U Zagrebu je 14. velja\u010de 2025. umro jedan od najve\u0107ih hrvatskih pjesnika Petar Gudelj. Ro\u0111en je u Podosoju kraj Imotskoga, 29. rujna 1933. Diplomirao je 1959. op\u0107u knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje je \u017eivio do 1990. i radio u izdava\u0161tvu do 1972., a potom kao profesionalni knji\u017eevnik. Od 1990. \u017eivio je u Ba\u0161koj Vodi. Gudelj se u zasnivanju mitske dimenzije vlastita pjesni\u0161tva slu\u017eio himni\u010dkom intonacijom, biblijskom i mitskom re\u010denicom, simbolikom i parafrazom mitske logike. Cijelom svojom poezijom odan je precima, oni \u017eive u njemu, u njegovom sje\u0107anju na njih. Oni su njegova sadr\u017eina i bitak (Moja zemlja, moje tijelo, moj tekst). Krajem listopada 1996. godine izdao je rasko\u0161nu fotomonografiju PUT U IMOTU, najobimniju, najslikovitiju knjigu ikada napisanu u Imoti.
Akademik Petar \u0160imunovi\u0107 napisao je svoju ocjenu Puta u Imotu: \u201cIma jedna Imota surove ljepote ljutoga kr\u0161a i rasko\u0161nih poljskih plodina, bistrih i studenih rijeka i jezera. Imota juna\u010dke povijesti; krvava, epska, guslarska Imota. Ima jedan pjesnik nadojen svim sokovima Imote kojemu se u tom bukolikom krajoliku uzbude \u0107utila, zgusne i izo\u0161tri misao te \u0161ikne izri\u010dajem koji nosi biljeg iskona i trajanja, biljeg mitizirane opojnosti, vilinske za\u010daranosti. Prizori otrgnuti iz povijesti, iz bezdana, sa ste\u0107aka, iz zaborava….Petar Gudelj imao je rijetku povlasticu roditi se u Imoti, a Imota opet sre\u0107u prepoznati u njemu pjesnika zatravljenog Imotom; pejza\u017enim, epskim, mitskim, jezi\u010dnim, spomeni\u010dkim natalo\u017einama. Sav \u017eivot sr\u010de, to mlijeko, tu medovinu, tu studen vodu Vrljike i nikako da uta\u017ei \u017ee\u0111. Imota se darovala tom pjesniku. Razgalila tijelo, rastvorila du\u0161u. On joj je, kao uzdarje, ovom knjigom podigao dostojan spomenik Imoti i Imo\u0107anima. I sebi naravno…… Imota historica, Imota mythologica, Imota sacra, Imota poetica i iznad svega i u svemu. Imota Croatica.\u201c<\/p>\n\n\n\n
“Jedan medeni dub raste, \u0161u\u0161ti i bu\u010de u Crljenoj rivini, ispod Dragovi\u0107a ku\u0107a, u Podosoju. K njemu sam, u pu\u010dinu podne, usred ljeta, pla\u0161e\u0107i se medenoga boga, prilazio bos. Oko njega ostale moje sitne dje\u010da\u010dke stope. Kad sam ga pohodio, poslije puno, puno ljeta, prolje\u0107a, zima, on jo\u0161 uvijek jednako nabrekao, zelen, kitan, mlad, pun bo\u017eje volje i meda. Imo\u0107ani vjeruju da o gromovima (dakle, i o gromovniku) ovisi ho\u0107e li roditi \u017eeljud \u017eir, ho\u0107e li napuniti \u017eeljudac i u\u017eiriti svinje.”<\/p>\n\n\n\n
“Ako je u tebi kap pelina,
kap imotske krvi, ne treba
ti voda ni ptica, kompas ni
mahovina: dovest \u0107e te u
Imotu ta, jedna jedina
kap.”<\/p>\n\n\n\n
Petar Gudelj (1996.) Put u Imotu<\/p>\n\n\n\n
Po\u010divao u miru Bo\u017ejem!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U Zagrebu je 14. velja\u010de 2025. umro jedan od najve\u0107ih hrvatskih pjesnika Petar Gudelj. Ro\u0111en je u Podosoju kraj Imotskoga, 29. rujna 1933. Diplomirao je 1959. op\u0107u knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje je \u017eivio do 1990. i radio u izdava\u0161tvu do 1972., a potom kao profesionalni knji\u017eevnik. Od 1990. \u017eivio je u Ba\u0161koj […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4295,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,16],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4294"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4294"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4294\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4297,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4294\/revisions\/4297"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4295"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4294"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4294"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4294"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}