\u0161nja doba, vrtne ukrase, vaze, koji su proizvedeni u tvornici cementa Betizza u Splitu. Svakako bi skrenula pozornost na ograde od kovanog \u017eeljeza na prozorima i prekrasno spiralno stubi\u0161te tako\u0111er od kovanog \u017eeljeza. To je \u010dipka u \u017eeljezu, ne\u0161to prekrasno. <\/em><\/p>\n\n\n\n Fra Vjeko Vr\u010di\u0107, Lijepe ku\u0107e u Imotskom, Imotska Krajina br.498, 1993.: Mladi lije\u010dnik dr. Josip Mladinov, do\u0161ljak sa \u0160olte ukratko je stekao bogatstvo i njime sagradio dvorac kojim bi se mogli di\u010diti i ve\u0107i gradovi. U krugu obzidanom kamenim fasadama sagradio je \u0161talu za konje i ko\u010diju jer su tada automobili bili u po\u010decima. U sredini je posebna zgrada za lije\u010dni\u010dku ambulantu. S ju\u017ene strane prema suncu nalazi se njegov stan, ukra\u0161en figurama \u010detiri godi\u0161nja doba. Sve je zidano lijepim kamenom. Posebno se isti\u010de svojom bjelinom i zidarskom vje\u0161tinom. Dvori\u0161te je zasa\u0111eno borovima, drugim cvije\u0107em i zelenilom. Kod pro\u0161irenja ulice s ju\u017ene strane obor je malo skra\u0107en. Pred samu \u017eenidbu radi upale slijepog crijeva potra\u017eio je spas u sarajevskoj bolnici. Bilo je kasno. Dvorac je posljednjih godina preure\u0111ivan ali do danas je zadr\u017eao svoju osobnost.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ambulanta dr. J. Mladinova u sklopu ku\u0107e pored Modrog jezera. Fotograf:Rajmondo \u0110amonja, 1930.Obiteljska arhiva Radovinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Stari recept iz ordinacije dr. Josipa. Obiteljska arhiva Radovinovi\u0107<\/p>\n\n\n\n Iz ove dvije razglednice o\u010dito je da je dr. Josip bio ozbiljno bolestan. Mogu\u0107e da mu je kao strastvenom pu\u0161a\u010du osnovna bolest bila rak plu\u0107a a upala slijepog crijeva radi koje je iste godine umro komplikacija osnovne bolesti.<\/p>\n\n\n\n 1. Predizborni letak iz 1900. godine u kojem Imotsku krajinu pri osnivanju Politi\u010dkog Hrvatskog dru\u0161tva u Splitu zastupa dr. Josip Mladinov. Letkom se pozivaju glasa\u010di da glasuju za dr. Josipa Mladinova, a protiv dr. Josipa Smodlake. Obiteljska arhiva Radovinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n 2.Fotografija govori o osnivanju dru\u0161tva za brigu o prirodi Jezero, a napravio ju je dr. Mile Vukovi\u0107 (na fotografiji stoji lijevo, do njega je Alfons Bitanga, Remigio Truccolo, dr. Josip Mladinov, Josip Tripalo i pop \u0160piro Margeti\u0107 dok na zemlji sjedi Kamilo Benkovi\u0107). Obiteljska arhiva Radovinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Ku\u0107e sa kompletnom opremom dr. Josip ostavio je gradu Imotskom[53]<\/a> Na njegovu inicijativu 1904. godine osnovano je dru\u0161tvo Jezero,<\/em> a on je vlastitim novcem 1907. godine izgradio 1100 m duge serpentine u Modrom jezeru. Dru\u0161tvo je \u0161irilo ekolo\u0161ku kulturu i bavilo se po\u0161umljavanjem kr\u0161ke goleti izme\u0111u Modrog i Crvenog jezera. Dr. Josip Mladinov, hrvatski rodoljub, 1908. godine u Imotskom je jednoglasno izabran za zastupnika Stranke prava te je bio u grupi intelektualaca i naprednih ljudi uz dr. Augustina Bitangu, dr. Milu Vukovi\u0107a, dr. Iku Jerkovi\u0107a i dr. Grisogona koji su zahtijevali ujedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom. Tako je kao zastupnik u Dalmatinskom saboru 1912. svjedo\u010dio protuhrvatskim izgredima u Zadru, u kavani Central, te sudjelovao u tu\u010dnjavi skupa sa strana\u010dkim kolegama Kunja\u0161i\u0107em i dr. Matom Drinkovi\u0107em. Ovaj posljednji, tako\u0111er kolega lije\u010dnik, bio je u Kraljevini SHS prvo ministar po\u0161ta i telegrafa, zatim socijalne politike te socijalne politike i narodnog zdravlja. Sva trojica su uhap\u0161eni ali su posredovanjem prava\u0161kih zastupnika pu\u0161teni na slobodu.<\/p>\n\n\n\n Josip Mladinov umro je 1916. godine u Sarajevu, od upale slijepog crijeva[<\/a>, neposredno pred vjen\u010danje sa Karmelom Tocigl iz poznate splitske obitelji koja je imala apoteku u Zadarskoj ulici u Splitu. Karmela se, ne mogav\u0161i preboljeti dr. Josipa, nikad nije udala.<\/p>\n\n\n\n 1.Signorina Carmella: Fotografija Karmele Tocigl, zaru\u010dnice dr. Josipa. Mnoge osobne Karmeline stvari poput odje\u0107e, nakita, suncobrana i sl. izlo\u017eeni su u Muzeju grada Splita kamo ih je prema kazivanju Anamarije Maru\u0161i\u0107 Tonkovi\u0107, donirao nasljednik Tocigla, gospodin Dragan Jutroni\u0107, suprug Antonjete Ba\u0161karad Jutroni\u0107 u \u010dijoj se arhivi ova fotografija nalazi.<\/p>\n\n\n\n 2.Dio rasko\u0161ne dnevne sobe koju je dr. Josip dao izraditi za ku\u0107u u Imotskome prije vjen\u010danja sa Karmelom koji je nakon njegove smrti prodan na javnoj dra\u017ebi. Fotografija u vlasni\u0161tvu Gordane Radi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Iz knjige Splitsko groblje Sustipan,<\/em> Du\u0161ka Ke\u010dkemeta:Gospo\u0111a Anamaria Maru\u0161i\u0107 Tonkovi\u0107 skrenula mi je pa\u017enju na knjigu Du\u0161ka Ke\u010dkemeta Splitsko groblje Sustipan <\/em>u kojoj je autor, popisav\u0161i natpise sa sustipanskih grobnica, sa\u010duvao sje\u0107anje na pokojnike. Budu\u0107i da u natpisu sa grobnice 48-XIII, godina ro\u0111enja, godina smrti i prezime odgovaraju dr. Josipu slo\u017eile smo se da je obitelj Mladinov svog Josipa vratila iz Sarajeva ku\u0107i, a ime je vjerovatno krivo prepisano jer je pola stolje\u0107a koliko je pro\u0161lo od pokopa dr. Josipa do popisa Du\u0161ka Ke\u010dkemeta ostavilo traga na kamenoj plo\u010di. Kosti dr. Josipa se vjerovatno i danas nalaze na Sustipanu jer mnogi pokojnici koji nisu imali nasljednike nikada nisu prene\u0161eni na groblje Lovrinac. Zateknete li se u \u0161etnji Sustipanom pogledajte prema \u0160olti, pomolite se i sjetite Josipa Mladinova.<\/p>\n\n\n\n Tekst iz monografije Put u Imotu<\/em>, Petar Gudelj, 1996.<\/p>\n\n\n\n U to vrijeme dr. Josip bio je i na\u010delnik op\u0107ine \u0160olta iako je \u017eivio u Imotskom[56]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Imo\u0107ani su doktoru Mladinovu svoju zahvalnost i sje\u0107anje na njega iskazali imenovav\u0161i po njemu jednu ulicu u centru Imotskog.<\/p>\n\n\n\n Potpis dr. Josipa Mladinova u jednoj od njegovih knjiga koje se nalaze u obiteljskoj arhivi Radovinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Nakon odlaska dr. Josipa sa \u0160olte u Imotski krajem devedesetih godina XIX st. njegov brat dr. Ante Mladinov<\/strong> radio je na \u0160olti kao lije\u010dnik, te je vodio ra\u010duna o poslovima oko imanja.<\/p>\n\n\n\n Kupoprodajna pogodba iz 1897(1899?) izme\u0111u Mladinovih i Novakovi\u0107a. Nije sigurno o kojoj se godini radi jer slovima pi\u0161e 1899. a brojkom 1897. Interesantno je da Novakovi\u0107i kupuju svoju vlastitu ku\u0107u, a neobi\u010dno \u0161to se kao jedan od prodavatelja ne navodi i dr. Josip Mladinov, tako\u0111er ba\u0161tinik svog pok. oca Damjana. Saznajemo da su Mladinovi osim u Roga\u010du bili vlasnici magazina i u Stomorskoj. Ova pogodba uokvirena visi na zidu ku\u0107e Novakovi\u0107 u Stomorskoj. Arhiva obitelji Jovovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Pogodba te\u017ea\u0161tine iz 1902. godine kojom dr. Ante u ime svoje i svoje bra\u0107e Marina i dr. Joze daje na te\u017ea\u0161tinu zemlju zvanu Parero\u017ea Antonu Suli pok. Marina. Ovom pogodbom nastavlja se odnos te\u017ea\u0161tine na istoj zemlji koju je njegova majka Filomena sklopila sa ocem Antona Burica Sule, Marinom. Jedan od svjedoka ovoj Pogodbi je i Mitre Karaman, djever Ane Mladinov udate Karaman, sestre Marina, dr. Josipa i dr. Ante.<\/p>\n\n\n\n Kako su bra\u0107a bila jako povezana dr. Ante odlazio je u posjet bratu u Imotski. Josip ga je upoznao sa svojim kolegom i politi\u010dkim istomi\u0161ljenikom dr. Augustinom Bitangom te njegovom obitelji. Ante se zaljubio u jednu od sestara Bitanga Anticu (Ton\u0107u) a ljubav je okrunjena vjen\u010danjem 16.09.1903.<\/p>\n\n\n\n Fotografija snimljena 1901. prigodom zaruka dr. Ante Mladinova i Ton\u0107e Bitanga. U gornjem redu s lijeva na desno stoje advokati dr. Iko Jerkovi\u0107 i dr. Sebastijan Cambi, te krajnje desno dr. Augustin Cindro. Zaru\u010dnik dr. Ante Mladinov sjedi krajnje lijevo, a zaru\u010dnica Antica (Ton\u0107a) sjedi tre\u0107a s lijeva. Fotografiju snimio dr. Cindro. Obiteljska arhiva Radovinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Iste godine dr. Ante je \u010dlan upravnog odbora prve lije\u010dni\u010dke komore u Dalmaciji, a zajedno sa bratom Josipom redoviti je \u010dlan Hrvatskog starinarskog dru\u0161tva sa intelektualnom elitom sa podru\u010dja \u010ditave monarhije[57]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Vjen\u010danje je bilo vrlo rasko\u0161no. Ton\u0107ina majka Marietta Lusnik Bitanga, splitska veleposjednica \u0161kolovana u Veneciji, jedina k\u0107i Antonie Carminati i Mathiasa Lusnika govorila je nekoliko jezika, svirala klavir, vezla, bavila se humanitarnim radom, a preko splitskog dru\u0161tva Javne dobrotvornosti financijski je pomagala u \u0161kolovanju najsiroma\u0161nije djece, do\u017eivjela je udaju samo k\u0107eri Antonie Ton\u0107e 1903. godine za dr. Antu kada je i organizirala rasko\u0161no vjen\u010danje na kojem su bili anga\u017eirani dvojica kuhara iz Be\u010da[58]<\/a> koji su u Imotskom proveli mjesec dana pripremaju\u0107i razne delicije. Ton\u0107a i dr. Ante su \u017eivjeli na \u0160olti krajem XIX. i po\u010detkom XX. st. jer je dr. Ante tamo radio kao lije\u010dnik. Prvo \u017eive sa njegovom majkom Filomenom u ka\u0161telu u Grohotama(dana\u0161nja zgrada Op\u0107ine) jer je u njemu bila ure\u0111ena ambulanta. Kada je tada\u0161nja vlada po\u010dela sufinancirati izgradnju i opremanje privatnih uljara ure\u0111ena je 1906. i uljara bra\u0107e Mladinov u Grohotama[59]<\/a>. 1910. dr. Ante gradi veliku ku\u0107u u Roga\u010du[60]<\/a>. Kako pri\u010da njegov unuk gospodin Sini\u0161a Meichsner, ku\u0107a je sagra\u0111ena na temeljima neke starije gra\u0111evine, vjerovatno samostana(crkvica Sv.Tereze je odmah prekoputa), a iza ku\u0107e se prostirao lijepo ure\u0111en perivoj. Taj predio u Roga\u010du se i danas naziva \u0110ardin<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Razglednica Roga\u010da iz 1910. Lijevo je ku\u0107a Blagai\u0107(Kacolova), a desno velika ku\u0107a dr.Ante Mladinova, danas u stranom vlasni\u0161tvu. Izme\u0111u njih, dole, sa tamnijim krovom, je magazin za ulje Mladinovih koji je danas nadogra\u0111en a u suterenu se nalazi restoran Pijero. <\/em>Bijeli krov gore je magazin za vino kojega je tako\u0111er nadogradio dr. Antin unuk, gospodin Sini\u0161a Mechsner i danas u njemu \u017eivi. Visoka ku\u0107a izme\u0111u magazina je ku\u0107a Parunov. Dr. Ante sa suprugom je bio jako gostoljubiv i ugodan doma\u0107in pa su sestre njegove supruge sa svojim obiteljima znale dugo boraviti na \u0160olti. Arhiva gospodina Sini\u0161e Mechsnera.<\/p>\n\n\n\n 1913. obitelj seli u Split jer je te godine dr. Ante bio izabran u Splitsko op\u0107insko vije\u0107e, a kako ka\u017ee unuk Sini\u0161a postaje i ravnateljem splitske bolnice. Na tom mjestu nije dugo ostao, jer prema pisanju Lije\u010dni\u010dkog vijesnika ve\u0107 1914. na mjesto ravnatelja splitske bolnice premje\u0161ten je dotada\u0161nji ravnatelj \u0161ibenske bolnice dr. Filip Colombani, a dr. Ante postaje privatni lije\u010dnik. Kada je 1911. umro poznati splitski gradona\u010delnik dr.Vicko Mihaljevi\u0107 koji je bio inspiracija Smojinom doturu Vici<\/em> iz kultne serije Velo Misto, <\/em>njegovu ku\u0107u procijenjenu tada u Podnesku za prikazivanje imovnika njegove ostav\u0161tine na 50.000 kruna, na obali Marjana u Velom Varo\u0161u kupio je i na nju se uknji\u017eio dr. Ante Mladinov, pok. Damjana, u Podnesku naveden kao dermatolog<\/em>[<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Fotografija je snimljena ispred stare ku\u0107e Colombani u Imotskom prigodom zaruka Antonije Ton\u0107e, k\u0107eri dr. Augustina Bitange i dr. Ante Mladinova (brata dr. Josipa Mladinova). U drugom redu \u010detvrti lijevo sagnut je advokat dr. Sebastijan Cambi, u istom redu prva lijevo u bijeloj haljini i \u0161e\u0161iru stoji majka zaru\u010dnice Marietta Lusnik Bitanga te desno u zadnjem redu sa \u0161e\u0161irom na glavi mladi Toni Colombani. U prvom redu krajnje desno sjedi Zorka Bitanga, sestra zaru\u010dnice Antonije, njena sestra Slavka sjedi tre\u0107a lijevo od nje, a me\u0111u njima sjede djevoj\u010dice i dje\u010daci iz obitelji Bitanga, Colombani i Mladinov. Fotografiju 1901. Snimio dr. Augustin Cindro. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Dr. Ante Mladinov sa suprugom Ton\u0107om i malom Marijom 1905. Obiteljska arhiva Radovinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Dr. Ante Mladinov. Obiteljska arhiva Radovinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Razglednica koju je iz Imotskog u vrijeme Poklada prije 110 godina, 05. 02. 1909. godine poslala Kristina Bitanga rodici – Dra\u017eesnoj Gospo\u0111ici Zorki Bitanga u Grohote na otoku \u0160olti koja je tada boravila kod sestre Ton\u0107e, zeta dr. Ante Mladinova i njihovog sina Du\u0161ana, obiteljska arhiva Radovinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Djeca dr. Ante Mladinova: k\u0107i Marija(1905.-1989.), udala se 1931. za\u00a0 dr. Vjekoslava Meichsnera 1901.-1981.), pravnika i financijskog stru\u010dnjaka(pravnika u Narodnoj banci Jugoslavije, profesora financija na Ekonomskom fakultetu u Skopju, a nakon umirovljenja savjetnika u Narodnoj banci Jugoslavije. Njegov otac Vjekoslav plemeniti Meichsner bio je jedan od najve\u0107ih umova XIX. stolje\u0107a. Izme\u0111u ostalog izgradio je hidroelektranu Krka 1895.godine koja je u rad pu\u0161tena samo dva dana nakon svjetski najpoznatije hidroelektrane na slapovima Nijagare.<\/p>\n\n\n\n Sinovi dr. Uro\u0161 (1910.-1996.) i ing. Du\u0161an (1908.-2000.). Uro\u0161, ro\u0111en u Grohotama, ne\u017eenja, jedan od osniva\u010da zaraznog odjela splitske bolnice, specijalist za zarazne bolesti, jedan od osniva\u010da JK Labud a zajedno sa bratom Du\u0161anom sudionik prve Mrdujske regate 1927.[64]<\/a>. Du\u0161an, tako\u0111er ro\u0111en u Grohotama, rudarski in\u017einjer, vrlo aktivan u dru\u0161tveno politi\u010dkom \u017eivotu tada\u0161nje Hrvatske, glavni nadzorni in\u017einjer Dalmatinske industrije cementa, predsjednik Dru\u0161tva in\u017einjera i tehni\u010dara, predsjednik Savjeta za privredu NO kotara Split, narodni poslanik u Vije\u0107u proizvo\u0111a\u010da sabora Narodne Republike Hrvatske[65]<\/a>. O\u017eenio je Silvanu Morpurgo iz poznate splitske, \u017eidovske obitelji (brat od Silvaninog djeda bio je Vid Morpurgo, poznati hrvatski nakladnik, knji\u017eni\u010dar i politi\u010dar, a Silvanina sestra Tina, splitska slikarica, ubijena u masovnim progonima \u017eidova u II. svjetskom ratu.). Du\u0161an je sa majkom, bratom i sestrom \u017eivio u Splitu izme\u0111u crkve Gospe od zdravlja i biv\u0161e robne ku\u0107e Prima(\u0106iril metoda 2) u krasnoj, kamenoj ku\u0107i koja je pripadala Ton\u0107inoj prabaki Giannini Nonveiller, udatoj Carminati, a Silvana u velikoj trokatnicu u Sinjskoj ulici tako da su se upoznali gledav\u0161i se sa svojih terasa te dogovarav\u0161i sastanke da njihove obitelji ne primijete. Nakon \u017eenidbe Silvana i Du\u0161an su \u017eivili u \u0106iril Metodovoj do preseljenja u prekrasnu ku\u0107u ispod prve vidilice na Marjanu, sagra\u0111enu na \u017eidovskom zemlji\u0161tu. Nakon \u0161to su im djeca oti\u0161la u Ameriku prodali su je 1985. nogometa\u0161u Ivici \u0160urjaku]<\/a> .Nekoliko godina kasnije odlaze u Ameriku. Du\u0161an je u Ameriku ponio i portret bake Filomene, njen namje\u0161taj i uspomene na nju koje je na na\u0161u veliku radost zapisao da se ne zaborave. Imali su dvoje djece, k\u0107er Mirjanu(1948-) i sina Du\u0161ka(1946.-2013.). Mirjana Mladinov, umjetnica u keramici, je scenografiju i kostimografija zapo\u010dela studirati u Beogradu a zavr\u0161ila u Tel Avivu. Izra\u0111ivala je kostime za opere i balete u mnogim kazali\u0161tima. Sin Du\u0161ko, koji uzima kasnije i \u017eidovsko ime David je bio magistar Arheologije i Dramaturgije, te strastveni pripovjeda\u010d. Pi\u0161e o tragi\u010dnom iskustvu Holokausta i \u017eivotu preostalih \u017didova u poslijeratnoj Jugoslaviji. U Bostonu je desetlje\u0107ima vodio umjetni\u010dke i kulturne programe \u017didovskog centra JCC Boston.<\/p>\n\n\n\n Dr. Ante je 1914. izabran u upravu lije\u010dni\u010dke komore u Dalmaciji na trogodi\u0161nje razdoblje[68]<\/a>, a 1918. na popisu je dru\u017einara splitskog brodogradili\u0161ta Jug d.s.o.j.<\/em> kao vlasnik udjela u iznosu od 10.000 kruna[69]<\/a> koji mu je na skup\u0161tini osiguravao dva glasa na skup\u0161tini. U to doba u Splitu \u017eivi i njegova majka Filomena. Potomci nisu sigurni, ali mi\u0161ljenja su da je jedno vrijeme ipak \u017eivjela pod istim krovom sa svojim drugim mu\u017eem Ivanom De\u0161kovi\u0107em. Ono \u0161to jest sigurno preminula je 1924. samo godinu dana prije sina Ante, pokopana na Sustipanu u njegovoj obiteljskoj grobnici i to pod prezimenom Mladinov a ne De\u0161kovi\u0107 koje o\u010dito nikada nije prihvatila. Potomci su grobnu plo\u010du i posmrtne ostatke dr. Ante i njegove majke Filomene, u vrijeme sramotne devastacije starog Sustipanskog groblja prije vi\u0161e od pola stolje\u0107a, premjestili na splitsko groblje Lovrinac gdje je 1969. pokopana i njegova supruga Ton\u0107a. I Ana Karaman, ro\u0111ena Mladinov, Filomenina k\u0107i je zajedno sa svojim suprugom Lukom i k\u0107eri Darinkom na Lovrincu u grobnici Lukina brata Mitre Karamana.<\/p>\n\n\n\n Dr. Ante je od 1923. do svoje smrti bio predsjednik Slobodne organizacije lije\u010dnika za Dalmaciju<\/em>. U tom periodu bila su izra\u0111ena nova pravila kojima se pro\u0161iruje djelokrug dru\u0161tvenog rada te od tada svrha organizacije nije samo da \u0161titi interese lije\u010dnika ve\u0107 i da njeguje lije\u010dni\u010dku znanost i da radi oko podizanja narodnog zdravlja i to demonstracijama, javnom propagandom i publikacijama u Lije\u010dni\u010dkom vjesniku <\/em>ili drugdje. Tako\u0111er Slobodna organizacija stupa u prisne veze sa Zborom lije\u010dnika Hrvatske u Zagrebu, te Lije\u010dni\u010dki vjesnik <\/em>postaje i slu\u017ebeno glasilo Slobodne organizacije lije\u010dnika za Dalmaciju<\/em>. U splitskom op\u0107inskom vije\u0107u bio je sve do svoje smrti 1925.[70]<\/a> od upale plu\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Fotografija dr. Ante Mladinova i supruge Ton\u0107e dok su \u017eivjeli u Splitu. Arhiva gospodina Sini\u0161e Meichsnera.<\/p>\n\n\n\n Vrijeme je to kada Mladinovi dobro \u017eive \u0161to se vidi po krupnom liku dr. Ante na fotografiji. Volio je \u017eivot, volio dobro jesti i piti, obilno se znojio pa je ljeti nekoliko puta dnevno mijenjao svilena odijela. U ku\u0107i se govorio talijanski iako je dr. Ante \u0160oltanin a Ton\u0107a Imo\u0107anka.U tom periodu dosta ula\u017ee u razna poduze\u0107a ali ulaganja propadaju, naro\u010dito u rudnike u Rusiji nakon ruske revolucije. I krupan stas i propala ulaganja kumovali su visokom tlaku kojeg je dr. Ante lije\u010dio pijavicama. Nastoje\u0107i se izvu\u0107i iz financijskih problema tra\u017eio je i dobio dr\u017eavnu slu\u017ebu ali naru\u0161en imunitet jo\u0161 k tome pu\u0161a\u010da, rezultirao je upalama plu\u0107a. Lije\u010dio se u Zagrebu od posljednje upale plu\u0107a tje\u0161e\u0107i suprugu i sina Du\u0161ana da je dobio dobar posao i da \u0107e i dalje dobro \u017eivjeti ali srce mu nije izdr\u017ealo. Iza sebe ostavlja suprugu Ton\u0107i i troje djece u dosta te\u0161koj materijalnoj situaciji[71]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Nakon njegove smrti ku\u0107a Mladinovih na Marjanskoj obali, te, 1931. godine kada joj je adresa bila ObalaVojvode Stepe, a koju je dr. Ante kupio od dr. Vicka Mihaljevi\u0107a, prodana je Jugoslavenskom hotelskom a.d.<\/em> te je na tom mjestu izgra\u0111en hotel Ambasador. Na fotografiji iz Novog Doba od 10.08.1932. vide se ku\u0107e Mladinov prije po\u010detka ru\u0161enja, odnosno gradnje hotela Ambasador.[<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Po\u010detak gradnje hotela Ambasador<\/p>\n\n\n\n Prva fotografija u obiteljskoj arhivi gospodina Sini\u0161e Meichsnera. Ostale dvije foto: Nata\u0161a Blagai\u0107, groblje Lovrinac, 2020.<\/p>\n\n\n\n Marin Mladinov (1860.-1936.), <\/strong>prvoro\u0111eni sin Filomene i Damjana, kao devetogodi\u0161njak ostaje bez oca. Sestri Ani je sedam, bratu Anti tri, a Josip je jednogodi\u0161njak. Kao najstariji ne zavr\u0161ava \u0161kole kako je \u017eelio njegov otac ve\u0107 poma\u017ee majci oko velikog imanja i skupa s njom, po\u0161tuju\u0107i posljednju o\u010devu \u017eelju \u0161koluje bra\u0107u. Godinu dana nakon \u0161to mu se majka Filomena udala za Ivana De\u0161kovi\u0107a, \u017eeni njegovu k\u0107i Elizabetu (Karminu) u katedrali Sv.Dujma u Splitu. Vjen\u010dani kumovi bili su im dr. Petar De\u0161kovi\u0107, Elizabetin brat, poznati splitski odvjetnik tog doba, te Josip Mladinov, Marinov brat, tada student medicine[73]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n 1891. ra\u0111a im se prvi sin Damjan (\u017darko). Dvije godine kasnije ra\u0111a se drugi sin Mirko. Kada je Mirko imao svega nekoliko mjeseci obitelj je sna\u0161la tragedija. Iz \u010dlanka u Narodnom listu da se zaklju\u010diti da je mali Damjan \u017darko u Roga\u010du od ku\u0107e \u0161efa carinske ispostave oti\u0161ao sam na drugu stranu uvale u ku\u0107u Vicka Kalebi\u0107a koju je njegov otac Marin iznajmio za ljetni boravak obitelji Mladinov. Ispred ku\u0107e Pa\u0161ka Righija, opravnika<\/em> splitske op\u0107ine, nalazila se lokva puna vode, duboka dva metra u kojoj su plivale patkice. Damjan \u017darko ih je htio uloviti pa je upao u lokvu. Sin Tome Buktenice, Petar, vidio je sa svog broda \u0161to se dogodilo, alarmirao je ljude pa su malog Damjana \u017darka iz lokve spasili Pa\u0161ko Righi i Nikola Bezi\u0107 koji se kod Righija zatekao poslovno[74]<\/a>. Usprkos spasu ve\u0107 nakon mjesec i po dana u istom listu Marin i Karmina Mladinov objavljuju, zbog gubitka sina Damjana \u017darka nakon kratke ali u\u017easne bolesti, javnu zahvalu tada\u0161njem op\u0107inskom lije\u010dniku[75]<\/a> i premilim Groho\u0107anima koji su im u toj prigodi iskazali toliku ljubav i utjehu da je to nemogu\u0107e odvratiti[76]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n 1894. ra\u0111a im se k\u0107i, Mihovilka (Vilka) koja je ime dobila po baki sa maj\u010dine strane, Mihi de Ivelio. Na \u0160olti je to razdoblje kada \u0160oltani nisu mogli izabrati op\u0107insku upravu pa su otokom upravljali vladini povjerenici (od 1893.-1896.), unutra\u0161nje razjedinjenje Narodne stranke uzima maha kao i u ostatku Hrvatske. Stranka prava istupa iz Narodne stranke. Na \u0160olti je tada postojala Narodna stranka na \u010delu sa posjednikom Vjekoslavom Zlendi\u0107em iz Stomorske , te novoosnovana Stranka prava koju su vodili posjednici iz obitelji Mladinov iz Grohota sa Marinom na \u010delu, koja nakon gotovo \u010detverogodi\u0161nje borbe dolazi na \u0160olti na vlast, a Marin Mladinov postaje op\u0107inski na\u010delnik. Novi na\u010delnik, te, 1896. zati\u010de gotovo praznu op\u0107insku blagajnu i mnoge financijske probleme ali ve\u0107 za tri godine uspje\u0161no se grade neki putevi, stanje sa vodom je pobolj\u0161ano, otvorena je ribarnica, pla\u0107eni dugovi, \u010dak je prikupljeno i nekoliko tisu\u0107a kruna vi\u0161ka. Pred tom op\u0107inskom upravom je bilo i rje\u0161enje splitsko-\u0161oltanskog pitanja. Marin Mladinov je kao \u010dlan \u0161oltanskog odbora za otkup \u0160olte sudjelovao u pregovorima za vrijeme svog prethodnika Luke Sinov\u010di\u0107a a njegov otac Damjan Mladinov je o otkupu \u0160olte pregovarao sa Bajamontijem jo\u0161 1868., te i njihov doprinos rje\u0161avanju tog pitanja nije zanemariv[77]<\/a>. Ne \u010dudi stoga \u0161to je u posjedu Marina Mladinova bila knji\u017eica Quatro communi dell isola Solta<\/em> koja sadr\u017ei dokumente vezane za splitsko \u0161oltanske odnose tijekom vi\u0161e stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Knji\u017eica Quatro communi dell isola Solta nalazi se u arhivi gosp.Dinka Sule i \u010deka da bude prevedena. Potpis Marina Mladinova u gornjem desnom uglu odgovara njegovom potpisu iz crkvenih matica.<\/p>\n\n\n\n Tih posljednjih godina devetnaestoga stolje\u0107a Karmina i Marin odr\u017eavaju prisne veze sa svojim obiteljima, kumuju na kr\u0161tenjima i vjen\u010danjima u obiteljima Mladinov, De\u0161kovi\u0107 i Bezi\u0107. Marin svojom poslovnom spretno\u0161\u0107u ne samo da unapre\u0111uje op\u0107inu nego i poslove vlastite obitelji. U njegovo doba Mladinovi su bili zakupnici dobara splitskog sjemeni\u0161ta u Grohotama i ubirali su prihode od pedeset te\u017eaka.<\/p>\n\n\n\n Marin i Elizabeta (Karmina) Mladinov, ro\u0111ena De\u0161kovi\u0107. Obiteljska arhiva<\/p>\n\n\n\n 1900. godine Marinovu obitelj sna\u0161la je jo\u0161 jedna tragedija, gubitak sina Branka u dobi od \u010detiri godine. Ostali su Mirko i Vilka, okru\u017eeni pa\u017enjom i ljubavi roditelja, bake i stri\u010deva, te materijalnim blagostanjem. Marin je i vlasnik udjela od 5.000 kruna (koji je nosio jedan glas na skup\u0161tini) u splitskom brodogradili\u0161tu Jug<\/em> od osnutka brodogradili\u0161ta[78]<\/a>. K\u0107i Mihovilka (Vilka) udala se 1919. za akademika dr. Mirka Deanovi\u0107a (1890.-1984.), istaknutog filologa i lingvista, dugogodi\u0161njeg profesora knji\u017eevnosti i talijanskog jezika na filozofskom fakultetu u Zagrebu, istaknutog masona, \u010dlana masonske lo\u017ee Maksimilijan Vrhovac u Zagrebu[79]<\/a>. Tim vi\u0161e je zanimljivo da je dr. Mirko Deanovi\u0107 skupa sa svojom obitelji pokopan u grobnici zajedno sa dr. Aleksandrom pl. Bresztyenskym, redovitim profesorom i rektorom kraljevskog sveu\u010dili\u0161ta Franje Josipa I<\/em> u Zagrebu, koji je objavio niz \u010dlanaka protiv masonstva, a 1896. sa ovla\u0161tenjem Josipa Juraja Strossmayera, \u0111akova\u010dkog biskupa, sudjelovao kao predstavnik Hrvatske na protumasonskom kongresu u Tridentu[80]<\/a>. Radi se o sveu\u010dili\u0161noj grobnici jer je dr. Bresztyensky svoju imovinu oporu\u010dno ostavio Sveu\u010dili\u0161tu u Zagrebu koje mu je u znak sje\u0107anja podignulo nadgrobni spomenik na Mirogoju[81]<\/a>. Dr. Mirko Deanovi\u0107 bio je i profesor u splitskoj Klasi\u010dnoj gimnaziji i to u vrijeme kada ju je poha\u0111ao njegov budu\u0107i \u0161urjak, dr. Miro. Vilka je bila doma\u0107ica ali pronalazimo je kao prevoditeljicu sa talijanskog jezika knjige U sjeni bregova<\/em> autorice Paole Drigo[82]<\/a>. Vilka i dr. Mirko Deanovi\u0107 imali su dvoje djece, dr Anu Deanovi\u0107 (1919.-1989.), povjesni\u010darku umjetnosti i konzervatoricu i sina dr. \u017divana (1920.-2002.), vojnog lije\u010dnika, internistu koji napu\u0161ta vojnu slu\u017ebu da bi na Institutu Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107 u Labaratoriju za eksperimentalnu neuropatologiju radijacijskog o\u0161te\u0107enja zapo\u010dela njegova prava znanstvena karijera[83]<\/a>. O radijacijskom zra\u010denju i njegovim mogu\u0107im posljedicama rado je razmjenjivao mi\u0161ljenja sa ujakom dr. Mirkom pa tako me\u0111u njegovom dokumentacijom u obiteljskoj arhivi nalazimo rad dr. \u017divana Deanovi\u0107a, poru\u010dnika, Atomsko oru\u017eje i sanitetska slu\u017eba<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Marin je skupa sa majkom bio veliki protivnik sagumaciji na \u0160olti protiv koje se otvoreno bunio te je 1891. kada je sakrio vino iz svoje konobe ne \u017eele\u0107i dati splitskoj op\u0107ini njen dio, protiv njega i njegove majke Filomene bila izvr\u0161ena ovr\u0161na sagumacija, a protiv Marina je bila podnesena i kaznena prijava[84]<\/a>. U Roga\u010du je preuredio ku\u0107u u kojoj je stanovao njegov prvi ro\u0111ak don Duje Mladinov (1845.-1915.) za ljetni boravak[85]<\/a>. Don Duje je u toj ku\u0107i \u017eivio jer je njegov stric, a Marinov otac Damjan, oporu\u010dno odredio da se popu Don Duji<\/em> dade sva potriba dok re\u010de missa<\/em>. Kada je u Gornjem Selu 1870. osnovana pomo\u0107na \u0161kola u\u010denike je u\u010dio don Duje[86]<\/a>, bio je sve\u0107enik osamdesetih godina XIX. st. u \u017eupama Dra\u0161nice, Igrane, Komin te 1903. na Klisu. Opisuje ga don Ante Bezi\u0107 u svojoj autobiografiji. Iako su se dobro poznavali jer je don Antin pradjed Antun bio pradjed i Marinu Mladinovu, don Dujinu prvom ro\u0111aku, kada su don Antu imenovali kapelanom na Klisu nije bio odu\u0161evljen jer je don Dujina obitelj bila druk\u010dije politi\u010dki orijentirana od njegove, to\u010dnije Mladinovi su bili prava\u0161i a don Antini narodnjaci. Kasnije ga je don Duje zavolio i bio sretan kada su ga imenovali njegovim provizorom u rodnim im Grohotama gdje je don Duje udario temelje obnovi \u017eupske crkve, neposredno prije nego je umro[87]<\/a>. Budu\u0107i je bio vrlo poduzetan u svim \u017eupama u kojima je slu\u017eio za zasluge je odlikovan postav\u0161i po\u010dasni savjetnik biskupskog konzistorija s crvenim pojasom[88]<\/a> Nema vi\u0161e ni don Duje ni don Ante. Nema ni Don Dujinog \u017eala u Roga\u010du, male pla\u017ee koju je oblucima nasuo sam don Duje radi ugodnijeg kupanja.<\/p>\n\n\n\n Iako najstariji, Marin je nad\u017eivio bra\u0107u. Iz razglednice koju su supru\u017enici Karmina i Marin poslali 1933. barunici Hirschfeld koja je stanovala u neposrednoj blizini sanatorija njihovog sina Mirka u Dubrovniku i bila u bliskim odnosima s njim i njegovom obitelji, saznajemo da se Marin te godine razbolio. Umro je 1936. i pokopan je u sarkofagu Mladinovih na groblju crkve Sv. Stjepana u Grohotama. Njegovi ba\u0161tinici, supruga Karmina, sin Mirko i k\u0107i Vilka poklonili su zemlju za novo groblje Do\u010dine <\/em>te se vjerovatno tada dozvolilo obitelji Mladinov da se ukopava u sarkofag na starom groblju[89]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Sarkofag Mladinovih prilikom sprovoda Karmine Mladinov, 1954. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Razglednica Roga\u010da poslana u Dubrovnik, 1933. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n DOKTOR MIRO<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mirko Mladinov <\/strong>(1893.-1970.) ro\u0111en je one godine kada se obitelj i radovala i tugovala. Od posljedica tragi\u010dnog doga\u0111aja umro mu je trogodi\u0161nji brat kada je on bio beba od \u010detiri mjeseca. U Sarajevu umro don Bepo, brat od njegove bake Filomene, \u010dovjek i sve\u0107enik kojemu su po\u0161tovanje iskazivali i ljudi drugih vjera. Najve\u0107i sprovod koji je \u0160olta ikada vidjela. Stri\u010devi su u Grazu zavr\u0161ili studije i postali lije\u010dnici. Otac mu je bio vo\u0111a stranke prava na \u0160olti i spremao se za op\u0107inske izbore za na\u010delnika \u0160olte. U Splitu je sagra\u0111eno Hrvatsko narodno kazali\u0161te kojem je jedan od projektanata bio ne\u0107ak njegove bake Filomene, prof. Ante Bezi\u0107. Majka, Karmina, je u krvnu sliku Mladinovih dodala i krv najbogatijih posjedni\u010dkih obitelji tog vremena (De\u0161kovi\u0107, de Ivelio, Tomaseo), a baka po ocu Filomena osigurala je Miru ro\u0111enje u, za to doba, veoma imu\u0107noj \u0161oltanskoj obitelji. Kao da je njegov \u017eivot ve\u0107 onda bio predodre\u0111en za velike stvari. Nakon \u0161estogodi\u0161nje osnovne \u0161kole koju zavr\u0161ava u Grohotama, 1904. polazi u Klasi\u010dnu gimnaziju u Splitu. U knjizi 290. godina Klasi\u010dne gimnazije u<\/em> Splitu za godi\u0161te 1912\/13, uo\u010di Prvog svjetskog rata, kao maturanta nalazimo Mladinov Jerka, a ne Mirka[91]<\/a>. Sigurno je da se radi o pogre\u0161ci jer potvrdu u svrhu upisa na fakultet iz 1913. da je Mirko Mladinov, Marinov maturirao, a koju potpisuju tada\u0161nji ravnatelj Klasi\u010dne gimnazije Vid Petri\u010devi\u0107, predsjednik ispitne komisije Dr. Josip Posedel, te Mirkov razrednik prof. Rabadan, nalazimo u obiteljskoj arhivi. Dr. Miro je tako\u0111er u odboru za proslavu pedesetgodi\u0161njice mature klasi\u010dara iz 1913[<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Potvrda iz 1913. da je Mirko Mladinov maturirao. Izvornost dokumenta potvr\u0111uje prof. Jakov Siri\u0161\u010devi\u0107. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Dr. Miro, \u010dlan odbora za proslavu 50 godina mature. Na fotografiji koja je slikana ispred Jupiterovog hrama u Splitu dr. Miro je u gornjem redu, \u010detvrti s lijeva[93]<\/a>. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Prvi svjetski rat zati\u010de Mirka kao studenta medicine na Karlovom sveu\u010dili\u0161tu u Pragu, najstarijem sveu\u010dili\u0161tu u Srednjoj Evropi.<\/p>\n\n\n\n Indeks dr. Mirka sa Karlovog sveu\u010dili\u0161ta u Pragu, 1919. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Iz prijavne tabele Zemaljske vlade za Dalmaciju od 13.021.1919. i Svjedo\u017ebe op\u0107ine \u0160olta od 26.02.1922. vidimo da je Mirko rat proveo u Austro -ugarskoj kopnenoj vojsci kao zdravstveni poru\u010dnik te da je po zavr\u0161etku rata pozvan da stupi u kraljevsku Srpsku vojsku u istom svojstvu.<\/p>\n\n\n\n Prijavna tabela za stupanje u rezervnu Kr. srpsku vojsku nakon I svjetskog rata. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Svjedo\u017eba op\u0107ine \u0160olta potpisana od strane tada\u0161njeg na\u010delnika Jakova Kalebi\u0107a. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n 1920. Mirko je apsolvent medicine na Be\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu. Iz potvrde (Absolutorium) da je zavr\u0161io propisani broj semestara u sklopu studija vidimo da ih je zavr\u0161io u Grazu, Pragu i Be\u010du u kojem kao apsolvent upisuje zadnju godinu.<\/p>\n\n\n\n Absolutorium, Mirko Mladinov. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Za razliku od svojih stri\u010deva koji su u doktore medicine promovirani u Grazu, Mirko je na veliku radost obitelji, a posebno bake Filomene, doktorom postao 15.12.1921. u Be\u010du. Ocjene na fakultetu su mu bile prosje\u010dne a odli\u010dan je imao iz ginekologije[<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Kopija diplome dr. Mirka Mladinova. Datum na crvenom pe\u010datu iz 1912. odnosi se na dataciju Zakona iz iste godine prema kojem dr. Mirko nije mogao odraditi praksu na podru\u010dju Austrije ali on povla\u010di svoju prija\u0161nju odluku da ne\u0107e odraditi praksu \u0161to pe\u010dat potvr\u0111uje. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Jednogodi\u0161nju praksu odra\u0111uje dr. Mirko u pokrajinskoj bolnici \u0160ibenik koja je u razdoblju od 1883. do 1951. bila po broju kreveta najve\u0107a dalmatinska bolnica. Primarijus dr. Josip Pasini, koji je upravo u toj bolnici 1939. izveo prvu operaciju srca u Hrvatskoj, prisje\u0107a se i dr. Mirka koji je postao vrstan kirurg stekav\u0161i prva umije\u0107a u kirur\u0161kom znanju ba\u0161 u \u0161ibenskoj bolnici[95]<\/a> o \u010demu svjedo\u010di i Svjedo\u017eba o jednogodi\u0161njoj bolni\u010dkoj praksi.<\/p>\n\n\n\n Svjedo\u017eba o odra\u0111enoj jednogodi\u0161njoj praksi u pokrajinskoj bolnici \u0160ibenik. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Iz \u0160ibenika dr. Miro odlazi u Zagreb gdje se zapo\u0161ljava kao asistent kirur\u0161kog odjela Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu[<\/a>. Pridru\u017euje se masonskoj lo\u017ei Maksimilijan Vrhovac u kojoj je bio mu\u017e njegove sestre Vilke, dr. Mirko Deanovi\u0107[<\/a> U Zagrebu upoznaje i svoju prvu suprugu Danicu Beni\u0107 koja je iste godine kada je dr. Miro zavr\u0161io studij u Be\u010du ostala udovica iza smrti svog prvog mu\u017ea in\u017einjera Vladimira Moder\u010dina koji je umro u dobi od 39 godina[]<\/a>. Nisu imali djece. Dr. Mirko i Danica imali su dvije k\u0107eri, Biserku ro\u0111enu 1926. i Dubravku ro\u0111enu 1930. Danica je bila sestra poznatog glazbenog kriti\u010dara i skladatelja profesora Kre\u0161imira Beni\u0107a (Koranskog).<\/p>\n\n\n\n 1928. dr. Miro se javlja na natje\u010daj Oblasne bolnice u Dubrovniku za primarijusa kirur\u0161kog odjela. U svojoj prijavi navodi da je o\u017eenjen, otac jednog djeteta od dvije godine, te kao va\u017enu \u010dinjenicu isti\u010de da u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu gdje je trenutno zaposlen kao asistent kirur\u0161kog odjela ne postoji poseban ginekolo\u0161ki odjel ve\u0107 su se ginekolo\u0161ki slu\u010dajevi primali na kirurgiju tako da je osposobljen i kao ginekolo\u0161ki kirurg. Oblasni odbor dubrova\u010dke oblasti nakon skup\u0161tine koja se odr\u017eala krajem 1928. imenuje ga \u0161efom kirur\u0161kog odjela Oblasne bolnice u Dubrovniku[99]<\/a>. Kao prvi slu\u017ebeno educirani kirurg u dubrova\u010dkoj bolnici unapre\u0111uje slu\u017ebu te vrlo brzo pro\u0161iruje broj i vrstu operacijskih zahvata. Ve\u0107 idu\u0107e godine dubrova\u010dki tjednik Narodna svijest <\/em>pun je javnih zahvala koje objavljuju zahvalni pacijenti.<\/p>\n\n\n\n Javne zahvale dr. Mirku Mladinovu u dubrova\u010dkom tjedniku Narodna svijest. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Zbog politi\u010dkog anga\u017emana kao istaknuti \u010dlan HSS-a bio je u nemilosti (Dubrovnik tada pripada Zetskoj banovini koja se ve\u0107im dijelom nalazila na teritoriju Crne Gore i tek 1939. se podru\u010dje od Boke Kotorske do Pelje\u0161ca, uklju\u010duju\u0107i i Dubrovnik pripojilo Hrvatskoj banovini) pa je premje\u0161ten na Kosovo, a 1932. otpu\u0161ten iz javne slu\u017ebe. To razdoblje dr. Mirko spominje u svojoj kratkoj biografiji koju je napisao u svrhu putovanja u Italiju na me\u0111unarodni kongres o medicinskoj profilaksi 1951. Pi\u0161e da je u ljeto 1931. iznenada zbog potrebe slu\u017ebe premje\u0161ten u Pe\u0107 da oslobodi mjesto u dubrova\u010dkoj bolnici za sina jednog poznatog dubrova\u010dkog lije\u010dnika te da je taj postupak na njega djelovao tako da je dobio slom \u017eivaca i oboljenje bubrega pa se umjesto stupanja na novu du\u017enost idu\u0107ih 14 mjeseci lije\u010di u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. Njegovo zna\u010denje za dubrova\u010dku kirurgiju tim doga\u0111ajem ne prestaje jer iste godine objavljuje u Lije\u010dni\u010dkom vjesniku Upute za popunjavanje atesta kod osiguranja \u017eivota[100]<\/a>, radi na svom stru\u010dnom usavr\u0161avanju, ve\u0107 idu\u0107e godine zapo\u010dinje sa privatnom praksom, a 1934. dovr\u0161ava novi privatni sanatorij Mladinov <\/em>u ulici Sv. Andrije na Pilama koji je bio opremljen suvremenom operacijskom dvoranom, Siemensovim rtg. ure\u0111ajem, dijatermijom i jo\u0161 mnogo toga uz \u0161to su se obavljali razni kirur\u0161ki zahvati. U sanatoriju je stalno zaposlen bio i dr. Ivo Ra\u010di\u0107, specijalist otorinolaringolog (uho-grlo-nos). Povremeno je u sanatoriju dr. Mladinova, koji se i sam uspje\u0161no bavio ginekolo\u0161kom strukom i iskazivao poseban interes za ginekolo\u0161ke zahvate, radio i prvi slu\u017ebeni specijalist ginekologije i porodiljstva u Dubrovniku, dr. Ivo Smol\u010di\u0107 koji \u0107e nakon II. svjetskog rata kada se u zgradi sanatorija Mladinov ustroji samostalni Ginekolo\u0161ko-poro\u0111ajni odjel postati njegovim prvim \u0161efom. U sanatoriju su se operacije izvodile uz jednog ili dvojicu asistenata, a jedan od lije\u010dnika je davao narkozu. Usluge su pru\u017eane ne samo gra\u0111anima Dubrovnika nego i \u010ditavog zale\u0111a i Boke kotorske sve do 1943[101]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Zgrada privatnog sanatorija Mladinov u Dubrovniku. Unutra\u0161njost sanatorija. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n (Na fotografiji lijevo vidi se zvonik crkve Sv. Andrije na Pilama.)<\/p>\n\n\n\n Unutra\u0161njost privatnog sanatorija Mladinov u Dubrovniku. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Dr. Mirko Mladinov sa osobljem i pacijenticom u privatnom sanatoriju Mladinov. Dubrovnik, 1940. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Dr. Mirko je 1933. bio predsjednik osniva\u010dkog odbora za utemeljenje Rotary kluba u Dubrovniku, a 1935.\/1936. je bio njegov predsjednik. Sa obitelji je \u017eivio u stanu u sklopu svog privatnog sanatorija, do useljenja u ku\u0107u (vilu) na Lapadu. Za lapadsku vilu je 1937. ostao nedovr\u0161en projekt Ku\u0107e Mladinov poznatog arhitekta Nikole Dobrovi\u0107a koji je tada djelovao u Dubrovniku[102]<\/a>, pa ku\u0107u godinu dana kasnije za Danicu i dr. Mirka Mladinova projektira dvadesetsedmogodi\u0161nji splitski arhitekt Budimir Pervan. Ku\u0107a se nalazi na sjevernoj obali poluotoka Babina kuka na istaknutom zapadnom kraju plitke uvale Seka te se, oblikovana na temelju poveznice tradicijskog gra\u0111enja i moderne arhitekture sa osebujnim vrtnim prostorom, svrstava me\u0111u kvalitetnija ostvarenja arhitekta Pervana[103]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Fotografije vile na Lapadu te samog projekta arhitekta Budimira Pervana preuzete iz:Urbanisti\u010dki plan ure\u0111enja Gru\u0161ki akvatorij, knjiga III, obvezni prilozi. Izra\u0111iva\u010d: Urbos d.o.o.Split, 2011.<\/p>\n\n\n\n Ku\u0107a je registrirana kao spomenik javne arhitekture visokog stupnja va\u017enosti[104]<\/a>, te ju je prije nekoliko godina od nasljednika obitelji Mladinov kupio Darko Pervan, poznati hrvatski poduzetnik koji je u \u0160vedskoj gdje \u017eivi i radi bio na \u010delu tima stru\u010dnjaka koji su izumili i komercijalizirali prvi laminat. Obzirom da projektant ku\u0107e i on nose isto prezime mogu\u0107e da su u rodu ali potvrdu za to nisam prona\u0161la. Bile su to sretne godine obitelji dr. Mira, provedene u obilju i zajedni\u0161tvu. U vrijeme kada se vila Mladinovih gradila u Dubrovniku je \u017eivio i brat Danice Mladinov koji je tada osnovao privatnu muzi\u010dku \u0161kolu, a kamen za vilu prema pri\u010danju Nikole Ceci\u0107 Karuzi\u0107a stizao je i sa \u0160olte.<\/p>\n\n\n\n K\u0107eri dr. Mira, Biserka i Dubravka iz razdoblja dok su \u017eivjeli u vili na Lapadu trideetih godina XX.st. Obiteljska arhiva<\/p>\n\n\n\n 1938. po prijavi te\u017eaka Burica Sule Josipa pok. Ante iz Grohota razrje\u0161ava se te\u017ea\u010dki odnos izme\u0111u njega i Karaman Anke udove. Luke, Mladinov Karmine , udove Marina, Mladinov dr. Mirka, Deanovi\u0107 Vilke i Mladinov Antice, udove dr. Ante, svi nasljednici pok. Filomene i Damjana Mladinova, pa 15.470 m2 <\/sup>zemlje zvane Parero\u017ea prelazi iz vlasni\u0161tva Mladinovih u vlasni\u0161tvo Burica Sule Josipa, a prema Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na podru\u010dju ranije pokrajine Dalmacije od 19.10.1930. Ukoliko su te\u017eaci u vrijeme stupanja zakona na snagu obra\u0111ivali zemlju u nekom od feudalnih odnosa (i to 30 godina unatrag od dana stupanja zakona na snagu) postali su vlasnici zemlje, a feudalcu je priznato pravo na od\u0161tetu[105]<\/a>. Obitelj Burica Sule je bila u te\u017ea\u010dkom odnosu sa Mladinovima jo\u0161 od vremena dr. Mirove bake Filomene. Lai\u010dki gledano radilo se o ugovornom odnosu u kojem ona daje zemlju a te\u017eak umjesto novcem taj najam pla\u0107a urodom da bi na kraju po agrarnom principu da zemlja pripada onome tko je obra\u0111uje, zemlja pre\u0161la u vlasni\u0161tvo te\u017eaka a vlasnik bio obe\u0161te\u0107en od dr\u017eave. U vezi ovoga mi stalno odzvanjaju Gunduli\u0107evi stihovi iz Osmana:<\/em> <\/em>Kolo od sre\u0107e uokoli,vrte\u0107i se ne pristaje, tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje. <\/em>Jer jedna od potomaka spomenute te\u017ea\u010dke obitelji, te nasljednica dijela upravo zemlje Parero\u017ea na koju se navedeni ugovori odnose, je danas supruga aktualnog na\u010delnika \u0160olte.<\/p>\n\n\n\n Dokument Sreskog suda u Splitu iz 1938, u arhivi obitelji Ceci\u0107 Karuzi\u0107.<\/p>\n\n\n\n A onda je do\u0161ao II. svjetski rat. Kada je Italija kapitulirala godine 1943. dr. Mirko se preko rodne \u0160olte priklju\u010duje Narodnooslobodila\u010dkom pokretu gdje djeluje kao ratni kirurg. U prosincu 1943. \u0161ef je pomo\u0107ne Korpusne bolnice u Livnu, a ujedno je i \u0161ef kirur\u0161ke ekipe 8.korpusa. Kada je bolnica rasformirana ranjenici i bolesnici preseljeni su u jedinstvenu bolnicu u Preodcu u podno\u017eju \u0160ator planine blizu Bosanskog Grahova u koju su dovo\u017eeni najte\u017ei ranjenici i bolesnici (oboljeli od pjegavog tifusa). Uvjeti smje\u0161taja i snabdijevanja bili su veoma te\u0161ki U I. svjetskom ratu dr. Mirko bio je mladi\u0107 ispred kojega je ako pre\u017eivi rat bio studij, ljubav, \u017eivot, pa je sigurno lak\u0161e zaboravio jad i nesre\u0107u koje rat posije oko sebe kao i mnoge ranjene, osaka\u0107ene i poginule. U II. svjetski rat dr. Miro ulazi kao pedesetogodi\u0161njak na \u010dija se le\u0111a breme \u017eivota ve\u0107 naslonilo. Kalvarija ranjenika, pogotovo tifusara <\/em>u tom ratu je vrlo dobro poznata. Operiraju\u0107i u \u0161umi, u improviziranoj, sku\u010denoj prostoriji, \u010desto bez osnovnih sredstava za rad i stalno se boje\u0107i i za vlastiti \u017eivot, obavio je preko tisu\u0107u operativnih zahvata u vremenskom razdoblju od nepune dvije godine. Usporedbe radi operiraju\u0107i u Dubrovniku u razdoblju od desetak godina obavio je 2400 operativnih zahvata, u Splitu u jednakom vremenskom razdoblju 3000[107]<\/a>. Luksuzni privatni sanatorij, vila na Lapadu, sastanci rotarijanaca i mnoge druge stvari vjerojatno su mu se tada \u010dinile kao san. Kao \u017eivot nekog potpuno drugog \u010dovjeka. Uostalom dr. Mirko na slikama izme\u0111u kojih je vremenski razmak od samo nekoliko godina i izgleda potpuno druga\u010dije. Kao da se ne radi o istoj osobi.<\/p>\n\n\n\n Fotografija iz 1938. Obiteljska arhiva. Fotografija iz 1944.Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n \u010covjeku je svojstveno da u situacijama kada u trenu mora odlu\u010diti kome \u0107e pokloniti \u017eivot ili barem \u0161ansu, a koga \u0107e pustiti da umre, tra\u017ei tra\u010dak svjetlosti, trenutak, koji \u0107e unijeti barem malo ljudskosti, ljubavi i zaborava. Taj tra\u010dak svjetlosti za dr. Mira bila je mlada udovica, dvadesettri godine mla\u0111a, glavna instrumentarka Stanka (Sto\u0161ija) Defilipis. Ro\u0111ena u Pirovcu, tada\u0161njem Zloselu, sa nepunih 15 godina zaposlila se kao tekstilna radnica u tada\u0161njoj Doma\u0107oj tvornici predenja i tkanja pamuka Duga Resa d.d.[108]<\/strong><\/a> <\/em>koja upravo u to doba dose\u017ee svoj proizvodni maksimum[109]<\/a>. \u017divjela je u Tu\u0161ilovi\u0107u u obitelji svog prvog mu\u017ea \u0110ure Bjeli\u0107a. \u010cim je Kraljevina Jugoslavija kapitulirala u travnju 1941. po\u010dinje raditi kao kurir na vezi Tu\u0161ilovi\u0107-Karlovac i to u Tu\u0161ilovi\u0107u sa Nikolom Basarom i Ve\u0107eslavom Holjevcem (od 1952.-1962. gradona\u010delnik Zagreba), a u Karlovcu sa Josipom Kra\u0161om (narodnim herojem po kojem je kasnije nazvana tvornica keksa i \u010dokolade), prof. Ivom Marinkovi\u0107em te Sre\u0107kom Manolom (narodni heroj i admiral JRM)[110]<\/a>. Iz Karlovca je na Kordun prebacila i dr. Savu Zlati\u0107a, tada jedinog lije\u010dnika na Kordunu i Baniji koji je zahtijevao izgradnju partizanske bolnice na Petrovoj gori gdje je Stanka premje\u0161tena iz partizanskog odreda Debela Kosa<\/em> u koji je povu\u010dena kao borac, jer je zbog neprestanog prebacivanja drugova upala u o\u010di usta\u0161kim vlastima. U bolnici u Petrovoj gori radi kao bolni\u010darka godinu dana a onda je odre\u0111ena da kao upravitelj organizira bolnice na drugim podru\u010djima Korduna vjerojatno zbog iznimnih organizacijskih sposobnosti. Od Glavnog \u0161taba Hrvatske bila je zadu\u017eena za njegu te\u0161ko ranjenog, zarobljenog ratnog zlo\u010dinca Jure Franceti\u0107a[111]<\/a>. Po\u010detkom 1944. premje\u0161tena u Dalmaciju na vlastiti zahtjev[112]<\/a>. Zarobljena na Kornatima i odvedena u tada\u0161nji njema\u010dki logor u tvr\u0111avi Gripe u Splitu odakle je nakon desetak dana organizirala bijeg i sa jo\u0161 nekoliko \u017eena pobjegla sko\u010div\u0161i sa osam metara visokog zida. Nakon toga raspore\u0111ena u bolnicu 8. korpusa u Preodcu kao prva instrumentarka. Izme\u0111u nje i dr. Mirka u kaosu ratnih zbivanja dogodila se ljubav.<\/p>\n\n\n\n Fotografija lijevo: Bolnica 8. korpusa u Preodcu, Stanka Mladinov prva s lijeva, dr.Mirko Mladinov drugi s lijeva. Fototeka Muzeja narodne revolucije Split. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Fotografija desno: Bolnica 8. korpusa u Preodcu, Stanka Mladinov druga s lijeva, dr. Mirko Mladinov tre\u0107i s lijeva. Fototeka Muzeja narodne revolucije Split. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Preodac, ljeto 1944. S lijeva na desno: zubar \u010culi\u0107, pop Ze\u010devi\u0107 (pravoslavni sve\u0107enik koji je iz \u010detnika pre\u0161ao partizanima a nakon rata bio ministar unutra\u0161njih poslova u vladi FNRJ), dr. Miro Mladinov i dr. Marijani. Fototeka Muzeja narodne revolucije Split. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Dr. Miro je krajem 1944. upu\u0107en od strane 8.korpusa kao predsjednik organizacije Crvenog kri\u017ea za Dalmaciju na put u Bari (Italija) da zatra\u017ei pomo\u0107 u snabdijevanju sanitetskim materijalom. U to vrijeme je pre\u0161ao, sa \u010dinom majora[113]<\/a>, iz vojnog u civilni sanitet na tra\u017eenje oblasnog Narodnog odbora.<\/p>\n\n\n\n Objava \u0161taba 8. korpusa NOV Jugoslavije od 9.11.1944. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n 01.12.1944. postavljen je za ravnatelja splitske bolnice. Ve\u0107 idu\u0107i dan o temi Ratna kirurgija<\/em> dr\u017ei predavanje na I. konferenciji saniteta VIII. korpusa, prvom \u0161irem okupljanju lije\u010dnika i ostalog zdravstvenog osoblja na teritoriju oslobo\u0111ene Dalmacije[114]<\/a>. Slobodna Dalmacija <\/em>je tih godina bila puna javnih zahvala pacijenata koje je dr. Miro ili oslobodio nesno\u0161ljivih bolova ili spasio od sigurne smrti. Njegova budu\u0107a supruga Stanka demobilizirana je u prolje\u0107e 1945. te idu\u0107u godinu radi u Op\u0107oj bolnici Split.<\/p>\n\n\n\n U ljeto 1945. oti\u0161ao je u posjet svom kolegi iz splitske bolnice, te prijatelju jo\u0161 iz studentskih dana, dr. Josipu Aveliniju, ortopedu, na Hvar. Tamo je boravio sa sestrom Vilkom te k\u0107erima Dubravkom i Biserkom kojima se osje\u0107ao obavezan kao otac osobno objasniti svoju ljubav prema Stanki i \u017eelju da se razvede od njihove majke a svoje prve supruge Danice. K\u0107eri su to ve\u0107 saznale prije, takore\u0107i na ulici, te ni one, ni njegova tada\u0161nja supruga Danica nisu to dobro primile tako da je razvod protekao u iznimno te\u0161koj atmosferi za sve njih[115]<\/a>. K\u0107eri nikada nisu htjele do\u0107i u kontakt sa Stankom, a prva supruga je bila ogor\u010dena. Brak je razveden 1947. i iste godine se dr. Mirko vjen\u010dao sa Stankom.<\/p>\n\n\n\n S lijeva na desno: Katica Avelini, ro\u0111ena Machiedo, dr. Josip Avelini, dr. Mirko Mladinov, Vilka Deanovi\u0107 ro\u0111. Mladinov, Dubravka Mladinov, Ivan Avelini, Biserka Mladinov, Rada Avelini.<\/p>\n\n\n\n Hvar, 1945. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Krajem \u010detrdesetih, tada kao \u0161ef kirurgije, bio je nekoliko puta pohvaljivan od strane Op\u0107e bolnice u Splitu za vrijeme ravnatelja dr. Viskovi\u0107a za zalaganje, dobar odnos na uzdizanju stru\u010dnih kadrova i dobro opho\u0111enje prema bolesnicima[116]<\/a>. Pisao je dopise gradskim vlastima sa naglaskom na adaptaciju operacionih sala, sanitarnih \u010dvorova, \u0161ok sobe, te sobe glavne sestre u kojoj se \u010duvaju lijekovi i zavojni materijal[117]<\/a>.U Splitu \u017eivi na adresi Poljana Grgura Ninskog 6\/I, a sude\u0107i po obrascu privatnog recepta od 16-18 sati ordinira u privatnoj ordinaciji koja se vjerojatno nalazila na istoj adresi[11<\/a><\/p>\n\n\n\n Privatni recept dr. Mladinova. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n 1951. \u010dlan je organizacijskog odbora, te predava\u010d na Prvom internacionalnom kongresu za profilakti\u010dku medicinu u Trstu. Tema njegovog predavanja bila je Etiologija i profilaksa urolitijaze. <\/em>Samim kongresom dr. Mladinov nije bio zadovoljan te pi\u0161e iscrpan osvrt o tom doga\u0111aju u kojem isti\u010de talijansku politi\u010dku propagandu jer u to vrijeme je teritorij Trsta jo\u0161 uvijek sporan. Zamjereno mu je i \u0161to je svoj referat napisao i pro\u010ditao na njema\u010dkom (organizatori su bili uglavnom profesori be\u010dkog fakulteta), iako mu je i talijanski jako dobro poznat[1<\/a><\/p>\n\n\n\n 1953. dr. Mirko kao lije\u010dnik na prekooceanskom brodu putuje u Ameriku. Povjerena mu je brodska lije\u010dni\u010dka slu\u017eba na tromjese\u010dnom putovanju Split-NewYork-Split. U vrijeme boravka u Americi plan mu je bio posjetiti najve\u0107e bolnice u NewYorku i Chicagu[120]<\/a>. Da je to i ostvario saznajemo iz pisma koje je sa putovanja poslao svojoj supruzi Stanki. 1954. umire mu majka Karmina te on preuzima njenu ku\u0107nu pomo\u0107nicu Kristinu Rui\u0107 koja je ionako uvijek bila vi\u0161e \u010dlan obitelji nego ku\u0107na pomo\u0107nica.<\/p>\n\n\n\n Sprovod Karmine Mladinov. Iza lijesa sa lijeva na desno stoje Vilka Deanovi\u0107, Stanka Mladinov i dr. Mirko Mladinov.1954. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Krstina, kako su je zvali, Mladinovima je posvetila \u010ditav svoj \u017eivot, omiljena me\u0111u ljudima, izvrsna kuharica i velika prijateljica moje pok. babe Anke, Li\u010dke.<\/p>\n\n\n\n Fotografija iz pedesetih godina XX. st. Stoje s lijeva na desno: Stanka Mladinov, Karmina Mladinov, dr. Mirko Mladinov. Dolje desno Kristina Rui\u0107. Obiteljska arhiva.<\/p>\n\n\n\n Iste godine, malo neobi\u010dno, u pismu kojim izra\u017eava sau\u010de\u0161\u0107e, Davor Zanella, budu\u0107i ginekolog, pi\u0161e i o svojoj ljubavi prema Biserki, k\u0107erki od dr. Mira te o njihovoj namjeri da se o\u017eene. Dr. Zanella koji mu postaje zet bio je sin dr. Sre\u0107ka Zanelle, jednog od najpoznatijih hrvatskih ginekologa, privatnog docenta na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, \u0161efa ginekologije bolnice <\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n
Nadam se da \u0107e\u0161 biti mirna, po\u0161to si primila ono pismo od moje mame. Danas sam napravio prvu \u0111itu sa ko\u010dijom u ovom mjestu. Vrlo je romanti\u010dno oko Imotskoga. Puno pozdrava i poljubaca
Tvoj Bepo<\/li><\/ol>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n