{"id":4163,"date":"2024-09-27T21:46:10","date_gmt":"2024-09-27T21:46:10","guid":{"rendered":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=4163"},"modified":"2024-09-27T21:46:52","modified_gmt":"2024-09-27T21:46:52","slug":"kvirin-smoday","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=4163","title":{"rendered":"Kvirin  Smoday"},"content":{"rendered":"\n<p>\u010cuveni Kapelnik Imotske glazbe Kvirin Kvire Smoday ro\u0111en je 26. lipnja 1939. godine u Imotskom, a poginuo je u automobilskoj nesre\u0107i uz glavnu cestu u Lovre\u0107u  prije 53 godine, 26. rujna 1971. godine. Imotski lipotan Kvire nije se \u017eenio, bio je miljenik \u017eena, studirao je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, radio je u tvornici Pionirka i prebrzo zavr\u0161io svoj \u017eivot. Na dan Kvirinog sprovoda cijeli Imotski je umro, a govor koji se i danas pamti i kojim se oprostio od prijatelja glazbara odr\u017eao je Krunoslav Zuji\u0107. Tog dana u gluhoj ti\u0161ini \u010duo se samo jecaj i brecanje zvona&#8230;. Gradska glazba koja je kroz povijest mijenjala nazive nakon Kvirine smrti godinama se nazivala Gradska glazba Kvirin Smoday. Iako je vrlo mlad tragi\u010dno preminuo karizmati\u010dni Kvirin Smoday ostao je zapam\u0107en u kolektivnom sje\u0107anju Imo\u0107ana.<br>&#8220;Sad miruju vode u posljednjoj luci, otpo\u010detoj pismi zamrli su zvuci&#8221; (iz govora Krune Zujica i natpis na Kvirinom grobu)<br>U nastavku pro\u010ditajte tekst Josipa Brace Zena u kojem s nama dijeli dio svoga sje\u0107anja na godine dru\u017eenja sa Smodayima\u2026.<\/p>\n\n\n\n<p>Odkud prijateljstvo sa Smodayima?<\/p>\n\n\n\n<p>Jo\u0161 je bisnio II. svjetski rat. Moja obitelj je tada stanovala u prizemlju lipe vile pok. doktora Josipa Mladinova. Bila nam je broj\u010dana obitelj kad je stigla naredba iz tada\u0161nje vlasti da ustupimo jednu sobu za potribe obitelji Smoday. Uzeli su nam najve\u0107u sobu. Moj otac je sazna da se radi o obitelji pok. Ka\u017eimira Smodaya koji je bio u\u010ditelj u osnovnoj \u0161koli u Slivnu, a iza njega su ostali supruga i troje nejake dice. Njihov tata je tada ve\u0107 poginuo na Manja\u0107i kao hrvatski vojnik. Po\u0161to im je bio sku\u010deni prostor nakon kratkog boravka uselili su se u ku\u0107u g\u0111e. Ro\u017ee (Rosine) Jerkovi\u0107a blizu ku\u0107e Matija\u0161evi\u0107 (sada Dujmovi\u0107). Stanovanje u ku\u0107i su dilili sa g\u0111om Ro\u017eom, a drugu polovicu sa njema\u010dkim vojnicima (radio stanica). Nisu se ni po\u0161teno smistili uto su savezni\u010dki zrakoplovi bombardirali Imotski. Prva bomba ba\u010dena je na ku\u0107u Nikole Vlaj\u010di\u0107a i u njoj je poginula djevoj\u010dica Cvita Toki\u0107. Druga bomba pogodila je ku\u0107u Ro\u017ee Jerkovi\u0107 te su u livom krilu poginuli svi njema\u010dki vojnici dok su Smodayi skupa sa g\u0111om. Ro\u017eom s kata propali u konobu neozlije\u0111eni. Opet besku\u0107nici ali \u017eivi skupa sa svojom mamom Nedom dobiju krov nad glavama u ku\u0107i gospode Mazzija. Od tada se stanje po\u010dinje normalizirati i zapo\u010deo je jedan novi na\u010din \u017eivota, posebno nama dici. Po\u0161to ni moja obitelj nije ostala po\u0161te\u0111ena, nas su osloboditelji izbacili i smistili u Mazzijevu ku\u0107u ispod obitelji Figura. Taman smo se malo uklopili u drugoj sredini, po\u010dele su igre sa unucima dr Huga Montija (Smjelim, Tanjom i Vanjom Rako), Su\u010di\u0107ima i drugima. Oni nama \u0161up kartu pa je nova lokacija za igru bila na skalinama na Pazaru i u Rakinoj ku\u0107i. Tada sam se opet pribli\u017eio Smodayima na Bazani. Ditinjstvo smo provodili lipo i bezbri\u017eno makar nam je nedostajalo vitamina. Lita smo sa zebnjom \u010dekali i nismo se \u017ealili na tada\u0161nje \u017eege jer su nam duge zime zagor\u010davale \u017eivote. Maksimalno smo koristili velike snigove. Svaki predmet koji bi lipo klizio po snigu i ledu zvali smo ga saonicama. Ja sam bio vi\u0161tih ruku pa bih znao napraviti jure\u0107e saonice, tako bi pok. Kvirin, Ratko i ja klizali i zebli do kasno u no\u0107 da bi po povratku u ku\u0107u dolazio ko jedan veliki mosur na krovu. Sve bi ovo ledeno zaboravljali kada do\u0111e lipo proli\u0107e i lipo lito. Plivanja i veslanja nikad dosta. Jo\u0161 smo nosili sandolinu, pa kad bi Kvire vesla sandolina bi gubila pravac od curskih pogleda. Stalno se \u010dulo: \u201eDaj \u0111ir!\u201c, pa je tako jedan sandoljer na svoju sandolinu stavio ime: \u201eNije moja\u201c. Moja je uvik bila dostatna svakome. Da se ovo sve ne bi krivo privelo nisan ja s bra\u0107om Smoday samo laufa u igri i smiju, ve\u0107 smo imali i radne obveze. I\u0161li smo u polje \u010dupati travu za \u017eivotinje, kupili \u0161i\u0161ke pod borovima, cipali drva, i u svakom slu\u010daju bili poslu\u0161ni i na usluzi starijima. Do\u0161lo vrime upisa u Limenu glazbu. To je bia poseban do\u017eivljaj, jer smo mi dica pratili svaki nastup glazbe. Nije bilo za budnicu nego dignit se prije \u0161est ujutro, jer su je tada s pravom zvali budnica, a ne ko sada, budnica u devet sati. Bila je audicija u glazbarnici u staroj op\u0107ini. Kapelnik je bio pok. Ljubo Levantin. Kvirin je tada slabo piva, pa se boja da ne\u0107e biti primljen, ali se Kapelnik osvr\u0107a na sluh kojeg je Kvirin ima savr\u0161en. Dobio je odma prvi fliger, ja drugi. Bio je me\u0111u najkvalitetnijim glazbarima. Nas dva bi u dalekim hodaju\u0107im sprovodima znali odsvirati po 16-18 kora\u010dnica bez pauze, dok su provikani glazbari na svakoj kora\u010dnici ispu\u0161tali vodu, tobo\u017ee. Kvire je nabavio vlastitu jazz trubu jer smo svirali na plesovima, pa kada bi on potega \u201eO mon papa\u201c suze bi vrcale jer si imao dojam da suosje\u0107ajno stoji\u0161 pokraj groba njegova tate u \u0161umi ili beskraju. Kvire je takav tu\u017ean pogled uvik zadr\u017ea. Bia je \u010dlan Klape Imotski, piva je krasan bas. Ispo\u010detka nije i\u0161lo pa bi mu piva na uho jedno vrime, a ubudu\u0107e mu nije trebala pomo\u0107. Na volanu je bia \u017eivac. Ja sam imao \u010dast dovesti mu princa iz Vogo\u0161\u0107a s kojim je na na\u0161u veliku \u017ealost izgubio mladi \u017eivot u trideset tre\u0107oj godini. Bio je Kapelnik glazbe pa smo ga na moju inicijativu pokopali u Kapelnikovoj odori. Bija\u0161e to veliki gubitak za njegovu obitelj, za cili Imotski, a najvi\u0161e za moju kompletnu obitelj i za moje srce&#8230;.<\/p>\n\n\n\n<p>Josip Braco Zen<\/p>\n\n\n\n<p>Na fotografiji u arhivi Brace Zena Klapa Imotski prije odlaska na Vinkova\u010dke jeseni 1971. godine, mjesec dana prije Kvirine pogiblje. S lijeva su: voditelj klape Ivan Gudelj, Sre\u0107ko Te\u017eulat, Karlo Albanezi, Braco Zen, Ante Vujevi\u0107, Slavko Nikoli\u0107 i Kvirin Smoday. Nedostaje Niko Vujevi\u0107.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u010cuveni Kapelnik Imotske glazbe Kvirin Kvire Smoday ro\u0111en je 26. lipnja 1939. godine u Imotskom, a poginuo je u automobilskoj nesre\u0107i uz glavnu cestu u Lovre\u0107u prije 53 godine, 26. rujna 1971. godine. Imotski lipotan Kvire nije se \u017eenio, bio je miljenik \u017eena, studirao je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, radio je u tvornici Pionirka [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4164,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4163"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4163"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4163\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4166,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4163\/revisions\/4166"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4164"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4163"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4163"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4163"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}