{"id":4040,"date":"2024-03-03T23:02:10","date_gmt":"2024-03-03T23:02:10","guid":{"rendered":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=4040"},"modified":"2024-03-03T23:02:10","modified_gmt":"2024-03-03T23:02:10","slug":"fra-pavao-vujcic-paullus-vuicich-dobreta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=4040","title":{"rendered":"Fra Pavao Vuj\u010di\u0107 &#8211; Paullus Vuicich \u2013 Dobreta"},"content":{"rendered":"\n<p>Ro\u0111en 2. velja\u010de 1817. u Glavini, Imotski. Obo\u017eavano dijete Jure -Georgiusa Vui\u010di\u0107a i Mande-Magdalene \u0160imi\u0107 kr\u0161teno je u crkvi sv. Frane Imotski 14. velja\u010de iste godine. Kum djetetu je Ivan &#8211; Joannes Vucemilovich, sin Jure \u2013 Georgiusa. Za posjeta rodnom kraju strica Goscalisa-Ivana ( ime odabrano pri zaredjenju) Paulo preklinje strica neka ga povede sa sobom, jer \u017eeli biti sve\u0107enik. Molba mu je usli\u0161ana. Odlazi i nastavlja \u0161kolovanje u Retkovcima i Vinkovcima. Ve\u0107 u Gimnaziji prepoznat je njegov izvanredan, miroljubiv i dobrostiv karakter. Pratio ga je glas vrijedna u\u010denika, spremnog za svaki oblik pomo\u0107i kolegama. Isticao se od najranije mladosti neuta\u017eivom \u017eeljom za \u010ditanjem, pa je ostala \u0161ala kako su Vui\u010di\u0107i sa pa\u017enjom otvarali Bibliju i molitvenike \u010dekaju\u0107i da iznutra isko\u010di Paulo. Zbog politi\u010dkih previranja, izazvanih najvi\u0161e politikom Be\u010da, vra\u0107a se iz Ma\u0111arske sa \u0161kolovanja i ostaje u Bosni Srebrenoj\u2026. Njegova pisma koja su zra\u010dila sre\u0107om i ljubavlju prema Bogu, mo\u017eda su bila poticaj njegovom bratu Juri (Georgiosu) kasnije biskupu fra. Pa\u0161kalu &#8211; Paschallusu Vui\u010di\u0107u \u2013 Dobreti da na putu slu\u017ebe Stvoritelju ostvari najblistaviju putanju jednog crkvenog sluge. U imotskoj krajini sigurno, ali i puno \u0161ire. Fra Pavao je bio slu\u017ebi u Rami \u0160\u0107it gdje je u\u010dinio mnogo toga za nesretni, spaljeni i opusto\u0161eni samostan u kojem su 1557. ubijena i \u0161estorica fratara.Fra Pavao otkupljuje zemlje, gradi sve\u0107eni\u010dku ku\u0107u, ali i ku\u0107e za kmetove, gdje ih fratri nikada prije nisu mogli imati. Po\u0161to narod slu\u0161a mise na otvorenom, pod kro\u0161njama i zaklonima bori se za gradnju crkve, jer trebalo je na\u0107i uspje\u0161na redovnika i sposobna da crkvu gradi i zato o .Pavao odlazi u Ramu &#8211; \u0160\u0107it. Priskrbljuje ferman o dozvoli gradnje i ve\u0107 1856. sti\u017eu u Ramu vrsni majstori i zidari pozvani iz rodnog Imotskoga. Zaklju\u010duju kako su temelji uni\u0161tene crkve dobri, kre\u0107e gradnja redovni\u010dke ku\u0107e. Radilo se juna\u010dki, klesalo se i budu\u0107e urese unutra\u0161njosti, a narod okolnih sela svesrdno je pomagao majstorima Imotskoga. O.Pavao dovodi i drvodjelca Luku, sina iz vrhunske majstorske tesarske obitelji Rako iz Prolo\u0161ca. Ovaj \u0107e sa njim u prolje\u0107e 1862. na Gu\u010du Goru \u2013 Livno gdje je Pavao postavljen za gvardijana. Pristupa obnovi samostana pa \u0107e na\u0161 majstor Luka i tamo ostaviti svoje majstorko djelo, ulaznu portu. Budi ponosan grade, jer danas su sve te majstorije dio kulturne, za\u0161ti\u0107ene ba\u0161tine Bosne. Ugradi\u0161e oni redovni\u010dku ku\u0107u koja \u0107e biti zamijenjena novom tek 1930. Ali ne zadugo, jer samostan Rama \u0160\u0107it opet nestaje u buktinji 13. srpnja 1942. Gradilo se, Pavao se ne ustru\u010dava tra\u017eiti pomo\u0107. Ima punu potporu brata Pa\u0161ke koji je ve\u0107 tada gvardijan samostana San Francesco dela Vigna, jednog od najstarijih u Veneciji. Podr\u0161ku mu pru\u017ea i fra Ivan, fra Ivo i jo\u0161 tri ro\u0111aka na slu\u017ebi u Ugarskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Pavao ogra\u0111uje dvori\u0161te, gradi hambare za \u017eito, konju\u0161nice i ozidava izvor \u0160estan. Cijelo to vrijeme prikuplja i dobija donacije. Da je ikako bilo mogu\u0107e napraviti i\u0161ta vi\u0161e fra Pavao bi to napravio zapisuje kroni\u010dar. Rama je osmi od trinaest samostana Bosne Srebrene. Na tragu brata Pavla biskup Pa\u0161kal \u0107e isto tako pozvati Imo\u0107ane na gradnju Sueskog kanala. Biti \u0107e i fizi\u010dkim radom njihova pomo\u0107, ali i u\u010ditelj njihove djece, sve\u0107enik i onaj zbog \u010dijeg prijateljstva sa glavnim projektantom i graditeljem Ferdinandom de Lessepsom, imaju lijep kamp, crkvu \u0161kolu i kuhinje. Podaci ka\u017eu kako su tamo oti\u0161le tisu\u0107e Imo\u0107ana, no na\u017ealost nisu se svi vratili. Dru\u0161tveno jako osjetljiv na tegobe naroda fra Pavao punu pa\u017enju poklanja mladim nara\u0161tajima, ostaju dokumenti iz kojih is\u010ditavamo o njegovom karitativnom djelovanju i obilatoj pomo\u0107i. Na\u0161i majstori kle\u0161u dobro im poznatu muljiku, jer je i Pavao od nje izra\u0111ivao uskrsne pisanice kao dijete. Kasnije \u0107e pro\u010delje crkve muljikom biti oblo\u017eeno. Tek ukoliko ga stavimo u okvir onog vremena biti \u0107e nam jasno koliko je veliki \u010dovjek bio na\u0161 fra Pavao. Crkva na osami, ku\u0107e udaljene, ali i danas \u017eivi pri\u010da o njegovom fenjeru, koji je stalno gorio. Na svaki poziv s fenjerom u ruci je pje\u0161a\u010dio s brda na brdo, kako bi umiru\u0107em utjeha bio. Napravi on dosta toga. Odlazi i nekoliko puta u Afriku sa bratom fra Matejem \u017eupnikom u Izopu, dolazi sa bratom Pa\u0161kalom u Dalmaciju, dariva imotsku \u017eupu i \u2013nitko, nikom, ni\u0161ta. Da nije zapisa jednog sve\u0107enika neilira, mo\u017eda bi Pavao bio samo ime u na\u0161im maticama. Te\u017eak rad i sve neda\u0107e koje mu trpi voljeni brat utjecale su na njegovo zdravlje. Pavao je vjerojatno dao bratu poznati ramski sporazum koji je me\u0111u ostavinom na\u0161ega Pa\u0161ke negdje u kutijama imotskog samostana. Sva tri brata imaju probleme zbog odanosti Vatikanu, zdravlje naru\u0161eno, vjera vje\u010dna. Ima li veze sa onom divnom o borbi fratarluka i latinuka, a pobjedu upisao Be\u010d preko svojih kapelana. \u2026..Svako vrijeme svoj kri\u017e bremeniti ima. Citirati \u0107u fus notu iz knjige poniznog velikana zapisa u i o Bosni. Istog onog koji naslje\u0111uje fra Pavla u Rami, dakle bio je na izvori\u0161tu informacija kojih danas nema. Fra Anto Vladi\u0107 koji u crkvu postavlja sliku Alberta de Rhodena, an\u0111eli koji Gospu vra\u0107aju Rami. On pi\u0161e: Ovaj i brat mu rodjeni, presvijetli g.biskup fra Pa\u0161kal Vuj\u010di\u0107 ro\u0111eni su u Dalmaciji, ali po naro\u010ditoj \u017eelji njihova strica pok.o.Ivana Vuj\u010di\u0107a, koji je vi\u0161e godina bio \u017eupnikom u Retkovcih u Slavoniji, odhranjeni su i redovnici postali u Bosni, a za Bosnu. Punim pravom zovemo ih obadva svojimi, a krivo misle oni, koji vele, da smo u biskupu Vuj\u010di\u0107u imali tu\u0111ina za biskupa, ne , nego pravoga \u010dlana franjeva\u010dke dr\u017eave bosanske, a \u0161to je u\u010diteljevao po Italiji i biskupovao po drugih krajevih, to nam slu\u017ei na diku i ponos. Fra Pavao Vui\u010di\u0107 umire 11. kolovoza 1879. u Fojnici gdje je i sahranjen. Vrijeme te\u010de, dimnjaci dimom sukljaju, jer u kraju rodnom jo\u0161 je brojno pleme Vui\u010di\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p>Na fotografiji izvod iz MKR Imotski, samostan Fojnica i djelomi\u010dan ispis sve\u010denika iz ku\u0107e Dobretich-Vuicic iz Zbornika o biskupu Marku Dobretichu (2008)<\/p>\n\n\n\n<p>Mercedes Ceda Marinkovi\u0107&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ro\u0111en 2. velja\u010de 1817. u Glavini, Imotski. Obo\u017eavano dijete Jure -Georgiusa Vui\u010di\u0107a i Mande-Magdalene \u0160imi\u0107 kr\u0161teno je u crkvi sv. Frane Imotski 14. velja\u010de iste godine. Kum djetetu je Ivan &#8211; Joannes Vucemilovich, sin Jure \u2013 Georgiusa. Za posjeta rodnom kraju strica Goscalisa-Ivana ( ime odabrano pri zaredjenju) Paulo preklinje strica neka ga povede sa [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4041,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4040"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4040"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4040\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4042,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4040\/revisions\/4042"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4041"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4040"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4040"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4040"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}