Godine 2023. navr\u0161ilo se 80 godina od smrti dr Mihovila Mile Vukovi\u0107a (1871.-1943.), velikog imotskog lije\u010dnika, politi\u010dara i nadasve \u010dovjeka koji je jo\u0161 za \u017eivota postao legenda svog kraja. Ro\u0111en je 26. svibnja 1871. godine u Imotskom u obiteljskoj ku\u0107i na Pjaci gdje je i umro 17. rujna 1943., godine. Otac mu je Bari\u0161a, kova\u010d iz Grubina (1834.), a majke Domenica Dome Glibota (1844.). Maturirao je u splitskoj Klasi\u010dnoj gimnaziji 1889. godine te diplomirao na Medicinskom fakultetu, Carskoga sveu\u010dili\u0161ta Franje Josipa I u Be\u010du 1903. godine. Nakon studija dolazi u Imotski gdje je proveo svoj cijeli \u017eivotni vijek, a Imo\u0107ani su ga prozvali ocem sirotinje. Posje\u0107ivao je ba\u0161 svakog bolesnika u Imotskoj krajini sa svojom malom ko\u010dijom i konjem \u0160i\u0161kom. Neka od njegovih brojnih dru\u0161tvenih zadu\u017eenja bila su: Narodni zastupnik HSS (1927.-1941), Predsjednik odbora oblasti Dalmacije (1927.-1930.) i Na\u010delnik Imotskoga (1936.-1941.). Kao zastupnik HSS-a bio je 1928. godine prisutan u Narodnoj skup\u0161tini u Beogradu za vrijeme atentata na Stjepana Radi\u0107a te je ranjenom Radi\u0107u prvi pru\u017eio pomo\u0107. Dr Mile Vukovi\u0107 o\u017eenio se 1907. godine u Imotskome za Katinku Bitanga (1884.-1962.), najstariju k\u0107er dr Augustina Bitange, a imali su troje djece: k\u0107er Mariju (1908.-1996.) udanu za ing. Antu Jelavi\u0107a te sinove ing. Luku (1909.-1990.) o\u017eenjenog za Nevenku Tadi\u0107 i dr. Veljka (1914.-2010.) o\u017eenjenog za \u0110emu Ivanovi\u0107. Povjesni\u010dar Ante Ujevi\u0107 u I. izdanju knjige \u201cImotska krajina\u201d (1953.) za dr. Milu ka\u017ee: \u201cDobili smo lije\u010dnika doma\u0107eg sina dr. Milu Vukovi\u0107a, koji je svojim humanim, samoprijegornim i nesebi\u010dnim radom zadu\u017eio Imotsku krajinu vi\u0161e od ijednog drugog Imo\u0107anina\u201d. Petar Gudelj u monografiji \u201cPut u Imotu\u201d (1996.) pi\u0161e o dr Mili Vukovi\u0107u u poglavlju o stotinu najznamenitijih Imo\u0107ana: “Za bogatstvo nije mario niti za Plutonom kupio zlatnike. Bogatstvo mu (zlatnike, medalje, doktorsku diplomu, zlatnu pamet, kamenu ku\u0107u) stari Vukovi\u0107i skova\u0161e kova\u010dkim mlatom na nakovnju. Prvih godina stolje\u0107a, prvih godina automobilizma, u Imotski dovezao prvi automobil. Bio na\u010delnik i zastupnik, vodio Demokratsku stranku, hrvatsku politiku. Sve \u0161to je zaradio od bogatih razdao siromasima. Za\u0161ao u vje\u010dnost \u010dist i svijetao kao Sunce.”
Dr Mihovil Vukovi\u0107 umro je 17. rujna 1943. godine u Imotskom, a vje\u010dni mir na\u0161ao je u obiteljskoj grobnici na groblju Gospe od An\u0111ela u Imotskom. Njegov zet ing Ante Jelavi\u0107 u svojim memoarima pi\u0161e: “…U mjesecu rujnu 1943. godine umro je moj tast u 72 godini \u017eivota Tugovala je ne samo obitelj nego i cijela Krajina i dijelovi Hercegovine i Bosne. Usprkos ratnih opasnosti na sprovodu je bilo nezapam\u0107eno mno\u0161tvo svijeta. Bio je lije\u010dnik samaritanac, lije\u010dio je bez napla\u0107ivanja, a siroma\u0161nima je pla\u0107ao i lijekove. Prigodom na\u0161eg vjen\u010danja, u znak zahvalnosti i \u0161tovanja prema mome tastu ljudi su donosili preskupe darove, koje smo mi opet morali vra\u0107ati darovateljima poznavaju\u0107i njihove skromne mogu\u0107nosti…..”.
Dr Mile Vukovi\u0107 je u svom rukopisu “Stare imotske pri\u010dice” godinama bilje\u017eio zanimljive doga\u0111aje i njihove sudionike kao i razne anegdote prilikom svojih obilazaka Imotske krajine i Hercegovine iz kojih se mo\u017ee puno doznati o obi\u010dajima i na\u010dinu \u017eivota imotskog sela i seljaka. U nastavku se daju 3 pri\u010dice objavljene i u listu Imotska krajina 1990- ih:
Automobil
Kako sam \u010desto morao i\u0107i udaljenim bolesnicima odlu\u010dio sam kupiti auto. Vi\u0161e se ne sje\u0107am je li bio prvi u Krajini, ali to ovdje nije va\u017eno. Nego ja nau\u010dim voziti i tako za\u010das zavr\u0161im najdalju posjetu. Auto sam ostavljao malo lijevo od du\u0107ana Jakova Bori\u0107a, ispred stare ku\u0107e na poljanici. S ju\u017ene strane je bio potporni zid visine bar pet metara. A iz njega je opet rasla ukrivo skoro vodoravno jedna murva. Jednom kad sam morao okrenuti auto, umjesto da ubacim u rikverc, ja po\u0111em naprijed. I tako se za\u010das na\u0111em s autom na murvi. Nisam se smio ni maknuti da ne izgubim ravnote\u017eu i ne sru\u0161im se u \u0160ijelinu avliju. Sre\u0107a \u0161to su sko\u010dili ljudi, doveli konje te me istegli….. A ja auto prodao…..<\/p>\n\n\n\n
Motorbicikla
Onda sam kupio motor, jer on ne mo\u017ee na stablo. Pa opet je bilo lak\u0161e do\u0107i u dalja sela bolesnicima. Tako jednom morao i\u0107i u Sovi\u0107e, te ispred \u0161kole htio upaliti motor. Ali on nikako ne\u0107e, morao sam sja\u0161iti. Uhvatio volan, dao gas, a nogom \u017eestoko pristisnuo kurblu. Motor upali, ali ne samo to, nego mi se otrgne iz ruku. Poleti nizbrdo prema \u0110iradi, a ja za njim trkomice. On je br\u017ei, pa \u0161to \u0107u, dohvatio kamenje da ga oborim…. Eto kako sam ostao bez motora i kupio konja….<\/p>\n\n\n\n
Frigana jaja
Bio sam jednom kod nekog bolesnika u nekom zaseoku kod Posu\u0161ja…Kad sam zavr\u0161io sa pregledom odem u neku zabitnu kr\u010dmu ne\u0161to pojesti…Kr\u010dmarica mi re\u010de:”Nema ni\u0161ta, ve\u0107 jedino jaja.”. A ja \u0107u. nego:” Daj mi pofrigaj”. Ona uzme tavu i o\u010disti je svojom prega\u010dom…O ova je bila sva “zglancana” od masno\u0107e i \u0161porkice. Onda u tavu stavi masti i uze \u010detiri jaja. Potom \u010du\u010dne da bi ih mogla razbiti u “nepromo\u010divu” prega\u010du . Sad je to jo\u0161 i “\u017ebatila” s dva prsta, onda ih iskrenula u tavu…. Dobar tek…..<\/p>\n\n\n\n
Anamaria Maru\u0161i\u0107 Tonkovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Fotografija snimljena 1942. u arhivi dr Veljka Vukovi\u0107a <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Godine 2023. navr\u0161ilo se 80 godina od smrti dr Mihovila Mile Vukovi\u0107a (1871.-1943.), velikog imotskog lije\u010dnika, politi\u010dara i nadasve \u010dovjeka koji je jo\u0161 za \u017eivota postao legenda svog kraja. Ro\u0111en je 26. svibnja 1871. godine u Imotskom u obiteljskoj ku\u0107i na Pjaci gdje je i umro 17. rujna 1943., godine. Otac mu je Bari\u0161a, kova\u010d […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3988,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3986"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3986"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3986\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3987,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3986\/revisions\/3987"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3988"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3986"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3986"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3986"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}