Boris Boro Pervan (1935-2024) , dugogodi\u0161nji je predsjednik Zavi\u010dajnog dru\u0161tva Imo\u0107ana u Zagrebu. Ro\u0111en je u Imotskom u poznatoj trgova\u010dkoj obitelji kao najstariji od troje djece (Boris, Zdeslav i Marija). Otac Vice Pervan imao je du\u0107an metra\u017ene robe na biv\u0161em Pazaru, danas \u0160etali\u0161te Stjepana Radi\u0107a. Po njemu su nastali i dugo kori\u0161teni toponimi “Pervanov du\u0107an” i “Pervanova ulica” koja je u davnim snje\u017enim zimama postajala sanjkali\u0161te imotske djece i odraslih.
Zavr\u0161io je Ekonomski fakultet u Zagrebu gdje je \u017eivio, radio u zagreba\u010dkom predstavni\u0161tvu Poljoprivrednog kombinata Imota i zaklju\u010dio svoj \u017eivotni put. Neodvojivo vezan za Imotski, bio je jedan od osniva\u010da i dugogodi\u0161nji predsjednik Zavi\u010dajnog dru\u0161tva Imo\u0107ana u Zagrebu i kao takav ostavio je neizbrisiv trag svoje ljubavi prema zavi\u010daju. Bio je izvanredan kozer, imitator i pripovjeda\u010d Bavio se i publicistikom, objavio je vi\u0161e tekstova o \u017eivotu u Imotskom sredinom pro\u0161log stolje\u0107a, a u vlastitoj je nakladi 2014. objavio knjigu Tragom prezimena Pervan. Sli\u010dice iz imotskog \u017eivota koje je majstorski i zapisivao, prave su poslastice za uho i du\u0161u. Prire\u0111ivao je uspjele Ve\u010deri Imo\u0107ana u Zagrebu te je obogatio mnoge imotske promocije i proslave svojim sudjelovanjem i predstavljanjem i svakako ostavio prazninu koju \u0107e biti te\u0161ko nadoknaditi. Za nadati se je da \u0107e njegove sjajne pri\u010de iz \u017eivota ljudi, na\u0161ega grada i okolice ugledati svjetlo dana i da \u0107e iz njih Boro Pervan opet progovoriti na svoj originalan na\u010din, a njegov duh oplemeniti na\u0161a sje\u0107anja. Adio, Boro, po\u010divaj u miru imotske \u0110ombu\u0161e. U nastavku se daje Borina pri\u010da “Srida u Imotskom” (1995):
Sridom je Imotski u sridini svita. Cili tjedan se varu\u0161ani pripremaju za taj dan. Jedan op\u0107inski in\u0161pektor, u vrime “planske privrede”, zabilu\u017eio je u svoj tjedni raspored u uredu: srida – pazar, \u010detvrtak – bolestan. Jedan imotski ugostitelj mora je u sridu zatvorit gostionu zbog smrtnog slu\u010daja u familiji, pa bi \u010desto puta reka: “Umro brat Jure – a bila srida!” Za tu imotsku sridu su se dva dobra prijatelja varu\u0161ana uorta\u010dili i prodali po kanap zemlje u polju i otvorili gostionicu. Do podne u gostionici poslu\u017eiva Mate, a posli podne Stipe. Kad bi navratio koji gost do podne, dok je bio Mate, i tijo potro\u0161it koji \u0161olad, Mate bi mu lipo reka: “Kako \u0107u ti prodat ovi bokun pr\u0161uta ili sira, kad to voli Stipe”. Popodne bi to isto reka Stipe: “Kako \u0107u ti to prodat, kad to voli Mate”. I tako trajala gostionica dok je bilo \u0161oldi od prodane zemlje. Na pazaru bi sridom bilo svita, da du\u0161a du\u0161u davi, ili kako bi reka Ivan Funtana: “Sjatila se sva selija”. Ban Juki\u0107 bi reka kad je dr\u017ea \u010duvene govore sa Zanine terace: “Narode ponosne Imotske krajine \u0161to si se ovde slijo!” Slilo bi se sridom puno “na migi\u0161li” cura jedrih grudi i crljenih obraza, uvatile se pod ruke i \u0161etale kroz pazarsku vrevu. Nisu cure tribale puno davati na kozmetiku, crljeni su obrazi u svake bili – opaljeni suncem ili ledom, a ako je koja slu\u010dajno bila biljugava, kupila bi malo crljenog krep papira u \u0161jora \u00d0ule Ivanovi\u0107, opljune\u0161 u papir i eto ti zdravlja na licu. Momci opet, \u0161ta\u0161 govorit, posli leve, uvatili bi se pod ruke, nakrivili kapu ispod koje je virio \u010duperak ricaste kose, na grudima cvit od krep papira \u0161to su kupili u Dundinih i ganga iz svega glasa: “Jamilo me, jamilo me, \u0107a\u0107ina mu toga, tri godine nije vi\u0161e moga”. Bilo je zamira\u010dine na pazaru, a \u010desto bi se sridom i koja cura ujagmila. Tako lipu mladost slikavali su fotografi Oluji\u0107 ili Jure Ivanovi\u0107. Moga si se slikat za legitimaciju kod Jure, tzv. “\u0161nel fotografa”. Obisio bi deku na zid, stavio te uz deku na zidu, namistio ti glavu i reka: “Ne mi\u010di dok ti ne ka\u017eem”. Otvorio bi rukom objektiv aparata, odbrojio do pet, i gotova misa. “Za po ure se vidimo”, reka bi Jure. U Stipe Oluji\u0107a moga si se slikat na brzinu, a moga si se slikat da ti slike budu gotove do druge sride. Kako je imati sat bio znak presti\u017ea, moga si se u Stipe slikat sa satom na ruci, a ruku nako malo podigne\u0161, da ti lakat nategne jaketu, pa ko slu\u010dajno se vidi sat, koji si posli slikanja mora vratit Stipi. Sridom na pazaru se nudilo i prodavalo: zobnice, terluci, biljci, buzavci, ja\u010derme, oputa, opanci, kotlu\u0161e, lopi\u017ee, \u010danjci, kosiri, kosiri\u0107i, koma\u0161tre, sand\u017eaci, o\u017eezi, brave, trud, le\u0161ka i pripala do lipe pe\u010denice, povismena, pr\u0161uta, koko\u0161a, tuka, jaja, vo\u0107a i povr\u0107a, stoka sitna i krupna zuba. Gostioni\u010dari: \u010duvena Pera Marendi\u0107, Keka Banova, Jurka \u0106osi\u0107, Vlade Po\u0161tenjak, Rudolfo, imali su sridom pune ruke posla. Lukin bi sridom oko podne pronio pazarom pe\u010deno janje na ra\u017enju i zaustavio bi se na skalinima isprid Bori\u0107a du\u0107ana i iz svega glasa obznanio puku: “Evo vru\u0107a ko nije ru\u010da, tri majke dojilo, \u010detri ga odgojilo\u2026” Bio je to, \u0161to bi se dana\u0161njim jezikom reklo, EPP za ono \u0161to \u0107e se kasnije u kr\u010dmi Vlade Po\u0161tenjaka na dasci si\u0107i. Sridom se na pazaru liti prodavala i voda za pi\u0107e – ma\u0161talo vode na komu je daska, na dasci grumen biokovskog leda s rastovim \u0161u\u0161njem. Led se na suncu lagano topio i kapao u ma\u0161talo, grabilo se bukarom i pla\u0107alo za svaku ispijenu bukaru.
A tek imotski du\u0107ani sridom: ako \u0107e\u0161 \u0161to kupit za skuvat i pojist, moga si birat butige: Furlanovi, Bekav\u010devi, Bori\u0107evi, Figurini, Ante Ermina\u2026 Ako se za\u017eeli\u0161 pa\u0161ta, onda u \u0161jora Lele Pavi\u0107a. Kruva – u Markote, Pavi\u0107a ili Ciciljanija. Meso u Pavi\u0107a, Vuke, Dinka Nikoli\u0107a ili u Iristovi. Za obu\u0107 se od glave do pete bili su du\u0107ani: Mali\u0107a, Katunari\u0107a, Buljana, Pervana, Leke, Vu\u010demilovi\u0107a, a \u010duven je bio trgovac Virma Kusi\u0107. Sridom je imala svoju radnju i prodaju stare robe baba Lon\u010daru\u0161a i baba Ju\u0161tinica. Imotski grabencija\u0161i sridom su dolazili na svoj ra\u010dun: Gajtan je blagoslivljao i “vodio razgovore” sa spomenikom na pazaru, koga je narod nazvao po nekoj zami\u0161ljenoj partizanskoj heroini – Vidom. Gajtana je ta Vida neprestano provocirala, pa joj je \u010desto znao dobacivati: “Vido, Vido, visoko si se propela, a promini li se plan komande, kako \u0107e\u0161 vrcit”.
Joko Bilopavlovi\u0107 je jo\u0161 u ono vrime Drugog svitskog rata ima “mobitel” i uz svaki \u017eeljezni stup na kome su visili imotski ferali telefonira bi: “Alo, alo, bite \u0161ene”, stalno je zvao cara u Be\u010d. Nije se mirio samo tom “mobitel vezom”, ve\u0107 bi ustrajno pisao bulentine caru i punio sve imotske po\u0161tanske sandu\u010di\u0107e kilogramima svojih pisama. Mate “sprida ru\u017eno” s kapom nakrivljenog frontina, jaketom iz koje su virile mr\u0161ave ruke, do\u010dika je autobuse i tra\u017eio komu triba ponit kuver. Uvik je bio lo\u0161e volje i kad bi ga ko upita “Di \u0107e\u0161 Mate?” kresnuo bi i to odma ljutito: “U zvizdu”, pa su ga i zvali Mate Zvizdina. Sridom su dolazili Bosanci i Ercegovci i donosili kumpire, glavati kupus i kru\u0161ke. Najpoznatiji je bio trgovac, negdi od Posu\u0161ja – \u0160iru\u0161i\u0107. U njega su bile kru\u0161ke “eribosne”, \u0161to je volio Marko Penovi\u0107 i govorio kako mu se slasno cide niz grlo dok ih ide.
Marijan iz Vira, brat Parparuta, \u0161to za sebe govora\u0161e da ima najljep\u0161e “ljece” od sve svoje bra\u0107e, sridom bi okupio dru\u0161tvo i pri\u010da kako je bilo na misecu: “Tamoka ti te\u010de potocima vino i ljudi si\u0107ima grabe i piju. \u017dene ti tamoka imaju magare\u0107e noge, a lice lipo ka na\u0161a Antica”. \u0160jor Ivan sidio je sridom uz svoj banak, imao svoju vagu i uslu\u017eno mirio za neki \u0161olad ili grozd gro\u017e\u0111a, kumpir, jabuku i sl. Siditi uz banak, \u010dovik bi se zimi oko\u010denio, pa bi uvik ima u d\u017eepu svoju potribicu za zagrijat se, malo rakije u bocuni\u0107u. Politri\u0107 mu je virio iz d\u017eepa, a svit ga je nekako tako i zva – Politri\u0107. \u0160jor Ivan je bio veseljak, o\u0161tra jezika i zna je svakoga “ubost di triba”. Iza rata, kad je sve do\u0161lo u “ruke naroda” i kada su biv\u0161i trgovci postali u svojoj trgovini biv\u0161i vlasnici, jedan od trgovaca sritne jedne sride na pazaru \u0161jor Ivana kako \u0161eta i ne miri, jer i njemu su konfiscirali radnju, pa mu dobaci “\u0160ta je sa firmom, \u0161jor Ivane?” Na to \u0107e mu \u0161jor Ivan: “Koliko se meni \u010dini, \u0161jor Vice, i na va\u0161oj ku\u0107i stoji tabla “Kotnaprod” (kotarsko nabavno-prodajno). Sridom posli podne, kada se niz imotske ulice ocidi svit, po pazaru bi se po izlasku iz gostionice \u010dula pisma Leki\u0107a, marvenog trgovca iz Ri\u010dica, koji nikako nije moga zaboravit kad su mu partizani oteli volove, pa bi piva: “Partizani, blago li je vami, kad vas Leki\u0107 govedinom rani\u2026” Za svoje pisme Leki\u0107 bi redovito zaradio besplatno spavanje kod milicije. \u010cetvrtak bi svanuo ko dan ti\u0161ine. Svi su se odmarali od sride, jedino se \u010dula \u0161kripa kariola Pri\u0161e i Mi\u0161ine \u0161to su ka vridni “komunalni djelatnici” sre\u0111ivali varu\u0161 i pazar. Danas na pazaru ostaju mrlje od ulja \u0161to im curi iz kartera automobila, a onda su konji ostavljali “bre\u017euljke” koje su Pri\u0161a i Mi\u0161ina skupljali i odnosili u Zaninu ogradu. Dok se, kako rekosmo, u Imotskom sve vrtilo od sride i za sridu, ipak se jedan doga\u0111aj odvijao nediljom. Dok su svi Raosovi prosjaci misto svog dilovanja imali u Ercegovini, zadnji imotski prosjak od zanata dolazio je u Imotski iz Ercegovine – iz Sovi\u0107a. Mate Starinski, kako su ga zvali, “radio” je kad su drugi odmarali, nediljom. Uljudno bi zaklapa na vrata, kod svake familije u odre\u0111eni sat, skinuo bi kapu, pru\u017eio ruku, a zatim sa zahvalno\u0161\u0107u rekao: “\u017divim zdravlje, a mrtvim pokoj!”
Kad \u0107e vi\u0161e ta srida – nikad je do\u010dekat?!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Boris Boro Pervan (1935-2024) , dugogodi\u0161nji je predsjednik Zavi\u010dajnog dru\u0161tva Imo\u0107ana u Zagrebu. Ro\u0111en je u Imotskom u poznatoj trgova\u010dkoj obitelji kao najstariji od troje djece (Boris, Zdeslav i Marija). Otac Vice Pervan imao je du\u0107an metra\u017ene robe na biv\u0161em Pazaru, danas \u0160etali\u0161te Stjepana Radi\u0107a. Po njemu su nastali i dugo kori\u0161teni toponimi “Pervanov du\u0107an” […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4118,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,25],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4117"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4117"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4117\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4119,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4117\/revisions\/4119"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4118"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4117"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4117"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4117"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}