Iznenada i tiho napustio je svoj Imotski i oti\u0161ao u vje\u010dnost Velimir Ado Kusi\u0107, jedan od legendi gradskog \u017eivota \u010dije su dosko\u010dice i originalan humor na svoj na\u010din oboga\u0107ivali imotski mikro svijet. U skladu sa svojim uro\u0111enim na\u010dinom izri\u010daja bio je dio imotskog zabavlja\u010dkog kruga kao dragocjen i nezaobilazan sudionik.
Pridru\u017eio se odavna i bez pogovora grupi kreativnih sugra\u0111ana okupljenih u dru\u0161tvu \u201eBakove sve\u010danosti\u201c i dobio dostojno karnevalsko mjesto, kako na uli\u010dnoj pozornici Bakove povorke, tako i na pozornici \u201eVe\u010deri humora\u201c koja se odr\u017eava na samom zavr\u0161etku pokladnih sve\u010danosti. U Bakovoj povorci na originalan je na\u010din nosio masku i lik Bakove \u017eene, sisate namr\u010dene gospo\u0111e s bor\u0161inom i ki\u0161obranom u ruci koja zna kako \u0107e dovesti u red svoga mu\u017ea, pijan\u010dinu i pro\u017edrljivca pa mu \u201ezaprititi\u201c ki\u0161obranom vi\u010du\u0107i: \u201eJesi, sve si proloka i upropastio, \u0111ubre jedno, prokleto ti bilo…\u201c i u intervalima hodanja povorke kroz grad, svojim se poznatim grlenim glasom nadvikivati pjevaju\u0107i \u010duvenu Bakovu himnu \u201eDobro do\u0161a’ stari Bako\/\u00ed\u0107e pi\u0107e za te svako\u201c…
Ado Kusi\u0107 je bio izuzetno radi\u0161an \u010dovjek pa je uz svoj posao u imotskom Domu zdravlja radio honorarno i kao pomo\u0107nik pri opremanju sprovoda i pokapanju mrtvaca te je popratio pokope mnogih \u010dlanova na\u0161ih obitelji i u tom dijelu svoga \u017eivota u\u0161ao u legendu. Zahvaljuju\u0107i njegovu originalnom tragikomi\u010dnom pristupu u komunikaciji s o\u017ealo\u0161\u0107enima i mrtvima, potom njegovim \u010duvenim grobarskim zgodama, taj je tu\u017eni \u010din smrti i pokapanja postajao manje tragi\u010dan i bolan i dugo se prepri\u010davao u raznim prigodama. Upravo je Adina grobarska aktivnost bila \u010desta inspiracija za programe \u201eBakovih ve\u010deri humora\u201c pa su na tu temu osmi\u0161ljavani ske\u010devi, pisane pjesme od kojih je ona najpoznatija pod naslovom \u201eMoje pjesme, moji snovi\u201c odavna posve\u0107ena upravo Adi Kusi\u0107u. Iz nje izdvajam jedan dio:<\/p>\n\n\n\n
Ljeto sti\u017ee, kumra s cigle gu\u010de
S kampanela zvono kleca jo\u0161 od ju\u010der
I \u0161to kleca ne stvara mi boli
To su moje pjesme, moji snovi…
Parite se repci, gu\u010di mi kumro
Jo\u0161 jedan jutros je umro<\/p>\n\n\n\n
Po\u010divao u miru, dragi Ado, u na\u0161oj \u0110ombu\u0161i koju si toliko posje\u0107ivao i oplemenjivao, gotovo kao svoj drugi dom. \u010cekaju te tamo Manix i Gita, kolege grobari, da nastavite pri\u010du o svom gradu i njegovim ljudima. I jo\u0161 ne\u0161to, pripremi dnevni boravak s televizorom za onu na\u0161u prijateljicu, kako si joj jednom obe\u0107ao, da mo\u017ee, kad do\u0111e tamo dolje, gledati turske serije.<\/p>\n\n\n\n
Gordana Radi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Fotografiju Ade na grobarskom zadatku snimio Bo\u0161ko \u0106osi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Iznenada i tiho napustio je svoj Imotski i oti\u0161ao u vje\u010dnost Velimir Ado Kusi\u0107, jedan od legendi gradskog \u017eivota \u010dije su dosko\u010dice i originalan humor na svoj na\u010din oboga\u0107ivali imotski mikro svijet. U skladu sa svojim uro\u0111enim na\u010dinom izri\u010daja bio je dio imotskog zabavlja\u010dkog kruga kao dragocjen i nezaobilazan sudionik.Pridru\u017eio se odavna i bez pogovora […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4121,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,25],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4120"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4120"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4120\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4122,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4120\/revisions\/4122"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4121"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4120"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4120"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4120"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}