Imotski je poslije Drugog svjetskoga rata \u017eivio poput svih drugih sli\u010dnih gradi\u0107a Dalmacije, ali se po nekim pojavama koje su proiza\u0161le iz te\u0161kog poslijeratnog stanja, ipak razlikovao od drugih. Rat je ostavio te\u0161ke posljedice neima\u0161tine u selima, bli\u017eoj i ne\u0161to daljoj okolici grada tako da je u memoriji stanovnika ove varo\u0161i do danas sa\u010duvano sje\u0107anje na prosjake i ljude poreme\u0107enog pona\u0161anja koji su se kao po nekom nepisanom zakonu svoga kretanja susretali na trgu i gradskim ulicama. Tako su u sje\u0107anju potpisnice ovih redaka ostali nezaboravni likovi Njunje, Gajtana i njegove sestrice Ane, Mare Janji\u0161ove, Mare Biokovke, djeci drage \u201elude\u201c Anice, \u0160ime \u0110u\u0111ula, Mi\u0161e Beusa. Zanimljivo, svi su oni osim Mare Biokovke koje smo se kao djeca jako bojali, ostali svijetliti kao plami\u0107ci nekog dobrog svijeta makar su bili obilje\u017eeni velikim jadom i sirotinjskim usudom. Bilo je i pojedinaca koji su dolazili u grad pazarnim danom ne\u0161to prodati, ali bi u zanosu od dobro obavljena posla na kraju zavr\u0161ili u najbli\u017eoj gostionici, onoj Vlade Po\u0161tenjaka. Tamo bi, propiv\u0161i svu zaradu, svom ve\u0107 poznatom ridikuloznom liku dodavali originalno obli\u010dje i pona\u0161anje koje su brojni dokoli\u010dari okupljeni na tom trgu jedva \u010dekali.
Tako dolazimo do dobrodu\u0161nog \u201eMarijana iz Vira\u201c. S ovim nadimkom je dolazio u Varu\u0161, obi\u010dno srijedom, iz sela blizu Posu\u0161ja s mazgom natovarenom drvima za prodaju. Kad bi ih prodao i ru\u010dao, potom se obilato po\u010dastio vinom, slijedio bi ritual njegove predstave na ve\u0107 prili\u010dno ispra\u017enjenom trgu. Imao je razrok pogled koji je u pijanstvu postajao jo\u0161 razrokiji, a pri\u010de iz njegova monologa tekle bi u takvom kalamburu rije\u010di i slika da bi odu\u0161evljavao sve prisutne. Sje\u0107am se njegove \u201eBo\u017eanstvene komedije\u201c koju smo gledali s prozora obli\u017enje ku\u0107e moje tetke. Jedva se dr\u017eao na nogama, ali razgovijetno pri\u010da da je bio u Raju, da tamo vino te\u010de u potocima, da je tamo susreo i Tita i Jovanku i da su zajedno ru\u010dali za velikim zlatnim stolom. A bio je i u Paklu gdje su \u201egri\u0161nici obi\u0161eni po zasluzi, a najvi\u0161e su vi\u0161ani za mali prst jedne noge s glavama naopako\u201c. Samo je njegov brat Parparuti (nadimak) \u201eobi\u0161en za uvo, jer je bio najve\u0107i gri\u0161nik\u201c. Znao je Marijan do\u0107i u grad i \u201egospodski obu\u010den\u201c pa sjesti u neku kavanu i tamo uz pi\u0107e zabavljati prisutne svojim nevjerojatno ma\u0161tovitim pri\u010dama. Tako je privla\u010dio i pa\u017enju malo intelektualnijeg sloja gra\u0111ana, pa i jednoga suca kojega je \u201esinjao\u201c kao svoga prijatelja. A sudac je u njemu vidio ne\u0161to vi\u0161e od pijanca razrokih o\u010diju pa mu je postao prijateljski sklon, po\u010dastiv\u0161i ga kadikad kakvom marendom u \u201eBre\u010di\u010da menzi\u201c gdje se je i sam hranio . Jednom mu je dao jaketu da se za\u0161titi od velike zime, a jedne burne zimske no\u0107i, kad se Marijanu nije i\u0161lo u Vir, sudac mu je pru\u017eio skloni\u0161te u portunu ku\u0107e u kojoj je i sam bio podstanar. Marijan ga je gledao \u201eko Boga\u201c valjda siguran da za svoje grijehe sada ne\u0107e biti su\u0111en. Uglavnom, do dana dana\u0161njega, u memoriji starijih Imo\u0107ana ostat \u0107e upam\u0107ene slike kad bi se Marijan pijan valjao po podu ne mogav\u0161i se osoviti na noge, a okupljeni dokoli\u010dari bi ga pustili da i u tom stanju pri\u010da fantasti\u010dne, nebulozne pri\u010de svoje ma\u0161te vrijedne filozofske procjene dok bi ga njegova mazga strpljivo \u010dekala privezana uz neki zid ili stablo imotskog Pazara.<\/p>\n\n\n\n
Gordana Radi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Marjan iz Vira snimljen u Imotskom 1963. godine, (arhiv Gordane Radi\u0107)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Imotski je poslije Drugog svjetskoga rata \u017eivio poput svih drugih sli\u010dnih gradi\u0107a Dalmacije, ali se po nekim pojavama koje su proiza\u0161le iz te\u0161kog poslijeratnog stanja, ipak razlikovao od drugih. Rat je ostavio te\u0161ke posljedice neima\u0161tine u selima, bli\u017eoj i ne\u0161to daljoj okolici grada tako da je u memoriji stanovnika ove varo\u0161i do danas sa\u010duvano sje\u0107anje […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4102,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,16],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4101"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4101"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4101\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4264,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4101\/revisions\/4264"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4102"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4101"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4101"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4101"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}