{"id":4091,"date":"2024-03-28T22:31:44","date_gmt":"2024-03-28T22:31:44","guid":{"rendered":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=4091"},"modified":"2024-03-28T22:31:44","modified_gmt":"2024-03-28T22:31:44","slug":"petar-peruca-nikolic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=4091","title":{"rendered":"Petar Peruca Nikoli\u0107"},"content":{"rendered":"\n<p>Petar Peruca Nikoli\u0107 (1940-2024), dipl. ing. geodezije, dugogodi\u0161nji predsjednik Hrvatskog geodetskog dru\u0161tva  umro je u Splitu 28.03.2024. godine. Ro\u0111en je u Imotskom 01. 02.1940. godine od majke Mare ro\u0111. Tomi\u010di\u0107 i oca Tome kao najstarije dijete u obitelji s troje djece. Osnovnu \u0161kolu i Gimnaziju poha\u0111ao je u Imotskom polo\u017eiv\u0161i veliku maturu 1958. godine. Upisuje studij Geodezije na AGG fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu te je diplomirao 1963. godine. Petar Nikoli\u0107 ima impresivnu biografiju, medu ostalim godinama je bio tehni\u010dki direktor Zavoda za izmjeru zemlji\u0161ta u Splitu u kojem postavlja temelje razvoja fotogrametrije. Jedan je od osniva\u010da Srednje geodetske \u0161kole u Splitu, dugogodi\u0161nji direktor Zavoda za katastar u Trogiru i predsjednik Hrvatskog geodetskog dru\u0161tva. Autor je brojnih stru\u010dnih radova vezanih za katastar od koje je najzna\u010dajniji projekt KATOZOR. O\u017eenio se za Spli\u0107anku, dipl. ing. kemije Jagodu Krolo 1968. godine, a u braku je ro\u0111ena k\u0107i jedinica Sanda (1969). Imotski ogranak Matice hrvatske u svibnju 2023. godine objavio je knjigu \u201e\u017divot dida Petra\u201d, Petrove autobiografske zapise&#8230;. U prvom dijelu knjige Petar opisuje Imotski pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, s nizom anegdota iz \u0111a\u010dkog \u017eivota te uspomena na ljude i doga\u0111aje koje je na taj na\u010din otrgnuo zaboravu. Puno \u010ditatelja koji Petra nisu poznavali, a imali su prigodu pro\u010ditati knjigu \u201e\u017divot dida Petra\u201d, vidjeli su poput njega oznake (sinjale) koje nam je dragi Bog ponudio, i sretni su oni koji su ih prepoznali i \u017eivjeli i vjeru promicali&#8230;Kako je napisala recezentica Petrove autobiografske knjige, prof. Ljubica \u0160ego bistri, lijepi dje\u010dak Petar rastao je, sazrijevao i odrastao, sve vi\u0161e i sna\u017enije pokazuju\u0107i odlike sna\u017enog karaktera, odlu\u010dnosti, morala, po\u0161tenja, \u010dasti, ali i nje\u017enosti mekanoga srca i du\u0161e. Imao se \u201era\u0161ta\u201c i roditi, okru\u017een velikom obitelji i njihovom ljubavlju u siroma\u0161nom, po\u0161tenom dvoru u Imotskom u srcu \u201eljute\u201c Dalmatinske zagore. U imenu njegovom na\u0161lo se sve ono divotno \u0161to ga vezuje za njegovu kamenu, svilenu zagoru, sve bure i pla\u010devi, i me\u0107ave , ali i ljepote njegove kamene kolijevke koja ga je rodila, dojila, gojila, mazila, ali i ja\u010dala kako bi , kada odraste, postao juna\u010dan, odlu\u010dan, pravedan, ponosan, sposoban za sve izazove \u017eivota. poput njegovih predaka, divnih roditelja i Vlaja, kako nas znaju od milja nazivati. Zagora kamena njegova ostavit \u0107e neizbrisiv trag i formirati ga u divnoga \u010dovjeka. Kamen njegov kameni, stijene bijele planine Biokova, koje narod njegov naziva Bijakovo utisnule su mu u du\u0161u pe\u010dat i osobnost . Kamen njegov daruje mu i u njegovoj zlatnoj dobi, kada bolest ga neizlje\u010diva mu\u010di, razlog da izdr\u017ei, da di\u0161e, da \u017eivi, da se bori do posljednjeg daha i Petar pun ganutosti i zahvalnosti pi\u0161e storiju svoga \u017eivota od ro\u0111enja do danas, zami\u0161ljaju\u0107i sa svoje tarace u splitskoj luci Biokovo, ljepoticu planinu od jutarnje do ve\u010dernje \u017ea\u017eare, divotnog rumenila iznad planine. Da, toliko puta potvrdila se izreka koju nam Petar provla\u010di kroz cijeli svoj autobiografski roman da je on miljenik Bo\u017eji i da ima veliku sre\u0107u \u0161to o njemu brinu njegovi dobri krilati an\u0111eli&#8230;&#8230;. Kroz ovaj poetski okular, du\u0161o svilena, primi od pjesnikinje ovo nadarje iz sveg srca:<\/p>\n\n\n\n<p>Z L A T N I  T R A G<\/p>\n\n\n\n<p>Sve vijek svoj ima<\/p>\n\n\n\n<p>let \u010dovjekov miran<\/p>\n\n\n\n<p> i tih leptirov morao bi biti<\/p>\n\n\n\n<p>\u010dovjek je leptir kratka daha<\/p>\n\n\n\n<p>planetu ovu na kratko posjeti<\/p>\n\n\n\n<p>leti leti kroz vrijeme <\/p>\n\n\n\n<p>leti brzo prebrzo leti preleti odleti<\/p>\n\n\n\n<p>stani\u0161te napusti svoje<\/p>\n\n\n\n<p>trag iza sebe ostavi<\/p>\n\n\n\n<p>samo dobri trag iza sebe ostave zlatni<\/p>\n\n\n\n<p>nema leptira ru\u017enih<\/p>\n\n\n\n<p>samo ljudi ima ru\u017enih<\/p>\n\n\n\n<p>Dragi Peruca u raj poveli te an\u0111eli, na dolasku tvojem primili te mu\u010denici i odveli te u sveti grad Jeruzalem.<\/p>\n\n\n\n<p>Anamaria Maru\u0161i\u0107 Tonkovi\u0107<\/p>\n\n\n\n<p>Na fotografiji moma\u010dka ekipa na padinama Modrog jezera, 1958. \u010du\u010de: Mladen Ani\u0107, Miroslav Pupa Leki\u0107, Bogdan Potkonjak, stoje: Branko Tomi\u0107, Petar Nikoli\u0107, Kvirin Smoday i Josip Braco Zen<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Petar Peruca Nikoli\u0107 (1940-2024), dipl. ing. geodezije, dugogodi\u0161nji predsjednik Hrvatskog geodetskog dru\u0161tva umro je u Splitu 28.03.2024. godine. Ro\u0111en je u Imotskom 01. 02.1940. godine od majke Mare ro\u0111. Tomi\u010di\u0107 i oca Tome kao najstarije dijete u obitelji s troje djece. Osnovnu \u0161kolu i Gimnaziju poha\u0111ao je u Imotskom polo\u017eiv\u0161i veliku maturu 1958. godine. Upisuje [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4092,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,16],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4091"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4091"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4091\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4093,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4091\/revisions\/4093"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4092"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4091"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4091"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4091"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}