U imotskoj D\u017eombu\u0161i ispratili smo jo\u0161 jednog iz plejade poznatih varo\u0161kih Imo\u0107ana. Neprimjetno i tiho, kako je, izri\u010dito \u017eelio. Te\u0161ko se je slo\u017eiti s tom njegovom \u017eeljom o ti\u0161ini i neprimjetnosti njegova ispra\u0107aja jer stvari, kad su i skromnost i etika u pitanju, stoje malo druk\u010dije. Stoga mi dopustite nekoliko rije\u010di posvete skromnom \u010dovjeku, ozbiljnom PROFESORU Ljubi Nikoli\u0107u (1934-2024), Imo\u0107aninu ro\u0111enom na Jezeru, u tom \u010dudesnom kvartu na\u0161ega grada, odmah preko puta i dvadesetak stepenica od imotskog Suda. Ovaj \u201esretni kvart\u201c iznjedrio je tolike va\u017ene osobe iz \u010dasnoga \u017eivota na\u0161ega gradi\u0107a da mu od srca dajem ovaj pridjevak. A kako se u to uklapa jedan \u010dovjek i \u0161to treba re\u0107i o spomenutom profesoru Ljubi Nikoli\u0107u? Ro\u0111en prije Drugoga rata u skromnoj obitelji gradskog postolara zavr\u0161ava gimnaziju u Splitu i upisuje Matematiku na Prirodoslovno matemati\u010dkom fakultetu u Zagrebu te kao profesor po\u010dinje raditi najprije na Gimnaziji u Livnu, a potom nastavlja raditi i \u017eivjeti u Splitu \u017eivotom strastvenog matemati\u010dara u Gimnaziji \u0106iro Gamulin i dijelom fakultetu. Ne treba niti govoriti koliko su skromnost i poslijeratno siroma\u0161tvo odre\u0111ivali put tada\u0161njim studentima, koliko je odricanja i gladovanja bilo u mladena\u0161tvu Ljube Nikoli\u0107a, ali su ba\u0161 ti faktori bili odlu\u010duju\u0107i u kasnijem \u017eivotu i radu ovoga \u010dovjeka. Imali smo prilike susretati ljude kojima je bio profesor, bolje re\u010deno u\u010ditelj. \u010cudili se koliko je sna\u017eno njihovo sje\u0107anje i pam\u0107enje, osobito onoga dobroga i va\u017enoga. Jednom je prilikom, sje\u0107am se, jedan ugledni i danas aktivni profesor Medicinskog fakulteta na promociji vlastite knjige u Splitu, pred prepunim auditorijem, po\u010deo svoj govor rije\u010dima: Dopustite mi da najprije pozdravim cijenjenog profesora Ljubu Nikoli\u0107a, mog va\u017enog u\u010ditelja kojeg vidim u publici. Bio je \u010dovjek koji mi je obilje\u017eio \u017eivot pa i ovo \u0161to predstavljam danas. Hvala mu. I nastao je pljesak. Neki njegovi u\u010denici hvalili su se \u010dinjenicom da im je bio profesor, neki drugi pri\u010dali o najdra\u017eem razredniku, neki pak o savjetima kojima ih je ispravno usmjeravao, ne uvijek prema matematici, nego kadikad i obrnuto, jer je znao nepogre\u0161ivo procijeniti matemati\u010dku \u017eicu me\u0111u svojim u\u010denicima. Zgodna je jedna anegdota iz obitelji Jagul \u2013 Tonkovi\u0107 kad je jedan od sinova, gimnazijalac s nultim znanjem matematike, morao kod profesora Nikoli\u0107a na repeticije. Nakon otprilike mjesec dana profesor Ljubo mu je \u010destitao govore\u0107i:
\u201eBravo, do\u0161ao si s minus beskona\u010dno, na 1. A i to je ocjena, da zna\u0161.\u201c
Uza svu besprijekornu profesionalnu usmjerenost i rad, \u017eivot ga nije uvijek teto\u0161io. Bio je sretan obiteljski \u010dovjek, otac dvojice sinova, ali bolesti ga nisu ni zaobi\u0161le ni \u0161tedjele. Namu\u010dio se i strpljivo podnosio sve \u017eivotne izazove nastoje\u0107i ostati uspravan i \u0161to manje tra\u017eiti za sebe. Bili smo u rodbinskoj vezi po njegovoj majci te u cijelo\u017eivotnom prijateljstvu i po\u0161tovanju. Za mene je tihi sprovod u Imotskom bio osobito emotivan ispra\u0107aj. Ne samo stoga \u0161to smo ispra\u0107ali bliskog \u010dovjeka. Ispra\u0107ali smo PROFESORA, a to ima neku te\u017einu. Bio je tu i in\u017eenjer Branko Tonkovi\u0107 koji je imao sre\u0107u biti Ljubinim u\u010denikom. Svojim \u0161kolskim kolegama ra\u0161trkanima po svijetu poslao je poruku:
\u201eIspratio sam za razred NI\u0110U, mo\u017eda jednog od najutjecajnijih koji su odredili budu\u0107i put svojih u\u010denika\u201c.
Stigao je odgovor jednog od njih koji kao vrhunski stru\u010dnjak radi na Massachusetts Institute of Technology, MIT- u Sjedinjenim ameri\u010dkim dr\u017eavama:
\u201eBa\u0161 ste me rastu\u017eili. Za mene je on najvjerojatnije bio najutjecajniji profesor. Mnogi drugi uz njega. Nije bio za svakoga, ali mene je znao motivirati. Jako sam mu zahvalan za sve ono \u0161to mi je pomogao ostvariti u \u017eivotu. Po\u010divao u miru Bo\u017ejem\u201c.
Tako odlaze PROFESORI…Tiho i samozatajno. Dok koraci njihovih u\u010denika, poklonika ili sljedbenika jo\u0161 kora\u010daju nekom osvijetljenjom ulicom kao da govore:
Bio je na\u0161 u\u010ditelj, hvala mu.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010divaj u miru, dragi Ljubinko, uz sje\u0107anja svih nas koji smo te poznavali u dobru i ljubavi. Zaslu\u017eio si po\u0161tovanje i mir.<\/p>\n\n\n\n
Od srca, Gordana Radi\u0107 Go\u0161a<\/p>\n\n\n\n
Zahvaljujem Portalu Jagul na objavi.<\/p>\n\n\n\n
Profesor Ljubinko Nikoli\u0107 s profesoricama Jadrijevi\u0107 i Zlodre 2009. godine na proslavi 30 godina mature maturanata Gimnazije \u0106iro Gamulin (poslije MIOC)<\/p>\n\n\n\n
Fotografija u arhivi prof.dr sc. Dinka Begu\u0161i\u0107a koji je bio i snimatel<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U imotskoj D\u017eombu\u0161i ispratili smo jo\u0161 jednog iz plejade poznatih varo\u0161kih Imo\u0107ana. Neprimjetno i tiho, kako je, izri\u010dito \u017eelio. Te\u0161ko se je slo\u017eiti s tom njegovom \u017eeljom o ti\u0161ini i neprimjetnosti njegova ispra\u0107aja jer stvari, kad su i skromnost i etika u pitanju, stoje malo druk\u010dije. Stoga mi dopustite nekoliko rije\u010di posvete skromnom \u010dovjeku, ozbiljnom […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4145,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,25],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4144"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4144"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4144\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4146,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4144\/revisions\/4146"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4145"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4144"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4144"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4144"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}