Ovdje, pod imotskom Topanom, u susretu nekoliko starih kamenih ku\u0107a pokrivenih plo\u010dom, po\u010dinje Bazana. To je naselje navrh Imotskoga koje nosi ime jo\u0161 od turskih zemana jer je na tom mjestu ka\u017eu bilo sabirali\u0161te bolesnih\u2026
U slici iz 1942. godine, te ku\u0107e bude sje\u0107anja i mame da se o tome ne\u0161to napi\u0161e. Dodu\u0161e, ne ba\u0161 o sje\u0107anjima iz te godine, nego o onima desetak godina kasnije, kad su ku\u0107e manje \u2013 vi\u0161e izgledale isto ovako, a ljudi koji su u njima \u017eivjeli, na neki na\u010din obilje\u017eili \u017eivot ne samo Bazane, nego i grada u cjelini. Lijevo je ku\u0107a obitelji Te\u017eulat u kojoj smo moja prijateljica Mirna i ja posje\u0107ivale njezinu tetku Zorku i njezina mu\u017ea Tona Tvrdi\u0107a, ali iznad svega, nama svima omiljenog Jozu Te\u017eulata – \u0160inka i njegovu mater Ivu \u2013 Velu koji su nas do\u010dekivali s osobitom toplinom i nekom sitnicom; bajamima ili smokvama, ako ih je uop\u0107e bilo na \u017egoljavim stabalcima ili u \u0161upljim \u0161ka\u0161elama. \u0160inko je bio miljenik sviju, pa i nas djece, \u0161eret i dobri\u010dina koji je dje\u010djem uhu ostavio u sje\u0107anje rije\u010di izgovarane nastavkom \u2013are\/re; ki\u0161are padare (ki\u0161a pada), ili Gorare do\u0111i da te poljubim u vratare (Gore, do\u0111i da te poljubim u vrat). Toliko topline bilo je dosta za cijeli \u017eivot, a o ispri\u010danim i do\u017eivljenim anegdotama vezanim za njega da i ne govorimo.
Od dvije ku\u0107e sljubljene na desnoj strani slike ona manja je po svom \u017eivotnom zna\u010daju i pri\u010di puno ve\u0107a od svoje dimenzije. Za Imotski i njegovu povijest va\u017eno je re\u0107i da je u njoj \u017eivjela skromna pu\u010dka obitelj Valdevit, preciznije re\u010deno Ante Valdevit \u2013 Cokan, najpopularniji \u010dlan obitelji \u010diji se zvonki tenor izvijao preko Jelavi\u0107a doca (danas Gospina doca) kada bi procesija na Veliki petak najavljivala veliki martirij i krenula svoju kalvariju kroz grad. Jednom je obolio od te\u0161ke upale plu\u0107a pa mu je lije\u010dnik strogo zabranio kretanje. Ali, bio je Veliki petak, od crkve se za\u010duo slavni napjev \u201ePu\u010de moj\u2026\u201c Iscrpljen i bolestan spontano i naglo je izletio iz ku\u0107e i uhvatio procesiju zaoriv\u0161i ve\u0107 sa samog vrha Bazane svoj slavni kre\u0161endo \u201ePuuuu\u010dee moooj\u201c i zajedno sa svojim Gospodinom podijelio muku tog trenutka patnje i nadljudske \u017ertve. Za potpisnicu ovih redaka va\u017ena je pri\u010da o zavr\u0161etku \u010detvrtog razreda osnovne \u0161kole koja je jedno vrijeme trenutno bila locirana na Bazani, a tu je \u017eivjela i na\u0161a u\u010diteljica Ita Nikoli\u0107. Voljeli smo svoju dobru u\u010diteljicu, Hvaranku rodom, dobili od nje odli\u010dne ocjene i razmi\u0161ljali kako \u0107emo obilje\u017eiti opro\u0161taj s njom i zahvaliti joj. Nas nekoliko djevoj\u010dica (Katica Ostoji\u0107, Ton\u010da Valdevit, Gordana Rako, Ita Aljinovi\u0107) odlu\u010dile smo napraviti kola\u010d za u\u010diteljicu. Ali koji? Paradi\u017eot! Valjda je to nama djeci bila najdra\u017ea poslastica. Brzo smo skupili nekoliko jaja, \u0161e\u0107er i mlijeko i s puno nespretnosti napravili ne\u0161to \u0161to je sli\u010dilo na paradi\u017eot. Ali, u \u010demu \u0107emo ga nositi? Ku\u0107a Valdevit, kao uostalom ni mnoge poslijeratne ku\u0107e, nije imala sve\u010danog tanjura pa smo na\u0161 paradi\u017eot smjestili na stari iskrivljeni, ali udubljeni aluminijski tanjur, jedini koji nam se \u010dinio pristojnim. Paradi\u017eot smo ukrasili nekim sitnim bombonima u boji i gran\u010dicama masli\u0111ana i pokucali na vrata na\u0161e u\u010diteljice. Kad je ona otvorila vrata, i ugledala nas s paradi\u017eotom na iskrivljenom aluminijskom pjatu, nasmijala se najljep\u0161e na svijetu i pozvala nas unutra. Izgleda da joj se svidio na\u0161 paradi\u017eot oki\u0107en gran\u010dicama i bombonima. Je li ga poslije ku\u0161ala? Je li sli\u010dio na ne\u0161to? Kako ne! Ako ni na \u0161to, sli\u010dio je na ljubav. Radili smo ga svim srcem mi djevoj\u010dice u onoj maloj prizemnici pokrivenoj plo\u010dom. U ku\u0107i Ton\u010de Valdevit. Ona dvokatnica na desnoj strani bila je dom obitelji barbe Vicka Te\u017eulata, poznatog imotskog brija\u010da nasmijanog rumenog lica i njegove fine sestre Ljubice, potom i \u017eene Nine. Kroz nju su pro\u0161li mnogi podstanari iza rata i iz nje nosili zave\u017eljaje uspomena na te dobre ljude. Najmanja ku\u0107a na slici je pripadala tako\u0111er dragoj Ljubici Te\u017eulat, a nama djeci je slu\u017eila njezina oku\u0107nica za igranje Gospo\u0111a, Mama i Ra\u0111anja. Bile smo mame gran\u010dicama stabala posebnog oblika jer lutaka iza rata nije bilo pa su igre bile izma\u0161tane na poseban na\u010din. Ku\u0107e na ovoj vrlo va\u017enoj slici nisu izma\u0161tane. One su stvarnost jednog vremena i trenutka povijesti na\u0161ega gradi\u0107a. One su poput ljudi. Dobro je da nisu zaboravljene.<\/p>\n\n\n\n
Gordana Radi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Fotografija u obiteljskoj arhivi <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ovdje, pod imotskom Topanom, u susretu nekoliko starih kamenih ku\u0107a pokrivenih plo\u010dom, po\u010dinje Bazana. To je naselje navrh Imotskoga koje nosi ime jo\u0161 od turskih zemana jer je na tom mjestu ka\u017eu bilo sabirali\u0161te bolesnih\u2026U slici iz 1942. godine, te ku\u0107e bude sje\u0107anja i mame da se o tome ne\u0161to napi\u0161e. Dodu\u0161e, ne ba\u0161 o […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4124,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4123"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4123"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4123\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4125,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4123\/revisions\/4125"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4124"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4123"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4123"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4123"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}